Vijest da je glavna opoziciona partija u Türkiye Republikanska narodna partija (CHP) promijenila lidera jedva da je registrirana u stranim medijima. Razumljivo, fokus medija je na, kako je već više stručnjaka za međunarodno pravo reklo ili pisalo, na “udžbeničkom primjeru genocida” u pojasu Gaze.

Međutim, za tursku političku scenu to je važna promjena. Ilustracije radi, unatoč stogodišnjem postojanju partije, novoizabrani Özgür Özel, tek je osmi čovjek na njenom čelu. Pri tome treba uzeti u obzir da u višepartijskom sistemu (od 1950) partija nikad nije osvojila nijedne izbore – drugim riječima, predsjednici ili preciznije generalni sekretari partije ostajali bi na funkcijama uprkos porazu na izborima. Sada već bivši Kemal Kılıçdaroğlu s 12 izgubljenih izbornih procesa (što parlamentarnih izbora, što referenduma, što predsjedničkih izbora) u 13 godina, koliko je bio na čelu CHP-a,  perfektan je primjer.

Nakon što se Kılıçdaroğluov uspjeh formiranja šestostranačkog bloka, famoznog “stola za šestoro” (a u tom bloku bilo je i nezvaničnih saveznika), pretvorio u fijasko na aprilskim parlamentarnim i predsjedničkim izborima (drugi krug bio je u maju),  Kılıçdaroğlu se našao na udaru kritika.

NOŽ ZA KILIÇDAROĞLUOVA LEĐA

Gradonačelnik Istanbula Ekrem İmamoglu bio je najglasniji zagovornik promjena i logičan protukandidat za vodstvo partije. Međutim, njegova kandidatura bila bi protiv interesa partije. CHP bi u slučaju da İmamoglu dođe na čelo partije izgubio Istanbul – zakonski ne može biti na te dvije funkcije, a u slučaju napuštanja gradonačelničke pozicije, gradska skupština, u kojoj vladajuća Partija pravde i razvoja (AKP) ima većinu, bira novog gradonačelnika.

Özgür Özel (49), farmaceut iz Manise, koji je od 2011. poslanik u parlamentu, a od 2015. godine šef poslaničke grupe CHP-a, najavio je svoju kandidaturu u septembru, kada je bilo sigurno da Kılıçdaroğlu više nikakvim manevrima ne može odgoditi redovni 38. kongres partije (koji je već jednom odgodio “zbog pandemije”), a nakon Zoom sastanka u augustu, koji je İmamoglu organizovao iza leđa Kılıçdaroğluu, kojem su se priključili i CHP teškaši za koje se vjerovalo da su lojalni Kılıçdaroğluu.

Dakle, političko “ocoubistvo” bilo je na neki način dvostruko, s obzirom na to da se Kemal smatrao političkim ocem i Özela i İmamoglua. “Nož zabijen u leđa”, koji je Kılıçdaroğlu spominjao u govoru na kongresu, a prva lopta analitičara bila je da se odnosi (samo) na liderku Dobre partije (İP), držalo je više ruku.

Kongres koji je počeo u subotu, a završio se u sitnim satima nedjelje, bio je jedan od pristojnijih CHP kongresa – nije bilo razbijenih glava i noseva, nisu letjele stolice, niti je interventna policija morala uvoditi red, što nije neviđeno, dapače. Štaviše, imao je i dobru dozu suspensa.

Naime, prvi krug glasanja na kojem je Özel dobio 682, a Kılıçdaroğlu 664, nije odlučilo pobjednika, jer je za pobjedu potrebno imati 51 posto. Özelu su, dakle, falila dva glasa. Glasanje u drugom krugu i brojanje glasova oteglo se do dva ujutro u nedjelju, a u tom drugom krugu Özel je “oduvao” Kılıçdaroğlua dobivši 812, dok je potonji osvojio svega 536.

Kakva trgovina se dešavala između dva kruga, za sada se može nagađati, ali će svakako kap po kap kad-tad iscuriti u javnost. Spominju se dijeljenja iPhona kapom i šakom i različite sume.

Novinar dnevnika Milliyet Zafer Şahin u tekstu objavljenom uoči kongresa podsjeća da je budžet Metropolitanske opštine Istanbul kojim upravlja Ekrem İmamoğlu 115 milijardi 250 miliona lira, veći od budžeta 9 ministarstava i 13 državnih institucija. “Poslovi za rođake delegata, pozicije ili tenderi za sebe... Itd. Itd. Itd. İmamoğlu trenutno ima moć da svakome da šta god želi i promijeni sudbinu kongresa!

Da li je ovakva politika etička? To je diskutabilno... Ali zar Kılıçdaroğlu nije godinama štitio svoje mjesto ovom metodom?”, piše Şahin.

