Dijete ovisno o drogi čija je sudbina izazvala opće sažaljenje, zapravo nikada nije postojalo. Tek nakon što je Cooke dobila Pulitzerovu nagradu za priču, konstrukcija laži srušila se poput kule od karata. Kako se moglo dogoditi da čak i medijski profesionalci premazani svim bojama poput glavnog i odgovornog urednika "Washington posta" Benjamina Bradlyja i njegovog zamjenika Boba Woodwarda, koji je sudjelovao u razotkrivanju skandala "Watergate", nasjednu na priču mlade prevarantice?

Janet Cooke je imala dar za pisanje i zračila je posebnim šarmom, a povrh toga i poveću dozu ambicioznosti. I boja njene kože odigrala je važnu ulogu. Uspjeh tamnopute novinarke u to vrijeme došao je kao naručen intelektualcima koji su podržavali pokret za građanska prava.

Imala je 25 godina kada je 1980. počela raditi za "Washington Post", ali ju je mučilo što piše samo za sedmični prilog, prenosi Express.

"Postavila si je ogromne ciljeve", pričala je poslije novinarka Carlin Barker.

U potrazi za dobrom pričom, Cooke je počela istraživati narkoscenu u Washingtonu i tada je navodno upoznala tamnoputog dječaka ovisnika, kojega je nazvala "Jimmy". U dvije sedmice snimila je dva intervjua po sat vremena, prikupila je 145 stranica bilježaka i dovoljno materijala o pozadini priče. S urednicima je dogovorila da pravi identitet osoba iz intervjua neće otkrivati. Reportažu su objavili 28. septembra 1980. pod naslovom "Jimmyjev svijet" i odjeknula je poput bombe. Niko nije posumnjao u opisivanje djeteta kojem majčin partner pred očima novinarke ubrizgava heroin u žilu. Osmogodišnjak, koji sebe u budućnosti navodno vidi kao dilera drogom, pritom priča zašto uvijek pažljivo prati nastavu matematike: "To će mi trebati kada jednog dana budem nešto prodavao".

Čitaoci su se odmah solidarizirali s Jimmyjem, ali je crnačko stanovništvo u Washingtonu kritiziralo list koji je odlučio kriti identitet dječaka kojem je potrebna pomoć. Gradonačelnik Marion Barry je nakon toga naredio da se pretraži svaki ulica u Washingtonu, ali dijete nisu pronašli. Na kraju je novinarka skupa s kolegama morala otići u Jimmyjevo naselje, koje, kako se ispostavilo, uopće nije poznavala.

Izvukla se sasvim slučajno: kako su gradske vlasti bile pod pritiskom zbog nesposobnosti da bore s problemom narkomanije, gradonačelnik je javnosti spremno slagao da je dječak poznat vlastima i da se nalazi na liječenju. Malo kasnije objavili su i da je ubrzo preminuo.

U aprilu 1981. Janet Cooke postala je prva Afroamerikanka koja je dobila Pulitzerovu nagradu. U tom trenutku njeni bivši kolege iz novina u Ohiu iz kojih je prešla u "Washington Post", vidjeli su njenu biografiju koju je objavio AP.

Ispostavilo se da je u njoj bilo mnoštvo izmišljenih detalja pomoću kojih je uopće dobila posao u "Washington Postu". I kada su glavni urednik Bradley i proslavljeni Woodward za to doznali, ispitivali su je tako dugo dok im u suzama nije priznala da je lagala.

Vratila je nagradu, dala je otkaz i nestala iz javnosti.

Udala se za advokata koji je kasnije postao diplomata, a par se preselio u Pariz 1985. godine i tamo živio narednu deceniju. Međutim, njihov brak se na kraju raspao, a Cooke je rekla da ju je razvod osiromašio. Vratila se u Sjedinjene Američke Države, izdržavajući se niskoplaćenim uslužnim poslovima uz finansijsku podršku svoje majke.

Godine 1996. dala je intervju o epizodi "Jimmy's World" novinaru GQ-a Mikeu Sageru, bivšem kolegi Washington Posta s kojim se kratko viđala dok su radili zajedno.

Cooke i Sager su prodali filmska prava na priču kompaniji Tri-Star Pictures za 1,6 miliona dolara, ali projekat nikada nije prošao fazu scenarija.

Sager je 2016. godine u časopisu Columbia Journalism Review napisao da Cooke "živi unutar kontinentalnih granica Sjedinjenih Država, u porodičnom okruženju, i da se bavi karijerom koja prvenstveno ne uključuje pisanje".