“Danas sam (16. juni, op.a.), nakon dugo godina, u Mostaru imao priliku susresti se i razgovarati sa predsjednikom Bakirom Izetbegovićem. Podsjetio sam ga na šetnje sa rahmetli predsjednikom Alijom Izetbegovićem oko ženevskog jezera u toku agresije na našu domovinu BiH, a on je u šali prokomentarisao: “Da, sjećam se, samo što tad nismo imali ovoliko bijelih na glavi”. 

Saslušao sam njegovu neformalnu besjedu, nakon podne namaza, u jednoj od prostorija nove džamije u Zaliku, a koja je bila iskrena, poučna i podsticajna i uopšte nije imala obris predizborne kampanje. 

Imao sam i priliku predsjedniku kazati nekoliko rečenica o stanju u Mostaru i Stocu, onako kako to stanje lično doživljavam. Pažljivo me saslušao i dao umjereno ohrabrujući komentar na moje opservacije. 

Mislim da se svakom insanu treba približiti, upoznati ga i saslušati njegova razmišljanja. Bakir je izuzetan čovjek. Mudar političar. Nije nimalo naivan. Vjernik praktičar. Dobro se nosi sa neviđenim i nečuvenim pritiscima. Poput je rodne voćke na koju pljušti kamenje, drvene palije, psovke i uvrede svake vrste. 

Inače, o ljudima ne govorim iza leđa, ne potvaram ih, ne optužujem i ne sudim im za nešto sto je sastavni dio prljave propagandne mašinerije koja ne bira sredstva ni načine u beskrupuloznoj diskreditaciji drugog i drukčijeg razmišljanja i ubjeđenja. 

Nemam ni predrasuda o ljudima, kao ni opterećenja ako razmišljaju na drukčiji način. 

Jedino prema čemu imam jasan i kategoričan stav su izdajnici svake vrste. Njih tretiram isto kao i zločince. 

Istog dana sam imao priliku upoznati i gospodina Šerifa Špagu legendarnog komandanta koga sam zavolio i poštujem na osnovu Zinetinih kazivanja iz rata i agresije na nasu domovinu. 

General i šejh Halil Brzina je opet poseban insan po profilu svoje zanimljive ličnosti, karaktera i plemenitog izraza lica koje odiše skromnošću i mudrošću. 

Njega smo, po Allahovoj odredbi, sreli u prelijepoj stolačkoj tekiji. 

Kamo sreće kad bi smo kao narod imali više onog tekijskog edeba i kad bi smo dosljednije poštivali svoju ulemu i autoritete. Naše bi stanje u mnogome bilo zasigurno drukčije”.