Zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo i član Predsjedništva Stranke demokratske akcije Haris Zahiragić poprilično je uzdrmao stanje na političkoj sceni u glavnom gradu Bosne i Hercegovine otkako se našao u skupštinskim klupama. Jedan je od najaktivnijih zastupnika, a nekoliko njegovih poteza u proteklom periodu spriječilo je pravu katastrofu. Naime, nedavno je upozorio na sve propuste u Prijedlogu zakona o sprečavanju govora mržnje, koji bi na mala vrata uveo verbalni delikt u Sarajevu, a ranije je osudio i najavu uvođenja restrikcija za nevakcinisane osobe, što je ocijenio grubim nasrtajem na ljudska prava i slobode, te je kazao da se treba na demokratičniji način povećavati svijest stanovništva o bitnosti imunizacije protiv virusa korona. Haris Zahiragić predložio je i formiranje radnog tijela koje bi ispitalo moguće zloupotrebe u procesu vakcinacije s posebnim fokusom na vakcinaciju izabranih i imenovanih zvaničnika, što je “Trojka” glatko odbila, a nedavno je otkrio, kako ju je nazvao, najveću aferu u Kantonu Sarajevo, tešku više od 80 miliona maraka.

Od 2019. godine Haris Zahiragić član je Predsjedništvu SDA. S obzirom na to da je tada imao 28 godina, postao je najmlađi član Predsjedništva ove političke organizacije u njenoj historiji. Iako je rođen godinu nakon što je osnovana SDA, ističe kako je s vremenom shvatio da je riječ o jedinom političkom projektu na tlu naše zemlje koji je istinski, i idejom i djelovanjem, za građansku, modernu i funkcionalnu Bosnu i Hercegovini. Priznaje da je bilo nemoguće kontrolirati ulazak u stranku i onih koji su ideju i zajedničku borbu za bolje sutra podredili vlastitim interesima, ali smatra da se SDA u velikoj mjeri već oslobodila nerealiziranih karijerista koji su, što je čest slučaj kod nas, ili osnovali vlastite stranke, koje im služe kao privatna preduzeća, ili su “prebjegli” u već postojeće.

O aktuelnim dešavanjima i svom političkom putu Haris Zahiragić govori za Stav.

STAV: Otkako ste dobili mandat u Skupštini Kantona Sarajevo, postali ste jedan od “najnapadanijih” zastupnika od vladajuće koalicije. Šta mislite, zašto ste im “trn u oku”?
ZAHIRAGIĆ: Još od svojih studentskih dana i prvih javnih istupa našao sam se na meti, uglavnom nesrazmjernih – u smislu moga (bez)značaja za tadašnju ukupnu društvenu političku zbilju – napada od pojedinih politika i medija. To se nastavilo, čak i intenziviralo, s mojim ulaskom u Skupštinu Kantona Sarajevo. Zaista je čudno da vlast napada opoziciju i opozicione zastupnike, a nisam jedini. I moje kolege iz Kluba SDA često su izložene različitim napadima. Mislim da je razlog to što nemam nikakvih kompleksa zbog političke pozicije iz koje nastupam, zato što govorim jezikom argumenata koji najviše boli one kojima su ti argumenti upućeni, zato što nemam oraha u džepu i zato što imam hrabrosti govoriti o pravim temama i pravim problemima, ma ko stajao s druge strane, makar to bili i ljudi iz moje stranke. Također, smatram da ono što pojedine kolege iz vlasti, koje su godinama, pa i decenijama bile u SDA, ponajviše boli jeste to što im ne dopuštam da održavaju jedan šizofreni diskurs u kojem sasvim normalno mogu napadati mene i moje kolege za one loše stvari koje su oni radili tokom svoga višegodišnjeg vladanja. Međutim, ne smatram se nekom žrtvom i ne volim tu ulogu.

