Ključni momenat za odbranu Bihaća i Okruga Bihać predstavljao je 19. juli, historijski datum kada su formirane prve manevarske jedinice: 1. Bihaćka pješadijska brigada i 2. Bihaćka muslimansko-hrvatska pješadijska brigada. Bihaćke brigade su jedne od onih jediinca čiji pripadnici nisu imali vremena za obučavanje, pa je ono vršeno u hodu tokom izvršenja zadataka koji su postavljane pred njih, napisao je Nijazija Maslak, muzejski savjetnik Muzeja Unsko-sanskog Kantona.

Nakon formiranja brigada, u intrevju listu “Bosna”, komandant Štaba Armije oružanih snaga opštine Bihać Ramiz Dreković je kazao slijedeće: “Formirali smo dvije pješadijske brigade. To su brigade sa dobrom manevarskom sposobnošću, koje će garantirati mir građanima bihaćke opštine, ali i brigade koje će učestvovati u konačnom oslobođenju države Bosne i Herecgovine od agresorskih snaga. Oni i nadalje tuku naše položaje, naš grad, ali tuku sa distance artiljerijom, jer je očito da više nemaju hrabrosti da se upuste u pješadijske napade, pošto znaju šta će ih dočekati i kako će se provesti. Formiranje dvije brigade, taj 19. juli, treba zabilježiti kao istorijski čin i datum, pošto formiranje Prve pješadiske bihaćke brigade i Muslimansko-hrvatske pješadijske brigade to zaista i zaslužuje. To mora radovati svakog građanina Bihaća i Bosne i Hercegovine, pošto država bez oružanih snaga i ne može biti država.”

Poslije formiranja bihaćkih brigada, predsjednik SDA Bihaća dr Irfan Ljubijankić je kao predsjednik Skupštine Okruga Bihać Biščanima u intervju u listu „Bosna“ poručio slijedeće: “Ovog časa nam je najpotrebnije strpljenje i istrajnost. Mi ovaj grad moramo odbraniti i odbranit ćemo ga. Moramo istaknuti iznad svih vrijednosti vrijednost vojničkog kolektiva, sve podrediti vojnoj organizaciji, jer su takva vremena. Iz svih okolnosti izvlačiti maksimalne učinke, čija je svrha odbrana ovoga grada, odnosno Bosne i Hercegovine. Uvjeren sam da će iz ovog grada krenuti jedinice koje će oslobađati Bosnu i Hercegovinu“.

Prvi borbeni zadaci 1. bihaćke brigade bili su odbrana prve linije oko Bihaća. Tokom prve polovine rata brigada nije imala značajnija ofanzivna dejstva, glavna dejstva su bila defanzivnog karaktera s ciljem da grad ne padne u ruke agresora. Već u avgustu 1992. godine pojedini bataljoni Prve bihaćke brigade dobijaju zone odgovornosti, a ujedno se vrše i komandna izviđanja na terenima Grabeža.

U periodu od 20. 07.1992. – 13.08.1992. godine 1. bihaćka brigada nije učestvovala u borbenim dejstvima, osim četa TO «Sokolac» i «Golubić», koje u to vrijeme još nisu ušle u sastav brigade, ali su joj bile pretpočinjene u borbenom dijelu zadatka. Zona njihove odgovornosti bila je u rejonu Golubića – Kosijernica – Ćulumak – Sokolac. U borbenim dejstvima od prvog dana su bile uključena i dva MB voda (Sokocu i Maskari).

Kompletna se brigada uvodi u borbena dejstva 13. 08. 1992. godine, kada navedene čete smjenjuje 1. pješadijski bataljon i od tada djeluje u toj zoni odgovornosti.

Značajnije operacije u kojima je brigada dala svoj doprinos bile su oslobađanje Grabeža, Ripča i drugih naselja u akciji Grabež 94, nakon toga su uslijedile operacije: Zima 94, Jutro, Pauk, Ripač 95, Sana 95. Prva bihaćka je trebala biti popunjena sa 1.499 borca i straješina. U prvih deset dana postojanja brojala je oko 1.250 pripadnika, a 31.08.1992. godine 1.421 pripadnika.

Kroz brigadu je tokom rata prošlo ukupno 4.853 pripadika. Brigada je imala 307 poginulih, 1763 ranjenih i 69 nestalih/zarobljenih boraca i starješina.

