I tama.
I tama je bila nad bezdanom. Nad licem ponora masakra na jugu, tama obuzima Izrael. Sada je to još uvijek gomila oblaka, ali može se pretvoriti u tamu: Izrael ludi. Ljevica “mudruje”, desnica je sve ekstremnija, a caruju makartizam i fašizam.
Ratno vrijeme uvijek je vrijeme ušutkavanja, ujednačavanja mišljenja, rasizma, huškanja i mržnje; apsolutno uvrštavanje u službu propagande, kraj tolerancije i progon svakoga ko se usudi na drugačije. Zločini koje je počinio Hamas na jugu doveli su sve ove manifestacije do ekstremnih razina, kao da zločini opravdavaju gubitak svake suzdržanosti. Emocionalna previranja su naravno razumljiva, ali ne i totalitarizam koji je uslijedio za njima. Ako se ne zaustavi, opasnost koja prijeti demokratiji bit će hilajdu puta veća od one koju predstavlja državni udar, koji je čitav sistem ovdje doveo do smetnji.
Prvi su sišli s uma, kao i obično, ljevičari. Oni su se "opametili". Oni koji su prije rata odlučno krenuli u borbu za demokratiju sada je vlastitim rukama sabotiraju. Oni koji su se prije rata smatrali liberalima, ljudima mira i ljudskih prava, sada usvajaju ažurirani svjetonazor: ravnodušni su prema zločinima koji se događaju u Pojasu Gaze, većina ih čak želi vidjeti intenziviranije.
Zašto? Zato što su činili zlodjela nad nama. Kako dugo? Do kraja. Po koju cijenu? Pod svaku cijenu. Ova ljevica sada o Gazi razmišlja isto kao i desnica: udari i samo udar, to je jedina opcija. Oni koji su prije rata podcijenili važnost rješavanja apartheida i sudbine palestinskog naroda sada misle, nek idu k vragu svi. Mogu se objesiti. Neka se uguše. Neka umru. Neka budu protjerani. Oni koji su se prije rata smatrali prosvijećenima sada podržavaju konsenzus. Hamas je naglavačke okrenuo i izraelsku ljevicu. Gazi je od sada dozvoljeno raditi sve, ljevica će čak dati i svoj blagoslov. Od sada je zabranjeno čak i suosjećati sa stanovnicima Gaze.
Aktivista za ljudska prava i bivši direktor Peace Now, Yariv Oppenheimer, gledao je Amiru Hass kako lije nadahnjujuće suze nad sudbinom stanovnika Gaze i požurio je napisati: “Priznajem da sam otupio.” Čak i pred tijelima 2360 djece, prema palestinskom ministarstvu zdravstva od utorka, lijevo srce je zapečaćeno. Kao na početku svakog rata, ova ljevica je za to. Ljevica "mudruje", a poslije se nekako vraća sebi. Ovaj put to se čini malo vjerojatnim.
Izvan ljevice je situacija još gora. Fašizam je postao jedina ispravna pozicija. Na televizijskim stanicama, kada je Gaza u pitanju, nema razlike. Reporteri i voditelji nazivaju Hamas nacistima u odbojnom prikazu trivijalizacije i poricanja holokausta, a gomila kliče. Hamas je radio odvratne stvari, ali oni nisu nacisti.
Svako drugo mišljenje sada je osuđeno na progon. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Antonio Guterres govorio je istinito i hrabro o kontekstu zločina sedmog oktobra, te je požurio naglasiti da ništa ne može opravdati užasne napade Hamasa; Izrael je odgovorio bjesomučnim napadom na Guterresa, koji su poticali mediji. Čka i oni koji nikada ni o čemu nisu izrazili svoje mišljenje znaju da su izjave generalnog sekretara bile “nečuvene”.
Ja, na primjer, nisam bio ogorčen. Bile su istinite. Glumicu Maisu Abd Elhadi privela je policija i držala je preko noći zbog objave na društvenim mrežama koja nije kršila zakon, a izraelski TV kanali uklanjaju njezine filmove iz svojih arhiva za streaming. Makartizam se stidi. Otkupljena zatočenica Yocheved Lifshitz održala je dirljiv nastup, a mainstream novinari negoduju jer je rekla istinu.
PR konzultantica i internetska ličnost Rani Rahav vidi video razaranja u Gazi i piše: “Tako mi se sviđa!!!” (Svi slinavi uskličnici su u izvornom tekstu). Novinar Zvi Yehezkeli svake noći poziva na uništenje Gaze. Cijeli pojas Gaze. A njegov kolega s Vijesti s kanala 13 Netali Shem Tov vidi "previše zgrada u Gazi". Takvo je destilirano zlo pred katastrofom u Gazi, čije se strahote gotovo nikada ne pokazuju Izraelcima.
Ovo je mračno vrijeme. Vrijeme barbarskog napada Hamasa i vrijeme izgubljene savjesti i razuma u Izraelu.
