Medijski način prikazivanja progona muslimana širom svijeta od Mijanmara preko područja nastanjenih Ujgurima u Kini do raznih država i regija širom Afrike, uz vječnu Palestinu, podsjeća na to da se svi ovi progoni događaju nekako uporedo. Usko je sve povezano, sva masovna demografska pomjeranja kojima svi svjedočimo posljednjih godina, još od prvog većeg vala sirijskih izbjeglica na putu ka Zapadu pa nadalje.
Istovremeno, sve je očiglednija i islamofobija. No, zanimljivo je da gotovo istovremeno i s progonima i s islamofobijom (mada je ovo donekle pogrešan pojam jer se više radi o mržnji, ponekad i preziru, nego o fobiji/strahu) raste i interesiranje za izučavanje islama, ne samo kao nečije religije nego kao općeg svjetonazora. Primjetan je i porast broja prelazaka na islam širom svijeta, možda ponajviše na Zapadu. Raznoliki su faktori koji dovode to toga. Za islamofobiju se zna da je uzrokovana i nepoznavanjem islama općenito, iako živimo u vremenu kada je do podataka, i osnovnih i složenih, lakše doći nego ikad. Za one koji ne pate od ove vrste fobije odnosno mržnje potrebno je olakšati učenje preko živih kontakata, ne samo preko interneta.
Na pojedinačnom nivou gledano, svaki je vjernik istovremeno i daija, samo nije svako na profesionalnom nivou, svaki musliman koji smatra da je sam dovoljno naučio o svom svjetonazoru i vjeri dužan je pružiti informacije svakome ko mu se obrati s pitanjima, sa željom za učenjem, otkrivanjem, neovisno o kome je riječ. U današnjem svijetu učenje o islamu, i to ne samo u osnovnim oblicima nego i složenijim, u značajnoj mjeri odvija se preko edukativnog turizma. Brojni turistički vodiči, neovisno o tome da li su aktivni vjernici, izučavaju islam iz raznih uglova da bi sve to prenijeli svojim gostima. Takve stvari učestalo dovode do toga da neki od gostiju, turista, samostalnih istraživača, odluče izgovoriti šehadet. Neki to urade pri turističkim obilascima određenih džamija, neki pred samim vodičima, a neki u privatnosti.
JEZIČKA PRIPREMLJENOST
Nevladina organizacija „Cross Cultural Communication Center“, smještena u Istanbulu, već godinama okuplja vodiče koji se bave objektivnim prikazom islama kroz obrazovne ophodnje. Vodiči su im lokalni žitelji, uglavnom mlađe dobi, kao i inozemni studenti koji volonterski surađuju s ovom organizacijom dok borave u Istanbulu zbog svojih studija. Prostorije ovog centra smještene su blizu svjetski poznate džamije Sulejmanije, u sklopu vakufskoga kompleksa koji čini pojas kuća i zgrada oko same džamije. Sama Sulejmanija je usput i njihov radni prostor. Vodiči, volonteri i studenti u samoj džamiji, ionako izuzetno prostranoj, bez nametljivosti dočekuju bezbrojne turiste koji skoro cijeli dan ulaze u ovu grandioznu džamiju. One goste džamije koji imaju niz pitanja bilo o historijatu islama, Osmanskog Carstva ili Sulejmanije, vodiči Centra ljubazno provedu kroz informativni set objašnjenja skoro svega što ih zanima, računajući i vjerske postulate islama. Poslije odgovora na pitanja uz dodatna, iscrpna pojašnjenja, domaćini iz Centra gostima katkad preporuče ili daruju brošure o islamu na jeziku koji njima odgovara. Tako imaju u ponudi i besplatne prevode Kur’ana. Primjeraka imaju na koreanskom, ruskom, kineskom, češkom, poljskom, japanskom, turskom, njemačkom, engleskom, francuskom, mađarskom, španskom, portugalskom, bugarskom i bosanskom jeziku.
