Kršćani cijelog svijeta ovih dana priremaju se za proslavu Božića, a fra Željko Nikolić, gvardijan Franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla iz Tuzle u svojoj je poruci istaknuo da je to blagdan čija srž nosi ključnu poruku da je čovjeku, svijetu i Bogu potreban mir. Mir, naglasio je, ima dvojako značenje pa se osim mira u nutrini čovjeka, on ogleda i u odsustvu rata.
˝Balans kojeg je narušio savremeni način života, istkan od stalnoga trčanja za ispunjenjem svoje mehaničke funkcije u svijetu: funkcije radnika, roditelja, učitelja, menadžera, vjerskoga ili nekoga drugoga službenika. Čovjek našeg vremena je sveden na anksioznoga ili depresivnoga muškarca ili ženu, otuđenu pritiskom kulture individualizma i uspjeha. Kultura prisilnoga egocentrizma stvara od čovjeka pojedinca stroj bez empatičnosti, od obitelji skup jedinki koje ne osjećaju jedni druge kao svoje, od društva bezličnu masu egomaničnih bića bez suosjećanja i odgovornosti za drugoga, a od države ili njezine politike stvara se kasta povlaštenih i blagoglagoljivih lovaca za voljom za moću˝, naveo je.
U čestitci vjernicima, fra Željko Nikolić dodao je i to da se u našem, bh. društvu i otuđenom političkom brlogu sve to sjedinilo s trijumfom vladajućih mikronacionalizama nad dobrobiti ljudskog bića i njegovih temeljnih prava da živi život dostojan čovjeka. Sve to je proizvelo, uz spomenute anksioznosti i depresije, strah od smislene budućnosti i masovnu bježaniju u tzv. ˝društva blagostanja˝, na Zapad, gdje situacija nije ništa bolja.
˝Božji iskorak čovjeku ususret, kojeg kršćani slave u blagdanu Božića, i kojeg nazivaju različitim imenima, kao što su utjelovljenje, učovječenje ili naprosto rođenje Božje, može, ukoliko ga oslobodimo okova „kapitalističke adventizacije“ i „tržišne religije“, vratiti čovjeka njemu samomu i barem ovih dana, dok traju blagdani, pomoći mu sići u dubine vlastite rastrganosti gdje će pronaći barem nešto od mira i spokoja koji ga čine čovjekom. Božić je zaista prigoda za taj povratak čovjeka samome sebi i istinskom iskustvu obitelji, društva, politike i države. Iskustvu mira o kojemu pripovijedaju božićna evanđelja i pjevaju božićne pjesme˝.
Drugi mir potreban čovjeku, Božjemu svijetu i svakome od nas je, ističe fra Željko Nikolić, onaj mir koji podrazumijeva odsutnost rata.
˝Nigdje se nemoć Božja, nemoć vjere i nemoć kršćanske egzistencije ne pokazuje tako očito kao u neuspjehu uspostave mira u Gazi, u Svetoj Zemlji židova, kršćana i muslimana. A sve tri se te sestrinske abrahamske religije prodaju svijetu kao religije mira, religije iz kojih su se rodile teorije o ljudskim pravima, zaštiti života, nemoćnih, djece i patnika ovoga svijeta. Taj se Bog Abrahamov i Ibrahimov rođenjem u nemoći i ostavljenosti betlehemske štalice stavio na stranu ne globalnih kreatora rata i geopolitičkih interesa koji rezultiraju tisućama mrtve djece u Gazi, nego na stranu onih koji pate, na stranu prognanih, izmučenih glađu i ubijanih zbog beskrupuloznih politika i besmislenih borbi u ime „krvi i tla“, u ime kontrole teritorija ili etnopolitika, koje kod nas u BiH stvaraju slične međe, granice i sukobe među Božjim stvorenjima, koja se nazivaju ljudima˝, navodi.
Da bi se mir ustanovio na oba navedena nivoa, dakle na ličnoj i egzistencijalnoj s jedne strane te na svjetsko povijesnoj, u Ukrajini i Svetoj Zemlji s druge, potrebno je vjeru u Božji dolazak čovjeku u Isusu, rođenom u Betlehemu Judejskom, uzeti ozbiljno. Ne na folklorni ili trgovačko-adventski način, kako mi to činimo svake godine ponovno, svodeći ovaj Božji govor na naše plitke, ljudske okvire i interese.
˝Mir u ljudskim srcima i na meridijanima ovoga svijeta nastupit će kad svi mi promijenimo horizont svoga gledanja na svijet i čovjeka: kad se oslobodimo osobnih i kolektivnih egoizama, nacionalizama i svih – izama koji čovjeka drže robom djela vlastitih ruku, vlastitoga progresa i vlastitih zabluda. Kad Bogu koji dolazi u nemoći djeteta dadnemo priliku da progovori riječima: mir ljudima dobre volje!˝, poručio je fra Željko Nikolić.