STAV: Skupština Kantona Sarajevo nije prihvatila prijedlog SDA da se formira radno tijelo koje bi ispitalo moguće zloupotrebe u procesu vakcinacije protiv virusa korona s posebnim fokusom na vakcinaciju izabranih i imenovanih zvaničnika. Kako ocjenjujete ovaj potez vladajuće većine i gdje se kriju razlozi ovakve odluke?
ZAHIRAGIĆ: Nažalost, nije. Naprosto je nevjerovatno da skupštinska većina i Vlada Kantona Sarajevo, koji su na izborima građanima ponudili transparentnost, već skoro dva mjeseca drže oči zatvorenim na “aferu 'Pfizer'”. Poruka koju su poslali građanima jeste sljedeća: “Naše zdravlje je bitnije od vašeg. Nismo ni transparentni, prevarili smo vas. I ne, nemamo se namjeru izvinjavati.” Mislim da je razloga mnogo i osim onih koje je javnost imala priliku čuti. Imamo sve informacije o vakcinaciji i revakcinaciji u zgradi Vlade Kantona Sarajevo. I to ne samo ministara, nego velikog broja drugih osoba. Osim toga, veliki broj vakcina iznošen je van sistema. S prijedlogom za skupštinsku komisiju koja bi sve istražila, pokušali smo im dati šansu da stavimo tačku na tu temu. Na njihovu žalost, nisu bili dovoljno pametni da prestanu, pa će ova tema, kao što vidite, i dalje trajati.

STAV: Ministar zdravstva Haris Vranić napao Vas je nedavno zbog Vašeg stava da je uvođenje restrikcija nevakcinisanim osobama ugrožavanje ljudskih prava. Kako to komentirate i kako objašnjavate da je riječ o kršenju ljudskih prava?
ZAHIRAGIĆ: Ne čudi me ništa od njega, ponajmanje me čude napadi na mene, ali mu njih mogu oprostiti. Međutim, on nije napao samo mene, on svako malo napada i građane, svako malo im prijeti, kaže kako Vlada Kantona Sarajevo neće imati samilosti prema njima... To mu ne mogu oprostiti. Sasvim je jasno šta su ljudska prava i slobode i ne mogu shvatiti bilo čiju potrebu, pa ni njegovu, da prijeti uvođenjem restriktivnih mjera i suspenzijom ljudskih prava. Poziva se na neke zapadne države kada prijeti, a ne spominje proteste i debate koji ondje traju. Građani Sarajeva previše su propatili i bili ograničavani u bliskoj prošlosti, pa mi imamo opravdanu averziju prema bilo kakvoj suspenziji ljudskih prava, a što su njegove najave u najmanju ruku značile.

STAV: U ponedjeljak ste imali pres-konferenciju na kojoj ste iznijeli šokantne podatke o tome da su ministar zdravstva Haris Vranić i Vlada nezakonito odredili listu lijekova u Kantonu Sarajevo. S druge strane, ovaj ministar, ali i pojedini zastupnici, negiraju Vaše navode. Šta je istina?
ZAHIRAGIĆ: Istina je da je ministar Haris Vranić predložio, a Vlada donijela odluku o listi lijekova Kantona Sarajevo tešku skoro 90 miliona, a da su u procesu donošenja te odluke prekršili zakonske i podzakonske akte na način da postupak po javnom pozivu nije provela stručna Komisija za lijekove koja je, prema propisima, morala za svaki pojedinačni lijek donijeti odluku sa stručnim obrazloženjem zašto ga stavlja ili ne stavlja na listu. Ministar je, dok je Komisija radila taj posao, sam donio odluku, a Vlada Kantona Sarajevo ju je izglasala. S obzirom na to da će neke farmaceutske kompanije na osnovu te odluke profitirati nekoliko miliona više godišnje, opravdana je naša sumnja da se lista zapravo napisala u tim centrima moći kakve jesu sve farmaceutske kompanije i kod nas i u svijetu. Mi ćemo podnijeti krivičnu prijavu, a u narednom periodu ćemo javnosti detaljno objasniti sve nezakonitosti i opasnosti ovakve odluke teške približno 90 miliona maraka. Tema je visokosofisticirana, a skupine zainteresirane za nju veoma moćne, pa su iz Vlade Kantona Sarajevo, vjerujem, mislili da niko neće imati hrabrosti problematizirati ovu temu, ali, kao što vidite, loše su mislili. Ono što me posebno iznenadilo jeste to da su u odbranu ministra Harisa Vranića, prije partijskih kolega iz SDP-a, od kojih su nam neki neformalno priznali da su šokirani ovakvom odlukom, stali zastupnici Elmedin Konaković i Aljoša Čampara, odranije poznati po svojim vezama s određenim farmaceutskim lobijima i kućama, što će također biti tema u narednom periodu.