Ovakav pristup, uvjetno rečeno dawi, kroz turizam, doveo je do toga da je veliki broj posjetitelja u Sulejmaniji dobrovoljno izgovorio šehadet. Ova edukativna akcija traje i dalje. Neki gosti ovdje bi izgovorili šehadet, nakon čega bi nastavili putovanje, neki koji bi boravili duže u Istanbulu posjetili bi Centar gdje bi se zainteresirali za kakvu vrstu saradnje s osobljem ubuduće. Kako je poznato, a takvih svjedočenja ima u velikom broju na YouTube kanalu kao i na raznim televizijama, također u pisanoj formi, neki od nemuslimana koji prime islam nakon toga imaju teškoća sa svojom rodbinom, s prijateljima, s poslovnim okruženjem ili s političkim uređenjem sredine u kojoj borave. Ovaj centar, u saradnji s drugim sličnim organizacijama i pojedincima, ponekad pomaže tim osobama, bilo savjetodavno ili na praktičan način, naročito onima koji se presele u Istanbul i traže zaposlenje, pored osobne sigurnosti.
Izazovi i za stare i za nove vjernike
Ove je godine „Cross Cultural Communication Center“ u saradnji s organizacijom „Discover Islam Society“ iz Bahreina organizirao trening za više zainteresiranih vodiča koji na različite načine rade s nemuslimanima koji se zanimaju za islam. Višednevni trening u vakufskoj zgradi blizu Sulejmanije u Istanbulu održan je pod službenim nazivom „Awareness Through the Mosque Tour”. Iz naslova se da zaključiti da je fokus stavljen na svjesnost „ture“ koja se odvija u džamijama, samim tim i na način ophođenja s gostima, ponašanja i govora. Mnogi vodiči, bez obzira na to jesu li vjernici, u nedoumici su kako predstaviti enterijer nekih džamija te kako odgovoriti na pitanja gostiju a da istodobno predstave gostima i prošlost objekta i način obavljanja namaza kao i njegovu svrhu i osnovne islamske postulate. To su predavanja za goste koji površno poznaju ili skoro nikako ne poznaju islamske norme, ili koji su prvi put u džamiji. Naravno, ima nemuslimanskih turista koji dolaze u džamiju s određenim predznanjem. Sve je ovo obrađeno iscrpnim predavanjima tokom treninga; kako se ponašati pred gostima, kako adekvatno odgovoriti na njihova pitanja, kako se ophoditi kada su gosti kršćani, pa kada su Hebreji, ili ako su Hindusi i budisti, kako ako su ateisti, agnostici, nacionalisti, neokomunisti, kako obrađivati osjetljivije teme kao što su homoseksualnost, terorizam, političke neprilike, kako reagirati na moguća provokativna pitanja ili komentare... Među tridesetak polaznika bilo je vodiča iz Poljske, Ukrajine, Turske, Egipta, Mađarske, Bosne i Hercegovine, Rumunije, Tunisa, Albanije, Kanade, Malezije i Danske. Teoretski dio treninga išao je kroz predavanja u sali spomenute vakufske zgrade, a praktični dio se odvijao unutar džamije Sulejmanije, kroz koju su sve vrijeme treninga cirkulirali turisti iz raznih krajeva svijeta. Organizatori treninga i susreta očekuju od polaznika da u svojim državama, sredinama pronađu način organiziranja nečega sličnog, prema mogućnostima. Organizatori bi se možda uključili u neku buduću logističku asistenciju na daljinu, ako bi se na sličan način pristupilo predstavljanju islama turistima i znatiželjnicima u zemljama iz kojih su polaznici treninga. Svakako, nije baš jednostavno tako nešto ostvariti, barem ne na isti način i ne u kratkom roku, naprimjer u Rumuniji ili Danskoj. Lokalne džamije i mesdžidi nisu poznate kao istanbulske, nisu sve drevne i nerijetko su improvizirani mesdžidi. Ipak, turisti dolaze i ondje. Za ovu vrstu aktivnosti ne trebaju biti inozemni turisti oni koji nose.
