Izvan sporta, Novak Đoković poznat je po svojim nacionalističkim i velikosrpskim ispadima, izjavama u kojima Srbe naziva nebesim narodom, pjevanjem šovinističkih pjesama, provokacijama s podizanjem tri prsta a zna se i to da je bio oduševljen Jovanom Deretićem najpoznatijim srpskim mitomanom u novijoj historiji.

Trebinjac Miloš Narančić, samouki crtač, koji se inače bavi tetoviranjem, naslikao je mural Novaka Đokovića u trebinjskom naselju Gorica.

Narančić je do sada oslikao više murala u Trebinju i Hercegovini. Jedan od njegovih radova je i mural s likom vladika Atanasija i Amfilohija, naslikan preko puta Starog grada, kod bašte “Platana” u Trebinju.

Ovo nije prvi puta da se srpski teniser našao na nekom muralu. Lik Novaka Đokovića nacrtan je i na Novom Beogradu, gdje je prikazan zajedno s Nikolom Jokićem.

Đokovićev mural postojao je i u Orahovcu na Kosovu, ali je uništen.

Izvan sporta, Novak Đoković poznat je po svojim nacionalističkim i velikosrpskim ispadima, izjavama u kojima Srbe naziva nebeskim narodom, pjevanjem šovinističkih pjesama, provokacijama s podizanjem tri prsta a zna se i to da je bio oduševljen Jovanom Deretićem najpoznatijim srpskim mitomanom u novijoj historiji.

Stoga nije nikakvo čudo što se u etnički očišćenom Trebinju pojavio mural na kojem umjesto teniskog reketa Đoković ponosno diže tri prsta ispod zastave Republike Srbije uz slogan “Kosovo je srce Srbije”. Iz perspektive “srpskog sveta” Novak Đoković je prije svega simbol srpstva i srpske pobjede a ne sporta ili tenisa. Za njega, uostalom, ni Bošnjaci masovno ne navijaju zato što je dobar teniser – ima i drugih dobih tenisera koji ih ne oduševljavaju – već zato što je Srbin, pa zašto bi kod Srba bilo drukčije.

Današnji Bošnjaci uglavnom žmire s oba oka na Đokovićevo srbovanje. A oni koji ne žmire, otvoreno ga brane i kažu kako je to folklor ili kako oni u tome ne vide ništa pretjerano sporno – pa Srbin je, vele, i to otvoreno govori, samo drži do svog. Oni ga doživljavaju kao izgubljenog brata, on im je nada, izmaštani prijelaz iz izgubljene Jugoslavije, preko nevolje s državom na koju još nisu svikli, do nečega što bi mogla biti neka nova zajednička ”domovina”, neki Otvoreni Balkan, neki Region, neki umiveni “srpski svet”. Oni žmire, ne žele vidjeti u Đokoviću klišej – velikosrbin s potencijalom da bude otvoreni četnik, kad god se za to ukaže prilika.