Ovo krvoproliće mora se odmah zaustaviti; ne vodi nikamo dobro. Na masakre se može odgovoriti masakrima, ali čak ni stravičan masakr poput onog koji je počinjen u južnom Izraelu ne može opravdati ono što nakon njega slijedi, bez ograničenja.

Užasan pokolj bi čak mogao opravdati još jedan užasan pokolj ako ima cilj koji nije kazna i osveta, i ako je taj cilj i legitiman i dostižan. Ali to nije slučaj s ratom u Pojasu Gaze, koji nema jasnu, realnu svrhu i zasigurno nema odgovor na pitanje šta se događa dan poslije.

Ali čak i da ima jasnu svrhu, čak i tada bi morala postojati granica razaranja. Krvoproliće koje se sada odvija u Gazi, a koje je tek počelo, pokazuje da nema granica. I pred ovime, nemoguće je šutjeti. Ovo se ne može opravdati.

Nemoguće je šutjeti pred strašnim slikama iz bolnice Ahli Arab u gradu Gazi – desetine tijela poredanih jedno za drugim, mnoga od njih djeca s razderanim tijelima i nedostajućim udovima – baš kao što je nemoguće šutjeti kada si suočen sa slikama smrti i razaranja koje su se dogodile u Izraelu. Stotine očajnih Palestinaca ubijeno je u ponedjeljak nakon što su pokušali pronaći sklonište na otvorenom u blizini bolnice, u lažnom uvjerenju da će tamo biti sigurni čak i tokom ovog prokletog rata.

Još nije moguće utvrditi ko je kriv za ovu katastrofu, ali žrtvama to više nije važno. Isto tako identitet krivca ne bi trebao promijeniti ono što se sljedeće događa u kampanji – ona mora odmah prestati.

Bolnička katastrofa mora postati prekretnica rata, baš kao što je katastrofa u Kafr Kani tokom operacije Grožđe gnjeva u Libanu 1996. postala prekretnica koja je tu operaciju privela kraju.

Izrael trenutno nosi opravdana i razumljiva bura emocija, a potiče ga simpatija svijeta. No ovo posljednje brzo će biti zamijenjeno zahtjevom da se prestane pucati s obzirom na ratne katastrofe. Tragedija u bolnici već je promijenila raspoloženje među nekim članovima velikog tima navijača Izraela.

Čak i prije ove katastrofe, izvještaji iz Gaze, od kojih velika većina nikada ne stigne do Izraelaca, prijetili su da će okrenuti svijet protiv nastavka rata. Otprilike 1000 ubijene djece i prije nego što se prebroje mrtva djeca iz bolnice – to je statistika koju je nemoguće zanemariti, a nema je opravdanja. Potpuna opsada dva miliona ljudskih bića i evakuacija jednog miliona iz njihovih domova unutar jednog dana također su neprihvatljivi pod bilo kojim okolnostima.

Ove sam sedmice posjetio uništeni kibuc Be’eri i ponovit ću ono što sam tada rekao – nikad u životu nisam vidio tako strašne prizore. Nemoguće ih je pustiti da prođu bez obračuna sa svima koji su za njih odgovorni. Nijedna zemlja se ne bi suzdržala od toga. Ali postoji ogromna sredina između nečinjenja ništa i masovnog krvoprolića koje nema smisla ni svrhe.

Slike iz Gaze su potresne i trebale bi slomiti svačije srce: neprestani konvoj kola hitne pomoći sa zavijanjem sirena i prestravljenim roditeljima koji nose svoju ranjenu djecu; očevi koji plaču nad tijelima svoje djece koja su zbog nedostatka kreveta smještena na katu bolnice. Vidio sam i petoro ranjene djece u jednom krevetu i jaukajuće bolesnike kojima nema ko pomoći.

Ubijanje hiljada ljudi, sakaćenje desetina hiljada i ostavljanje bez ičega neće unaprijediti nikakav izraelski interes, čak i ako ostavimo po strani pitanja zakona i morala. To će samo rađati mržnju i osvetu takve vrste kakvu ni Sotona ne bi mogao izmisliti, s Hamasom ili bez njega.

Dok djecu Gaze ubijaju, u Izraelu prevladava osjećaj koji traži kopnenu operaciju i kraj Hamasa. Ovaj zahtjev je opravdan, ali vjerojatno nerealan. U svakom slučaju, ona ne može biti izvedena po svaku cijenu, pa tako ni po cijenu uništenja Pojasa.

Ono što se dogodilo sedmog oktobra potreslo je Izrael do neprepoznatljivosti, posebice ljevicu i centar. Ali čak ni u žaru našeg bijesa i frustracije, ne smijemo izgubiti sve što nam je preostalo od savjesti i moralnog kompasa. Ne smijemo dopustiti da cijeli Izrael postane Hamas.

Ubijanje i sakaćenje hiljada stanovnika Gaze neće unaprijediti izraelske interese. To će samo rađati veliku mržnju i osvetu, s Hamasom ili bez njega.