Abdulkadir Selvi, pišući u Hürriyetu o kongresu i o tome kako je Kılıçdaroğlu dobio veći aplauz prilikom ulaska u halu, podsjeća na jedne druge davne izbore. “(Suleyman) Demirel je ispunjavao trgove. (Turgur) Özal dao je izjavu u izbornom autobusu: ‘Pogledajte tihu većinu. Tiha većina određuje ishod.’” Selvi zaključuje da se “ista stvar desila i na kongresu CHP-a”. Ja bih rekao da je u ovom slučaju ishod odredila dobro namirena većina.

Možda nije zgoreg napomenuti da kandidati u svojim govorima nisu iznijeli nikakve koherentne politike i planove za budućnost. “Ali glasanje je bilo daleko više fokusirano na ličnosti nego na bilo koju posebnu politiku”, piše Daily Sabah.

PAKLENI PLAN GRADONAČELNIKA ISTANBULA

Kao što nije bilo ničeg konkretnog u govorima tokom kongresa, tako ničeg konkretnog niti originalnog nije bilo u pobjedničkom govoru Özgüra Özela. Neki su pripisivali hrapavost glasa ili promuklost umoru, kao da ga nikad nisu gledali u skupštini. Taj čovjek (kojeg sam više puta u tekstovima nazivao Kerber) ne umije da govori, on se samo dere. Neki čitaoci će se možda sjetiti da je on tvorac briljantne ideje o obećanju traktora svakom zemljoradniku u opštinama i priznanja, tri godine poslije, (bez imalo stida) da je cilj bio da “zapanji” birače.

Čime će ih zapanjiti sada kada su lokalni izbori za manje od pola godine?

Po scenariju, za koji mnogi misle da je tačan, İmamogluov cilj na lokalnim izborima jeste da izboksa većinu u gradskoj skupštini i da se onda vanrednim kongresom stavi na čelo CHP-a. “Özgür Özel pobijedio je na izborima, ali je poznato da iza njega stoji Ekrem İmamoğlu”, piše Selvi.

Međutim, to je račun bez krčmara. İmamoglu i CHP poslije pet godina uništavanja svega što je u Istanbulu funkcionisalo treba mirakul da ga osvoje za taj scenarij.

Nedim Şener, neumorni i uporni novinar istraživač terorističke organizacije FETÖ, objavio je kao reakciju na izbor Özgüra Özela na čelo CHP-a link na svoj tekst iz Hürriyeta na platformi X iz januara ove godine. Odnosno perioda kada su vodili žestoke bitke na toj platformi. Naslov “FETÖ ‘polira’ CHP-ovog Özgüra Özela” već je dovoljno rječit, a u tekstu između ostalog piše: “Prema FETÖ istražnim dosjeima u Manisi, ispostavilo se da odnos Özgüra Özela s članovima FETÖ-a seže u 2007, a ne iz 2015. godine.” Završava ga “Ispostavilo se da osoba koja me je oklevetala nije običan član CHP-a, već Özgür Özel, pristalica FETÖ-a. Ne znam da li su Glavno javno tužilaštvo Manise i Glavno javno tužilaštvo Turgutlua preduzeli bilo kakvu radnju u vezi s ovim izjavama. Ali sada znam ko je ispred mene. Ako se ne krije iza imuniteta, obračunat ću se s Özgürom Özelom pred pravosuđem.” Ozbiljne optužbe.

U svakom slučaju ode čovjek kojeg je bjelosvjetska strana štampa zvala “turski Gandi”, a predsjednik Erdoğan “baj, baj Kemal” u (klišejsku) ropotarnicu historije. “Kılıçdaroğlu bi bio heroj da je dao ostavku one noći kada je izgubio izbore i zakazao vanredni kongres. Doživio je težak poraz u stranci na čijem je čelu bio 13 godina”, piše Abdulkadir Selvi dodajući još jednu mogućnost časnog odlaska “da se povukao iz drugog kruga bio bi iznesen na ramenima iz kongresne dvorane. Ni tu šansu nije iskoristio. I izgubio je izbore i narušena mu je reputacija.”

Objektivno, ta reputacija nije nigdje ni postojala osim među 25 posto onih koji glasaju za CHP, postotak koji tokom 13 godina nije uspio da podigne, a da sroza jeste. O patološkom laganju ne bih pisao.

Komentarišući promjenu na čelu CHP-a u crnomorskoj provinciji Rize, Erdoğan je rekao: “Jedan nije ništa bolji od drugog. Oni se ne razlikuju jedni od drugih. Išli su rame uz rame s terorističkom organizacijom.”