STAV: Srećom, nakon Vaše reakcije, Skupština Kantona Sarajevo nije izglasala Prijedlog zakona o kažnjavanju govora mržnje. Koliko je bitno što se ovaj prijedlog povukao i šta se mislilo postići stavljanjem na dnevni red jednog ovakvog prijedloga punog propusta?
ZAHIRAGIĆ: Da, dobro ste rekli – srećom. Najavio sam nekoliko dana prije te sjednice kako želim vjerovati da kolege u Skupštini Kantona Sarajevo, pod pritiskom argumenata koje ćemo iznijeti, ipak neće usvojiti ovaj nakaradni i opasni zakon ili da će, nakon što budu saslušani svi argumenti, biti povučen od predlagača. Desilo se oboje. Veoma je bitno da ovaj zakon nije prošao, jer iako je izgledao kao populistički, odavno nije upućen neozbiljniji, a istovremeno opasniji zakon u skupštinsku proceduru. Ovako značajna oblast veoma se površno pokušala tretirati u svega tri člana, bez osnovnih stvari koje bi svaki zakon trebao sadržavati. Osim toga, ovakav zakon se, naravno, ne može donositi na nivou kantona. Također, ovaj zakon pokušao je drugačije normirati i inkriminirati određena ponašanja, a koja su već normirana federalnim i državnim krivičnim zakonom. U konačnici, ovaj prijedlog zakona nije bio ništa drugo nego pokušaj uvođenja hibridnog verbalnog delikta s kaznama kojima prijete, a koje idu čak do pet godina zatvora.
U svakom slučaju, kolege iz Skupštine Kantona Sarajevo i predlagač Damir Marjanović prihvatili su argumente, pa smo svi zajedno uputili inicijativu državnom nivou vlasti da definira i usvoji odgovarajuće propise, što bi jedino imalo smisla. Dakle, konsenzus je kako u javnom prostoru treba uvesti određeni nivo pristojnosti, ali nikako ne ovako široko i restriktivno postaviti stvari, jer slobode su, posebno sloboda govora, svetinja koju svi moramo braniti.

STAV: Koliko je teško ili lahko ovoj vlasti u Kantonu Sarajevo biti opozicija?
ZAHIRAGIĆ: Koliku podršku su dobili od mainstream medija, nevladinih organizacija, pa čak i od međunarodnih organizacija i nekih ambasada, trebalo bi biti veoma teško. Međutim, koliko oni loše rade, moram biti iskren, veoma je lahko biti opozicija. Moguće je da je to subjektivni doživljaj, ali zaista je pravo zadovoljstvo biti na drugoj strani.

STAV: Kamo vozi ovaj voz zvani “Trojka”? I koliko će još dugo, prema Vašem mišljenju, voziti?
ZAHIRAGIĆ: Prvi dio ovog pitanja je možda najteži do sada. Zašto? Zato što odgovorno tvrdim da ni sami lideri “Trojke”, tj. ono što je od njih ostalo, ne znaju odgovor na njega. S druge strane, do kada će voziti u ovom formatu, možda je i pogrešno pitanje. Pravo pitanje bi bilo kada će, osim nas političara koji slušamo svaki dan šta jedni o drugima govore i kako nas okreću jedni na druge, i javnost saznati da njihova romantična vožnja završava već na narednoj stanici. Znate kako kažu sarajevski mangupi u tramvaju: “Ima izać’!”

STAV: Ne treba zaboraviti ni to da ste član Predsjedništva SDA, najmlađi u historiji ove političke organizacije. Samo u toku ovog mandata nekoliko zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo napustilo je SDA, a bilježe se odlasci iz SDA i na drugim nivoima. Koliko je ovo dobro ili loše za SDA?
ZAHIRAGIĆ: Lično, zbog jednog ili dva izlaska mi je možda i žao. Ostale pozdravljam i raduju me. Zašto? Zato što smatram da SDA treba nova energija i novi pristup. To ne mogu donijeti ljudi koji su decenijama vegetirali na pozicijama. Jednostavno je, ne možeš raditi iste stvari iznova i očekivati drugačiji rezultat, to je prirodna zakonitost. Javnost izvjesno vrijeme, mislim na onaj njen dobronamjerni dio, od SDA očekuje neke promjene. Kada se one počnu dešavati, neki pitaju zašto nam odlaze ljudi. Mislim da je predsjednik Bakir Izetbegović više nego jasno nakon posljednjeg kongresa najavio promjene i postavio nova pravila igre, najavio je da neće biti više istaknutih mjesta u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti za one koji povjerenje nisu opravdali, a da će šansu dobijati novi ljudi. Svako je sam sebe pronašao i opredijelio se. Neki su otišli, mnogi ostali, ali i mnogi pristupili. Neki od njih dat će jednu sasvim novu dimenziju i snagu Stranci demokratske akcije.

