Desetljećima su suparnici. Maroko, parlamentarna monarhija sa snažnom političko-vjerskom figurom kralja Hasana. Alžir, republika socijalističkog porijekla koja se okretala nacionalizmu s panislamskim obilježjima i vojnom kastom alergičnom na izbore. Dvije su zemlje u posljednjih pola stoljeća prekidale odnose najmanje tri puta. U razdoblju od oktobra 1963. do februara 1964. borili su se zbog granica koje je '50 -ih godina francuska kolonijalna sila povukla olovkom.
Konačni raskol između Maroka i Alžira dogodio se 1976. godine, nekoliko sedmica nakon što se Španija definitivno odrekla svog kolonijalnog statusa i napustila Sidi Ifni, takozvanu Zapadnu Saharu. Maroko je okupirao bivšu koloniju, za koju smatra da je njegova regija i započeo dugotrajan, ali rat niskog intenziteta s Frontom Polisario, koji želi nezavisnost te teritorije.
Međunarodno priznanje marokanskog suvereniteta nad Zapadnom Saharom već je četrdeset godina prva tačka u vanjskom planu marokanske politike. A počeo se formalizirati u decembru 2020. godine, kada su Sjedinjene Države priznale tu suverenost.
Bila je to velika pobjeda. Suočena sa Španijom, starom kolonijalnom silom kojoj je to pitanje neugodno. Protiv Njemačke, zemlje otvoreno neprijateljske prema tom priznanju. I protiv Alžira, velikog rivala. Bijele kuća Donalda Trumpa imala je zahtjev za to - da Rabat prizna Državu Izrael, prema scenariju koji je napisao Jared Kushner, zet bivšeg američkog predsjednika.
Prekid diplomatskih odnosa Alžira s Marokom u srijedu odgođen je odgovor na to priznanje. Posebno zbog nedavnog posjeta izraelskog ministra vanjskih poslova Yaïra Lapida Rabatu u kojem je izrazio svoje nezadovoljstvo „ulogom koju Alžir ima u regiji, njegovim približavanjem Iranu i kampanjom koju promoviše protiv prijema Izraela u Afričku uniju ”.
Alžir se poziva na podršku Maroka grupama za nezavisnost Kabylije, berberske regiji na sjeveru zemlje i na optužbe koje se poonavljaju godinama. Unatoč gomilanju optužbi protiv Maroka, među kojima su i one za špijunažu, cilj vlasti u Alžiru je porodrmati javnio mnijenje koje ih oštro kritikuje zbog upravljanja pandemijo, lošeg odgovora na požare koji su odnijeli desetine života i nizom drugih unutarnjih problema.
Zapadna Evropa, a posebno Francuska, koja održava bliske ekonomske odnose s obje zemlje, održala je ravnotežu. No, ovo neslaganje nije ugodno u sadašnjem geopolitičkom kontekstu. Alžir i Maroko danas su dva najpouzdanija partnera Zapada u sve nestabilnijem Magrebu, s Libijom u haosu i politički nestabilnim Tunisom.
Rabat i Alžir također su saveznici Zapada u ratu protiv terorizma. Sigurno je da će pobjeda talibana u Afganistanu oživjeti takav impuls, posebno u blizini Sahela u kojem je Francuska smanjila svoju prisutnost.
Prva žrtva ovog raskida mogao bi biti jedan od rijetkih slučajeva saradnje dviju zemalja: plinovod Magreb-Evropa, koji od 1996. dovodi alžirski plin u Španiju preko Maroka. Ugovor o isporuci ističe 31. oktobra i niko ne zna hoće li biti produžen.
