Za manje od dvadeset i četiri sata, pustinjski grad Dubai postao je ogromna lokva zbog jake kiše koja je prošlog utorka padala diljem zemlje, a koja je premašila količinu koja odgovara cijeloj godini oborina: do 254 litre po kvadratnom metru, što je rekordna brojka u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, prema nacionalnom meteorološkom centru.
Neki sugeriraju da bi razlog za ove intenzivne kiše, koje su poplavile cijele gradove i pogodile aerodrom u Dubaiju – jedan od najprometnijih na svijetu - mogla biti u dobro poznatoj tehnici zasijavanja oblaka. Međutim, drugi pripisuju ove impresivne oluje klimatskim promjenama: "Fokusiranje na sijanje oblaka je pogrešno", rekla je Friederike Otto, klimatska naučnica s Imperial Collegea u Londonu, prema Associated Pressu.
Zasijavanje oblaka, poznato i kao bombardiranje oblaka, tehnika je koja umjetno oponaša prirodni proces nastajanja kiše s ciljem izazivanja oborine. Ova strategija modificiranja vremena može se izvesti sa zemlje, s generatorima, ili s neba, s bespilotnim letjelicama i zrakoplovima, a koriste je zemlje diljem svijeta, posebno u područjima s problemima suše.
Oblaci se sastoje od malih kristala leda ili kapljica vode, koje nastaju kada se vodena para hladi u atmosferi. Da bi došlo do padavina u obliku snijega ili kiše, te se kapljice moraju kondenzirati i spojiti s česticama prašine, soli ili dima. Taj spoj stvara kap ili pahuljicu (sastavljenu od miliona ovih kapi) koja može pasti iz oblaka.
Tu na scenu stupa srebrni jodid, sol koju ova tehnika koristi za izazivanje padavina, a koji ima karakteristike slične onima leda. Da bi se to postiglo, najprije se pažljivo prate oblaci, jer ovaj sistem ne radi sa svim oblacima: odabrani moraju sadržavati vodu ispod nula stepeni kako bi se vlaga kondenzirala u kapljice. Na neki način varate prirodu. Odnosno, unosite element koji prirodno ne bi bio tu, ali djeluje na sličan način kao i led. Na isti način na koji se ovi sustavi koriste za izazivanje oborina, postoje i kampanje za sprječavanje oluje kako se ne bi desili veliki udari grada.
Tehnika nije nova niti se koristi samo u udaljenim mjestima poput Ujedinjenih Arapskih Emirata. Zasijavanje oblaka počelo se testirati 1940-ih, oko Drugog svjetskog rata u Sjedinjenim Državama. Tamo je grupa istraživača, predvođena Vicentom Josephom Schaeferom - hemičarom i meteorologom - otkrila da je uvođenjem kuglica suhog leda u oblake očito moguće izazvati proces koji bi doveo do kiše ili snijega.
Nakon ovog prvog eksperimenta, uslijedili su mnogi eksperimenti tokom godina u Sjedinjenim Državama. Ova tehnika je posebno dobro primljena među američkim vojnim snagama, koje su finansirale eksperimentalne kampanje sijanja kiše jer su je smatrale potencijalnim oružjem. Vrlo brzo su se ovi eksperimenti počeli širiti zemljama diljem planeta, iako su rezultati bili vrlo različiti. Konačno, '70-ih i '80-ih godina 20. stoljeća Svjetska meteorološka organizacija odlučila je provesti konačan eksperiment kako bi vidjela djeluju li ove tehnike. Djelotvornost nije dokazana. Ili barem nije dovoljno.