STAV: S obzirom na to da ste veoma mladi, a vrlo se ozbiljno bavite politikom, koliko je bitno mlade ljude uključivati u procese odlučivanja u SDA-u?
ZAHIRAGIĆ: Veoma bitno, ali ne pod svaku cijenu. Ako je neko, uvjetno rečeno, Messi, treba mu pružiti šansu da zaigra u prvom timu bez obzira na to koliko je mlad. S druge strane, ako je neko samo mlad, to ne znači ništa. Generalno, moramo praviti sinergiju mladih i perspektivnih ljudi i ljudi s političkim iskustvom koji su dokazani i koji su zadržali svoj ugled i kredibilitet uprkos dugim karijerama.

STAV: Malo je poznato to da ste u ranoj mladosti bili više naklonjeni lijevim opcijama nego onim nešto konzervativnijim. Kako je došlo do promjene? I gdje vidite propuste ljevice u našoj zemlji?
ZAHIRAGIĆ: Istina je. I danas sam dijelom ljevičar, prvenstveno kada su u pitanju socijalna politika, zdravstvo, obrazovanje i neke druge društvene oblasti. Međutim, ljevica je u našoj državi pogriješila zato što se konfrontirala s identitetima koji su važni – nacionalnim, vjerskim i drugim. Iz te konfrontacije proizašli su kompleksi niže vrijednosti, pa čak i autošovinizam, koji je kod nas često svojstven ljevičarskim strankama i/ili lijevo orijentiranim pojedincima. Ali činjenica da se ta konfrontacija desila samo na području na kojem su Bošnjaci većina, a koja govori sama za sebe protiv naše “ljevice”, kompliment je za SDA, koja je omogućila pluralizam na mjestima gdje je vladala. S druge strane, nisu uspjeli napraviti prodor u druge dijelove Bosne i Hercegovine, što je njen najveći nedostatak. Naprimjer, ljevica u bh. entitetu Republika srpska prepustila je Miloradu Dodiku da bude ljevičar. I na kraju, ono što mi najviše smeta kod naše ljevice jesu dvadesetpetogodišnji vještački pokušaji da izjednače nekakva tri nacionalizma u Bosni i Hercegovini – iako bošnjački nacionalizam nikada nije potrajao u tom negativnom smislu – pa samim tim i tri nacionalne politike. Dvije, kojima je presuđivano pred međunarodnim i domaćim sudovima, i jednu, koja je odbranila Bosnu i Hercegovini te koja se i dan-danas bori za nju kao državu svih njenih građana i naroda. Tema je veoma kompleksna, ali, ukratko, ovo su neki od glavnih razloga zašto ljevica, nažalost, nije uspjela napraviti više. Kažem, nažalost, jer je mogla biti integrativni faktor bosanskohercegovačkog društva i države. Nije kasno, samo se moraju početi baviti više sobom i postati iskreniji u tome. I da parafraziram Winstona Churchilla, koji kaže da onaj koji u mladosti nije ljevičar nema srca, a onaj koji u starosti nije desničar nema pameti.

STAV: Iduće godine su opći izbori. Gdje vidite sebe, na kantonalnoj, federalnoj ili na listi za državni parlament? Kakav rezultat prognozirate za SDA, a kakav drugim strankama?
ZAHIRAGIĆ: Gdje god rukovodstvo SDA bude smatralo da trebam biti, bez obzira na broj na listi, uostalom, kao i prošli put, spreman sam stati i izvagati se kod građana. Nijedan pojedinac ili njegova pozicija, pa ni ja sam, ne trebaju biti svrha nego sredstvo za popravljanje stanja u državi i društvu. Siguran sam da će SDA odnijeti pobjedu, a koliko uvjerljivu, zavisi od nas, ali i od drugih stranaka koje su za jedan mandat u nekoliko kantona pokazale svu “raskoš” svoga neznanja i nespremnosti za vođenje čak i najjednostavnijih procesa, tj. procesa na lokalnom i kantonalnom nivou. Zamislite šta bi se desilo s ovom zemljom kada bi ovi ljudi koji vode Kanton Sarajevo preuzeli najviše državne funkcije.