Bitno je da se na pristojan način kroz učtiv razgovor uklone predrasude, nesporazumi i pogrešno znanje o islamu, a samim tim i islamofobija u lokalnim zajednicama. Ovo već otvara pitanje saradnje s osobljem koje održava mesdžide i džamije, lokalnim imamima, učiteljima... Što se tiče Bosne i Hercegovine, organizatorima nisu nepoznati ovdašnji objekti islamskog naslijeđa. Oni se nadaju da bi naprimjer sarajevska Gazi Husrev-begova džamija otvorila svoje kapije za cjelodnevni protok posjetitelja kao što se radi pri istanbulskoj Sulejmaniji. Nešto slično već se odavno radi pri čuvenoj sarajevskoj džamiji, s tim što su vremena posjete za strane turiste i druge znatiželjnike u ograničenom vremenu između namaza. No, za razliku od Sulejmanije, pojedinci i skupine dolaze u posjetu sarajevskoj džamiji sa svojim vodičima ili nakon plaćene ulaznice uđu sami unutra i bez vodiča koji bi im detaljnije objasnio ono što ih zanima.
Sulejmanija ima prednost što je mnogo veća od Begove džamije u Sarajevu. U Sulejmaniji se posjete ne obustavljaju kada nastupi vrijeme namaza, osim u slučaju džuma-namaza. Inače, prostora ima dovoljno za klanjače i za goste. U sarajevskim džamijama, ne samo Gazi Husrev-begovoj, nema baš uvijek prostora i za turiste i za klanjače u vrijeme molitve. Tu su dakako i neke birokratske okolnosti koje mogu otežati ostvarenje slične ideje. Međutim, predstavljanje i džamije i islama može se obaviti i u dvorišnom džamijskom prostoru, bez ulaska u molitveni prostor. Za sad nedostaju besplatne brošure za strane goste, na različitim jezicima, kao u Sulejmaniji, a to je jedna od stvari u kojoj bi Centar iz Istanbula kao i organizacija iz Bahreina mogli pomoći.
Šta zanima Meksikance i Mađare
Što se tiče samog „dawetskog turizma“ u Sulejmaniji, već postoje i procjene i neformalne statistike. Jedan od tamošnjih vodiča volontera Bilal Mak, student iz Sirije koji već izvjesno vrijeme radi u Istanbulu, kaže da su mu najdraži gosti iz latinoameričkih zemalja, s naglaskom na Meksiko, i Mađari, kada je riječ o Evropi. Mak bi na podu Sulejmanije proveo možda i cijeli sat razgovarajući s mađarskim ili meksičkim posjetiteljima za koje kaže da su u većini otvoreni, inteligentni i duhovni, posebno upoređujući ih s posjetiteljima iz Njemačke, Francuske, Nizozemske, za koje kaže da su, generalno, blago arogantni. Ne samo Bilal, već i drugi volonteri pri centru tvrde kako u mjesečnom prosjeku, najviše Meksikanaca, a onda i drugih Latinoamerikanaca, i to pretežno žena, odluče izgovoriti šehadet u Sulejmaniji.
Neki poslije toga žele više učiti o islamu radi primjene u svom životu, pa se nastave dopisivati s vodičima i drugima iz centra. Jedan od najaktivnijih i po mnogima najboljih vodiča pri ovom centru Fatih Ozkan iz Istanbula svoje goste ne drži samo u džamiji nego ih dovede u poznatu drevnu Sinan-pašinu medresu, gdje imaju i videoprezentacije. On u svoje ture katkad uključi i posjetu muzeju naučnog i tehnološkog dostignuća islamske civilizacije kroz povijest. Inače, svi ovi procesi i aktivnosti se kreću pored ostalog i kroz saradnju s kulturnim vakufima Istanbula, računajući ustanove koje se bave izučavanjem i predstavljanjem čuvenog islamskog učenjaka Bediuzamana Saida Nursija uz prevodilačke aktivnosti oko njegovih djela, naročito čuvene Risale. Said Nursi je za sada možda nedovoljno prisutan u svijetu u odnosu na kvalitet i bogatstvo njegove ostavštine. No, sve ovdje navedene organizacije rade ne tome da se to promijeni. „Cross Cultural Communication Center“ omogućuje svojim gostima da se na različitim jezicima svijeta upoznaju i sa svevremenim stvaralaštvom Saida Nursija.
