Ukrajinska agonija započela je prije desetak godina, nakon što su se interesi Rusije s jedne i Zapada s druge strane sručili na ovu prostranu istočnoevropsku zemlju. Ukrajinska proevropska putanja naglo je zaustavljena u novembru 2013. godine, kada je planirani sporazum o pridruživanju s EU propao samo nekoliko dana prije nego što je trebalo da bude potpisan. Sporazum bi bolje integrirao političke i ekonomske veze između EU i Ukrajine, ali je tadašnji predsjednik Ukrajine Viktor Janukovič uradio ono što je od njega tražila Moskva.

U Kijevu su izbili masovni ulični protesti. Bile su to najveće demonstracije od Narandžaste revolucije. Policija je nasilno rastjerala masu na kijevskom Majdanu Nezaležnosti („Trg nezavisnosti“), a kako su protesti nastavljeni u decembru, demonstranti su zauzeli gradsku vijećnicu u Kijevu i pozvali Janukoviča da podnese ostavku. Rusija je zauzvrat ponudila smanjenje cijene prirodnog gasa i kupovinu ukrajinskih obveznica od 15 milijardi dolara kako bi poduprla posrnulu ekonomiju zemlje.

Kako su demonstracije u januaru 2014. prerasle u nemire, Janukovič je potpisao niz zakona kojima se ograničava pravo na proteste, a stotine hiljada ljudi izašlo je na ulice Kijeva kao odgovor. Uslijedili su krvavi sukobi između policije i demonstranata, sa desetinama povrijeđenih na svakoj strani. Dva demonstranta su 22. januara ubijena u okršajima s policijom, a demonstracije su se ubrzo proširile na istočnu Ukrajinu, region koji je tradicionalno podržavao Janukoviča i bliže veze s Rusijom. Demonstranti su zauzeli ministarstvo pravde u Kijevu, a parlament je užurbano ukinuo mjere protiv protesta. Kako su se nastavile rasprave između Janukoviča i opozicionih lidera, premijer Azarov podnio je ostavku.

U februaru je stotine demonstranata pušteno iz zatvora u sklopu sporazuma o amnestiji koji je doveo do evakuacije demonstranata iz vladinih zgrada. Popuštanje tenzija kratko je trajalo jer su pokušaji opozicionih parlamentaraca da ograniče ovlasti predsjedništva odbijeni, a bitka na ulicama dobila je smrtonosni preokret. Više od 20 ljudi je ubijeno, a stotine je ranjeno kada su vladine snage, 18. februara, pokušale povratiti Majdan.

25.000 demonstranata koji su ostali na trgu zapalili su vatre oko sebe pokušaju da preduhitre još jedan napad. Demonstranti u gradovima Lavovu i Ivano-Frankivsku na zapadu Ukrajine zauzeli su vladine zgrade, a zvaničnici EU zaprijetili su sankcijama Ukrajini ukoliko Janukovičeva administracija ne preduzme korake ka deeskalaciji nasilja.

Predloženo primirje nije se ostvarilo, a 20. februara nasilje u Kijevu je dramatično eskaliralo, a policijske i vladine snage sigurnosti pucale su na gomilu demonstranata. Desetine su ubijene, stotine povrijeđene, a lideri EU ispunili su svoje obećanje da će uvesti sankcije Ukrajini. Kontrola centralne vlade nastavila je da opada u zapadnoj Ukrajini, jer su opozicione snage zauzele policijske stanice i vladine kancelarije u Lucku, Uzgorodu i Ternopolju.

Najkrvavija sedmica u ukrajinskoj postsovjetskoj historiji zaključena je 21. februara sporazumom Janukoviča i opozicionih lidera uz posredovanje EU koji je pozvao na prijevremene izbore i formiranje privremene vlade jedinstva. Parlament je odgovorio tako što je velikom većinom odobrio restauraciju ustava iz 2004., čime je smanjio ovlasti predsjedništva.

U kasnijim glasanjima, parlament je odobrio mjeru kojom se demonstrantima daje puna amnestija, smijenio je ministra unutrašnjih poslova Vitalija Zaharčenka zbog njegove uloge u naređenju gušenja Majdana i dekriminalizirao elemente pravnog zakona prema kojem je procesuirana i poslana u zatvor bivša premijerka Julija Timošenko. Janukovič, čija se baza moći raspadala, pobjegao je iz glavnog grada uoči glasanja o opozivu koji mu je oduzeo ovlasti predsjednika.

U međuvremenu je Timošenko, koja je puštena iz zatvora, doputovala u Kijev, gdje je održala strastveni govor pred masom okupljenom na Majdanu. Zamjenik lidera Otadžbine Oleksandr Turčinov imenovan je za vršioca dužnosti predsjednika, što je Janukovič okarakterizirao kao državni udar. Privremena vlada je 24. februara optužila Janukoviča za masovno ubistvo u vezi sa smrću demonstranata na Majdanu i izdala nalog za njegovo hapšenje.

Janukovič se pojavio 28. februara u Rostovu na Donu, u Rusiji, gdje je na ruskom održao prkosan govor u kojem je tvrdio da je on još uvijek zakoniti predsjednik Ukrajine. Privremena ukrajinska vlada postavila je lidera „Otadžbine“ Arsenija Jacenjuka za premijera, a prijevremeni predsjednički izbori bili su zakazani za maj 2014, kada je izabran Petro Poroshenko.