Dragi prijatelji i bivši prijatelji: Vrijeme je za otriježnjenje od triježnjenja. U početku je bilo neutemeljeno, ali sada, skoro pola godine nakon što su vam se "oči otvorile", vrijeme je da se vratite u stvarnost. Vrijeme je da se vratimo sagledavanju cijele slike, da ponovno aktiviramo savjest i moralni kompas koji su bili isključeni i pohranjeni sedmog oktobra, i da vidimo što se od tada dogodilo nama i, da, Palestincima. Vrijeme je da skinete poveze s očiju koje ste stavili ne želeći vidjeti i ne želeći znati što radimo Gazi, jer ste rekli da Gaza to zaslužuje i da vas njene katastrofe više ne zanimaju.
Bili ste ljuti, osjećali ste se poniženo, bili ste zaprepašteni, bili ste prestravljeni, bili ste šokirani, bili ste ožalošćeni sedmog oktobra. To je bilo potpuno opravdano. Bio je to veliki šok za sve. Ali zaključci koje ste izveli iz ovog šoka nisu bili samo pogrešni, bili su suprotni zaključcima koji su se trebali izvući iz katastrofe. Ne napadate ljude u njihovoj tuzi, pogotovo ne cionističke ljevičare čija je tuga umjetnost, ali vrijeme je da se otresete šoka i probudite se. Mislili ste da ono što se dogodilo sedmog oktobra išta opravdava? Pa, nije. Mislili ste da se sada Hamas mora uništiti pod svaku cijenu? Pa ne. Ne radi se samo o pravdi, već o priznavanju granica sile.
Nije da ste zli i sadistički, ili rasistički i mesijanski, kao desnica. Samo ste mislili da je sedmog oktobra odjednom dokazano ono što je desnica uvijek govorila: da nema partnera jer su Palestinci divljaci. Pet mjeseci trebalo bi vam biti dovoljno da prebolite ne samo svoju intuitivnu reakciju, već i svoje zaključke. Sedmi oktobra nije trebao promijeniti vaše moralne principe ili vašu ljudskost. Ali ih je okrenulo naopako, što je ozbiljan razlog za zabrinutost oko postojanosti vaših moralnih načela.
Hamasov okrutni, barbarski napad na Izrael ne mijenja osnovnu situaciju u kojoj živimo: naroda koji maltretira i tiranizira drugi narod na različite načine i različitim intenzitetom već više od jednog stoljeća. Gaza se nije promijenila sedmog oktobra. Bilo je to jedno od najjadnijih mjesta na planeti prije sedmog oktobra, a nakon toga je postalo još jadnije. Izraelska odgovornost za sudbinu Gaze i njegova krivnja nisu se promijenile tog strašnog dana. Nije jedini krivac i ne snosi punu odgovornost, ali ima odlučujuću ulogu u sudbini Gaze. Od te odgovornosti i krivnje ljevica ne može pobjeći.
Nakon šoka i bijesa i tuge, sada je vrijeme da se otrijeznimo od otriježnjenja i da pogledamo ne samo što nam je učinjeno, kako nam danonoćno nalažu izraelski mediji, nego i ono što radimo Gaza, i Zapadna obala, od sedmog oktobra. Ne, naša katastrofa to ne nadoknađuje, ništa na svijetu to ne može nadoknaditi. Desnica slavi palestinsku patnju, uživa u njoj i želi više, dok ljevica gleda u stranu i užasno šuti. Još uvijek je u "otriježnjenju". Vrijeme je da se to zaustavi.
Ono što cijeli svijet vidi i razumije, trebao bi razumjeti i barem dio onoga što je nekada bio tabor savjesti i ljudskosti. Nećemo ulaziti u udio cionističke ljevice u okupaciji i apartheidu, niti se zadržavati na njenom licemjerju. Ali kako cijeli jedan narod može odvratiti oči od užasa koje čini u svom dvorištu, bez preostalog tabora koji bi vikao protiv njih? Kako se tako brutalan rat može nastaviti bez ikakvog protivljenja unutar izraelskog društva?
Cionistička ljevica, koja se uvijek želi osjećati dobro u sebi i smatrati se prosvijećenom, demokratskom i liberalnom, treba zapamtiti da će se jednog dana pitati, ili će je drugi pitati: Gdje si bio kad se sve to dogodilo? Gdje? Još ste se trijeznili? Vrijeme je da tome stane jer već je kasno. Vrlo kasno.
