Sama po sebi, političnost ne bi predstavljala problem, ali jedno je kada umjetnost zauzme autentičan politički stav, komentira društvenu stvarnost iz vlastite pozicije, subverzivno udara na mainstream tabue ili diže glas opravdanih protesta, a sasvim je drugi par rukava kada se jahanje na najprizemnijim općim mjestima i urbanofašističkim predrasudama uhljebljene fine gradske raje pokušava prodati pod legitimno buntovništvo obespravljenih.

Olinjalim “cringe masterima” iz “Dubioze” kao da nije bilo dovoljno što su se prije više od decenije izblamirali s proesdepeovskim predizbornim glupavim pjesmuljkom Vratiće se Valter, pa su se ovih dana odlučili na još prizemniju glupost. U trenutku dok pandemija virusa korona odnosi stotine života u našoj zemlji, dok građani gledaju kako im strašna bolest kosi poznanike, prijatelje ili najmilije, razmaženi i ušuškani primitivci iz “Dubioze” sjetili su se praviti pjesmuljke u kojima urliču “Fadile, jebi se”, napadaju Vladu FBiH i priželjkuju drugima da završe na respiratoru! Kakva bešćutnost, kakva posvemašnja odrođenost od društva i naroda u čije bi ime da govore, kakav manjak osjećaja za mjeru i trenutak!

Da je ova skupina besmislenih idiota vidjela kako izgledaju odjeljenja s respiratorima u bolničkim izolatorijima, da su svjedočili tome kakva se tu borba za život odvija, da su barem jednom pomislili na bilo koga drugog osim na svoju potrebu da ostanu relevantni po svaku cijenu, ne bi im palo napamet pisati takvu vrstu tekstova i aranžmana.

I to je osnovni problem promašenog javnog angažmana “Dubioze kolektiv”. Ovaj bend već odavno nema ništa ozbiljno, stvarno ili iole pametno da kaže, pa umjesto toga, vergla besmislice i najprizemnije gluposti. “Dubioza kolektiv” danas najviše liči na onaj tužni stereotip matorog hipika ili rokera koji je komercijalizirao i brendirao svoju umjetnost, napravio nepovratni kompromis trampeći autentičnost izraza za dopadljivost u širim masama, kvalitet za kvantitet, te na kraju postao parodija samog sebe.

Ima li većeg blama nego kada oni koji su izgubili sav dodir s društvenom zbiljom, sav legitimitet koji su imali na početku, svu nekadašnju autentičnost pokušavaju praviti nekakav comeback stupidnim političkim poziranjem i umobolnim signaliziranjem? Takvi pokušaji mogu samo završiti blamažom kakvu je sebi, ne prvi put, priredila “Dubioza kolektiv.”