“Haris Mataradžija napadnut je pred svojom kućom u Visokom zato što se izjašnjava kao Srbin.” Ovu vijest prenijeli su brojni mediji u Bosni i Hercegovini, a u Srbiji i entitetu RS, kako to inače njihova medijska propaganda radi, od njega su već načinili mučenika.
A stvari zapravo nisu onakve kako se naprvu čine. Jeste Haris, koji sebe zove još i Jovanom, zadobio lakše tjelesne povrede, ali ne na kućnom pragu zato što je Srbin, nego je sukob s dvije osobe, koje su mu nanijele povrede, počeo nešto ranije, na benzinskoj pumpi. I nije to bio njihov prvi sukob. I ranije su se sukobljavali, a to je sve evidentirala visočka policija.
Bez namjere opravdavanja fizičkog nasilja, ipak treba malo bolje upoznati Harisa-Jovana da bi se shvatio kontekst i zašto sukob, koji možda nije ni napad na njega, jer je moguće da je on bio napadač, nije na nacionalnoj osnovi.
To naprosto nema veze s tim što se on izjašnjava kao Srbin, ali ima veze s tim što se predstavlja kao četnik. Naime, ako se pogleda njegov Facebook, može se zaključiti da je član Srpske radikalne stranke, veliki poštovalac ratnog zločinca Vojislava Šešelja, kao i veliki poštovalac lika i djela optuženog zločinca Slobodana Miloševića.
Fotografije na kojima je s podignuta tri prsta, četničke pjesme, poziv na “klanje šiptara”, mržnja prema Bošnjacima, muslimanima, uvrede, psovke... Sve je to stalni dio javne komunikacije Harisa Mataradžije. Čitajući komentare na njegovim Facebook objavama, da se zaključiti da je Haris i sam inicirao sukobe, pozivao i dogovarao gdje i kada će se naći s nekim kako bi se potukao, uz ogavne uvrede i psovke upućene drugima i vrijeđanje na nacionalnoj i vjerskoj osnovi.
U nekim komentarima može se vidjeti da je bio uključen i u kriminalne obračune u Istočnom Sarajevu, u kojima je čak upotrebljavano i vatreno oružje. Haris-Jovan zasigurno nije nevina žrtva napada na nacionalnoj osnovi. On je ranije inicirao sukobe, ali se nije pojavljivao na dogovorenim mjestima pa su ga možda pronašli oni s kojima se dogovarao.
