NEKOLIKO RIJEČI O IBADETU I AHLAKU
(Narodna uzdanica, 1933)
Islam se temelji na pet glavnih farzova: 1. izgovarati riječi svjedočanstva „KelimeiŠehadet”, 2. klanjati pet namaza u 24 sahata, 3. postiti mjesec Ramazan, 4. dijeliti zekat i 5. ići na hadž.
Ovo pet farzova jest pet velikih znakova, po kojima se musliman(ka) poznaju. Svaki musliman(ka) dužni su nastojati da ovo sve petoro mogu vršiti, jer ko ne h
bi bio u stanju davati zekat, ići na hadž, tome fale dva velika farza i on je musliman(ka) samo prva tri farza. Musliman(ka) kada reknu „Ja srcem vjerujem, a jezikom izgovaram da nema drugoga boga osim Allaha, koji je od uvijek i za uvijek, koji je Jedini, neovisan o drugom i koji nikom ne sliči”, - sa ovim dijelom kelimeišehadeta obvezuju se da će vršiti božje zapovijedi, a kloniti ne onoga što je Bog zabranio.
S drugim dijelom Riječi Svjedočanstva, naime s riječima: ,Ja srcem vjerujem, a jezikom izgovaram da je uistinu Muhammed božji sluga i božji Poelanik”, musiman(ka) se obvezuju da će vjerovati u Poslanstvo posljednjega Poslanika Muhammeda, kao i u poslanstvo svih božjih odabranika od Adema pa do Muhameda. Zato u našem vjerovanju stoji, da vjerujemo sve božje Poslanike i sve božje Kitabe, onakve, kakve su date tim Poslanicima. Namazom, molitvom, se čovjek približava božjoj milosti, a post odgaja čovjeka borca da može snositi glad i da se bolje upozna sa stanjem onih, koji nemaju hrane.
Zekatom se čovjek otrese škrtosti i čisti svoj imetak od svega onoga što može upropastiti obadvoje. Hadž je najbolji povod da čovjek vidi ona mjesta, koja se spominju u islamskoj povijesti i da proširi svoj vidokrug, te da se upozna s braćom u vjeri različitih narodnosti.
Ovo što je istaknuto u skučenom opisu jesu glavne dužnosti muslimana i glavni vanjski znakovi, po kojima se raspoznaju muslimani. Da se ovo kod Boga primi, nužno je da se sve ovo spoji s lijepim ahlakom (lijepom ćudi, ćudorednim životom). Pejgamber veli: „Poslan sam da usavršim ćudoređe — ahlak”. I zdrav razum nam kaže da bez lijepa ahlaka nema ni lijepa ibadeta. Čovjek koji klanja namaz, izgovara kelimeišehadet i posti Ramazan, a ujedno kleveta (gibet čini) druge, mrzi, potvara i vrijeđa ljude, zavidi i krivo čini drugom, — taj čovjek s jedne strane gradi zgradu, a s druge strane je potpaljuje.
Njegov nelijepi ahlak uništava njegov ibadet Bog dragi veli u Kur’anu: „Doista istinski obavljena molitva i istinski klanjan namaz sprječava klanjača od govora ružnih rijeći i vršenja gadnih poslova’. Ko se god ne otrese ružnih misli i gadnih poslova, taj ne može istinski klanjati, postiti i druge ibadete činiti. čovjek, koji ima ružnu misao, makar ulazio i u džamiju, ne može koristiti islamskoj zajednici.
Za takove ljude veli Mevlana Dželaluddini Rumi: „Ne boj se šejtana, koji bježi kad se uči ajetulkursija, nego se boj onoga šejtana u obliku čovjeka, koji krade mushaf iz mihraba.” Ukratko rečeno, bez lijepa ahlaka nema ni lijepa ibadeta. Čovjek lijepa ahlaka i kad razgovara, razgovara uljudno, svaki postupak mu vrijedi kao lijep primjer, po kojemu se treba vladati.
Naprotiv ahlaksuz, hujsuz čovjek, sa svojim osornim i drskim vladanjem izaziva gnušanje pametnih ljudi i onda, kada abdest uzima. Ljudi, koji znaju šta znači abdest, pripreme se za njeg, a da nikom ne upadne u oči njihovo čišćenje (pripremanje) za abdest.
Abdest nam predstavlja najglavnije stvari iz lijepoga ahlaka. Peremo ruke od vidljivoga praha, a ujedno se obvezujemo dragom Bogu da ne ćemo s njima ništa činiti što je On zabranio. Oči peremo od praha i ujedno obećajemo da ne ćemo gledati ono, što je haram. Usta peremo od neugodna zadaha, a ujedno dajemo riječ da ne ćemo jesti ni piti, ono što je haram i da ne ćemo govoriti ružno riječi, koje poremećuju ljubav i bratsku slogu među ljudima.
Uši peremo od praha, a ujedno i od toga da ne ćemo ni slušati ružnih riječi. Noge peremo od plisna, a ujedno Bogu obećajemo, da ne ćemo ići na ona mjesta, gdje se može svađati i haram uraditi. Ljudi, koji ovako abdest uzmu, ne mogu ružno misliti ni o kom, ne mogu zla činiti nikom. Ovakovi ljudi bježe od svega šlo je zlo.
Bože, povedi nas pravim putem!
