Sherlock Holmes je kazao: "Kapitalna je pogreška postavljati teorije prije nego što imamo podatke." U ovoj tvrdnji, fiktivni engleski detektiv došao je povući za uši mnoge teorije bez empirijske valjanosti, poput nekoliko onih koje je formulirao Aristotel, ideje koje je neki naučni popularizator definirao kao "salonske spekulacije".

Pa, sada imamo podatke. Ekonomija eurozone (koju ćemo ovdje zvati evropskom) bila je veća od američke prije velike recesije. Danas je 37% manja. Analizirajući budućnost, gledamo li stvarni ekonomski rast (bez inflacije), sjevernoamerička privreda će rasti po stopi od blizu 1,5%, evropska privreda neće doseći 1%. Drugim riječima: rast u SAD-u bit će znatno veći od rasta u Evropi, što će povećati budući jaz.

Prvo, evropski je demografski pad izraženiji nego onaj u Sjedinjenim Državama. Stopa nataliteta je niža (1,5 djece po ženi naspram 1,7 u SAD-u), a Evropa također prima manje migracijskih tokova. Posljedica je da je rast aktivnog stanovništva u Evropi bio blizu 0,15%, dok je u SAD-u porastao blizu 0,5%. Stoga jedan od dva stuba strukturnog ekonomskog rasta više favorizira SAD nego Evropu.

Drugo, produktivnost raste više u SAD-u nego u Evropi. Tako je rast produktivnosti u SAD-u blizu 1,5% godišnje (najnoviji podaci su iznad ove brojke), dok je rast produktivnosti u Evropi bliži 1%. Ako spomenuti rast raščlanimo između rasta povezanog s poboljšanjem dostupnog kapitala po radniku (putem ulaganja) i istinskog rasta produktivnosti (činiti više s istim, ili "ukupne faktorske produktivnosti"—TFP—), rast u prvom segmentu bio je slično u oba gospodarstva (1%).

Razlika dolazi iz TFP-a, dok je SAD od početka ovog stoljeća ostvario godišnji rast 0,7% veći od onog u Evropi. Najbolji način za predviđanje poboljšanja TFP-a je inovacija. Dominacija SAD-a nad Evropom je ogromna, bilo da gledate naučne publikacije ili međunarodne patente na milion stanovnika. S obzirom da industrija koja finansira inovacije, rizični kapital, ima dvostruko više resursa po stanovniku u SAD-u nego u Evropi, ovdje opisani trend neće se promijeniti.

Nadalje, inovacija ovisi o trostrukoj spirali ili međusobnom odnosu istraživanja vojske, univerziteta i privatnih kompanija. U Evropi smo svjetlosnim godinama udaljeni od inovacijskih ekoskistema poput onih razvijenih na Stanfordu ili MIT-u.

Treće, američka ekonomija je otpornija na bankarsku krizu od evropske. To objašnjava zašto je finansijska kriza koja je započela 2007. znatno više pogodila Stari kontinent. Bankarska aktiva (u biti, obujam kredita) predstavlja gotovo dva puta veći evropski BDP, a ipak manje od jedan puta veći od američkog. Posljedica toga je da, suočena sa bankarskom krizom, evropska ekonomija trpi mnogo više nego američka.

Sjevernoameričke firme održavaju dva kanala finansiranja: bankarstvo i tržišta kapitala. Međutim, u Evropi se velika većina finansiranja i dalje usmjerava kroz banke, što ekonomiju čini mnogo ranjivijom na bankarsku krizu.

Četvrto, američka ekonomija je energetski samodostatna, dok je evropska privreda uglavnom izgrađeno na osjetljivoj ovisnosti o ruskom plinu. U Evropi smo odlučili produžiti ovu ranjivost ograničavanjem frackinga zbog njegovih ekoloških konotacija, a sada pokušavamo nadoknaditi nedostatak ruskog plina kupovinom sjevernoameričkog plina koji se uglavnom proizvodi frackingom. Naša energija je skuplja i nesigurnija, što nas čini manje konkurentnim.

Peto, SAD zadržava svoje "pretjerane privilegije" vis-à-vis Europe. Dolar ostaje svjetska rezervna valuta, bez alternative u nadolazećim desetljećima. Američko tržište kapitala puno je likvidnije i dublje od evropskog, a da rješenje nije ponuđeno od strane EU. U SAD-u postoji sloboda kretanja radnika koja, u praksi, ne postoji u Evropi. Ovi faktori rezultiraju većim privrednim rastom.

Evropa može malo po malo poboljšati svoje demografsko kretanje. Osim toga, mogu se uspostaviti mehanizmi koji potiču rizični kapital kroz dugoročnu štednju (osiguranje i mirovinski fondovi) poput onih koje su omogućile Sjedinjene Države 1979. Iako Evropi nedostaje jedinstvena vojska, koordinacija vojnih istraživanja u kombinaciji s građanskim pravom mogla bi dovesti do poboljšanja u budućem stvaranju patenata.

Kad bi Evropa krenula naprijed u uvijek razočaravajućoj uniji tržišta kapitala i potakla evropske obveznice, mogao bi se nadoknaditi barem dio našeg nedostatka u odnosu na SAD. Konačno, Evropa predstavlja manji politički rizik od SAD-a u slučaju moguće Trumpove pobjede.

Zabrinutost u vezi sa koracima koje treba poduzeti najbolje je opisao Jean-Claude Juncker, bivši predsjednik Evropske komisije: “Mi političari savršeno dobro znamo korake koje treba poduzeti u privredi, problem je ponovno biti izabran.”