Jesen je na Danskoj rivijeri, nizu ribarskih sela duž obale, sat vremena sjeverno od Kopenhagena. U gradu Gilleleje, u baštama su se krošnje jabuka savile od voća, a ruže cvjetaju u dinama iza duge pješčane plaže. Jednodnevni izletnici jedu ribu i pomfrit na keju pored luke prepune čamaca za razonodu, a nešto manje od 10 nautičkih milja dalje, preko mirnog plavog mora, na horizontu lebdi obala Švedske.

Idilična je ovo skandinavska scena, koja nije uvijek bila ovako mirna.

Prije osamdeset godina, u oktobru 1943., ovaj dio vode Danskim je Jevrejima predstavljao put za bijeg. Ako ne bi uspjeli preći vodu iz okupirane Danske u neutralnu Švedsku, suočavali su se s deportacijom i mogućom smrću u koncentracionim logorima Evrope.

Zahvaljujući hrabrosti danskog naroda, a posebno ribara i naroda Gillelejea i drugih mjesta duž danske rivijere, 7.056 od ukupne populacije od 7.800 danskih Jevreja odvedeno je pod okriljem mraka u Švedsku i na slobodu. Hvaljen je kao jedan od najvećih čina kolektivnog otpora tokom Drugog svjetskog rata.

Ovog oktobra, Gilleleje otkriva novi spomenik povodom 80. godišnjice, dok izložba u Muzeju jevrejske baštine u Njujorku pod nazivom ˝Courage to Act: Rescue in Denmark˝ donosi priču široj javnosti o činu otpora koji je započeo tri i po godine nakon njemačke okupacije Danske.

Hitler je odlučio da Dancima održi lekciju i naredio je da se početkom oktobra održi okupljanje danskih Jevreja.

˝U ljeto 1943. stvari za Njemačku nisu išle baš najbolje u ratu˝, navela je Lisa Tomlinson, lokalni turistički vodič dok je pokazivala historijske znamenitosti grada, počevši od skromne željezničke stanice.  

Danska vlada je u početku sarađivala s njemačkim režimom, objasnila je, ali nakon tri i po godine bilo im je dosta. Krajem septembra među političarima i rabinima se počelo šuškati da danski Jevreji treba da pobjegnu i to brzo: nacisti su ih trebali pokupiti u noći s 1. na 2. oktobar. Najsigurniji put je bio da se vozom upute do Gillelejea i pronađete prolaz preko tjesnaca Øresund do Švedske, piše BBC.

Godine 1943. Gilleleje je bio ribarski grad sa oko 1.700 stanovnika u kojem su se svi poznavali. Njemački vojnici bili su stacionirani u obližnjem hotelu i bili su vidljivi na gradskim ulicama i oko luke. Osim toga, lokalno stanovništvo je bilo na ivici zbog improviziranih posjeta Gestapoa, stacioniranog niz obalu u Helsingøru. Znali su u kakvom su riziku, ali su se ipak udružili da pomognu, susrećući Jevreje koji su bježali na stajalištima vlakova i skrivajući ih do noći kada su se mogli ukrcati na čamce za opasno dvosatno putovanje po olujnom moru do Höganäsa i drugih gradova duž švedske obale.

Bilo je nešto što je Hitler potpuno pogrešno shvatio, a to je bilo da sve dok je Jevreja u tom mjestu, tu će biti i Danaca. Naravno, pomogli bi jedni drugima u krizi.

"Stav ribara u cjelini bio je da 'pomažemo svim ljudima kojima je pomoć potrebna'," rekao je Søren Frandsen, autor nove knjige, Kurs Mod Friheden (Put ka slobodi).

Građani su se brzo mobilizirali, pronalazeći sigurne kuće, snabdijevajući ljude koji su se skrivali hranom i dekama i prikupljajući novac kako bi pomogli onima koji ga nisu mogli priuštiti da plate put.

Jedna od njih bila je Tove Udsholt, tada trogodišnjakinja, koja je stigla u Gilleleje sa svojom majkom i samo jednom malom torbom sa odjećom. U ruci je držala svog plišanog medvjeda. Njena majka je potrošila sav novac na kartu za voz do Gillelejea, kupujući povratnu kartu, iako je znala da joj ne treba, kako bi izbjegla sumnju.

˝To je bio jedini novac koji je moja mama imala. Nadala se da će nam kasnije ljudi pomoći. Tako je i bilo˝, navodi Udsholt, sada 83-godišnjakinja.

Udsholt je jedna od rijetkih preživjelih i danas živih svjedoka koja redovno govori o svojim iskustvima.  

˝Nijemci su sve vrijeme patrolirali, a ja sam mnogo pričala. Bilo je opasno. Došao je ribar Svend sa hranom i dekama i vidio me. Pitao je moju mamu da li mogu da idem kući sa njim. Rekla je da, ali da me mora vratiti˝.

Udsholt je otišla da se igra sa ribarom i njegovom ženom u njihovoj kući u susjednoj ulici, dok se njena majka sklanjala u sijenu dok nije pala noć, kada su uslovi bili dovoljno dobri da otplovi u Švedsku. Dok su se skrivali, Gestapo je upozoren na grupu od oko 80 do 90 Jevreja koji se kriju na tavanu crkve i odmah su ih pohapsili, deportujući ih u logor Theresienstadt u Čehoslovačkoj.

Nakon što je čula vijest o hapšenju crkvene grupe na ulici, Udsholtovoj grupi je rečeno da moraju odmah otići.

˝Moja majka je imala samo sekundu da donese odluku. Čula je glasinu od ribara da ukoliko bi na čamcima bila djeca koja plaču ili pričaju, moglo bi im se dogoditi najgore. Rekla je tada Svendu da on i njegova žena mogu da me zadrže do kraja rata, ali da će se ona vratiti po mene˝, ispričala je Udsholt.

Slični činovi hrabrosti dešavali su se uz obalu tokom oktobra 1943. U gradu Nivå, oko 600 danskih Jevreja sakrilo se u velikoj peći fabrike cigla prije nego što su pobegli kroz otvorene močvare pod okriljem noći u čamcima koji su ih čekali.

Jørgen Bertelsen je volonterski vodič i redovno vodi ekskurzije na školske izlete oko ciglane.

˝U današnje vrijeme postoji mnogo mjesta gdje ljudi mogu pobjeći. Važno je da pričamo našoj djeci o tome kako bi bili više saosećajni prema ljudima koji moraju bježati. To se ne dešava samo u mjestima kao što je Afrika: to se dogodilo i ovdje. I treba da se sjetimo dobrih ljudi koji su rizikovali svoje živote da bi pomogli˝, navodi.

Za Udsholta, to nije samo priča o ratnom vremenu, već o slavljenju stava prema ljudima u nevolji.

˝Mislim da bi Gilleleje trebao biti toliko ponosan što je tako mali grad uradio toliko toga. Ne treba se zahvaljivati ljudima što se ponašaju humano, ali trebamo biti ponosni na ovaj duh. Zato je važno otvoriti vrata Ukrajincima i ljudima koji bježe od rata˝, poručila je Jevrejka koja je preživjela zahvaljujući hrabrosti i humanosti svog komšije i njegove supruge.