Odlukom Predsjedništva R BiH od 1. aprila 1993. godine dodijeljen joj je počasni naziv ‘’Slavna’’. Najvišim ratnim priznanjem ‘’Zlatni ljiljan“ odlikovano je 26 pripadnika ove brigade. Osim toga, po jedan borac je nosilac priznanja ‘’Srebreni štit’’ i „Ordena zlatnog ljiljana sa zlatnim vijencem“.

U sastav 2. bihaćke brigade ušle su sljedeće jedinice: 1. hrvatski pješadiski bataljon iz sela: Skočaj, Zavalje, Međudražje, Kralje i Vedro Polje; 2.muslimanski pješadiski bataljon formiran od Vršćanskog odreda TO, a popunjavali su ga sela: Klokot, Kamenica, Papari, Izačić, Vikići, Mala Peć, Gata, Vrsta i Turija. 3. muslimanski pješadijski bataljon koji je formiran iz Odreda TO Prekounje.

U sastavu 2. Muslimansko-hrvatske bihaćke brigade na dan formiranja bilo je 1.339 pripadnika oficira 83, podoficira 120, vojnika 1.130. Poslije formiranja dodijeljena joj je zona odgovornosti koja se prostirala od Tržačkih Raštela do sela Dobrinice, te od rijeke Une od nadvožnjaka u Ribiću do pritočkog Grabeža.

Ova zona odgovornosti se nije mijenjala sve do pojave tzv AP „ZB“ i paravojski Fikreta Abdića gdje joj je pridodata i zona južno od Pećigradske grede. U slučaju potrebe, dijelovi brigade su djelovali i u zonama drugih brigada 5. korpusa.

Prvi borbeni zadatak 2. bihaćke brigade bila je odbrana u rejonu Čekrlija krajem avgusta 1992. godine, a u septembru izvedena su dva napada na Lohovska brda. Potom su uslijedile obrambene akcije 21. oktobra u rejonu Dobrenica-Mrđa, Čekrlije-Orljani-Ribićka glavica, i Sokolac-Orljani-Čekrlije.

Dana 11. novembra izveden je napad na Pritočki Grabež i kasranu Grabež, a dva dana kasnije 13. novembra napad u rejonu Lohovskih brda. Istoga dana branjena je Grabeška greda, 20. novembra Pritočki Grabež i 30. novembra i 02. decembra Čekrlijska greda. U prvoj polovini decembra su izvedeni napadi u rejonu Pritočkog Grabeža i kasarne Grabež.

Značajne operacije u kojima je brigada dala svoj doprinos bile su ’Plamen ‘92’’ u septembru 1992. godine, „Gorica 03’’ u novembru 1992. godine ,‘Tigar-94, „Sloboda 94‘’ u julu/augustu 1994. godine i ‘’Sana 95’’u septembru/oktobru 1995. godine. Brigada je imala 371 poginula borca i preko 2.000 ranjenih.

Odlukom Predsjedništva R BiH od 15. aprila 1993. godine dodijeljen joj je počasni naziv ‘’Slavna’’ a 29. juna 1995. godine i najviši počasni naziv ‘’Viteška’’. Dvadeset pripadnika ove brigade odlikovano je najvišim ratnim priznanjem ‘’Zlatni ljiljan“. Osim toga, sedmorica su nosioci priznanja ‘’Srebreni štit’’, trojica boraca nosioci priznanja ‘’Zlatni grb’’ koliko ih je dobilo i priznanje ‘’Narodni heroj’,’ dok su trojica pripadnika ove brigade dobila ostale nagrade.

Povijest se ne može izbrisati niti vrijeme zaustaviti. Bili su heroji vremena u kojem su živjeli, i danas je veličina njihovih djela prisutna među nama, i u srcima svih Bošnjaka. Znali su da žive, bore se i ginu za nešto što je trajalo, za njihovu i našu djecu i sva buduća pokoljenja. Žedni slobode i puni nade, krenuli su da dostignu ono što se većini činilo nemoguće. Oni su biseri našega grada (u širem smislu, sa svim pripadajućim naseljima), koji svjetlucaju u svim sferama bitisanja nas Bošnjaka. Takva niska nas obavezuje, podstiče, hrabri i uči, napisao je danas Alaga Ajdinović, podsjećajući na godišnjicu formiranja bihaćkih brigada.