Daytonski mirovni sporazum pravni je akt dogovoren u SAD-u, a potpisan u Parizu 14. decembra 1995. godine. Potpisan je kako bi se okončao rat u Bosni i Hercegovini koji je trajao od 1992. godine. Također ovaj ugovor regulirao je upravno i ustavno uređenje Bosne i Hercegovine.
U Parizu su potpise na sporazum stavili predsjednik Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, predsjednik Jugoslavije (Srbije) Slobodan Milošević, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman te američki posrednici Richard Hoolbrook i Wesley Clark.
Ugovorom je regulirano upravno i ustavno uređenje Bosne i Hercegovine. Po njemu je Bosna i Hercegovina teritorijalno organizirana iz dva dijela: Federacije BiH i Republike srpske.
Također, ovim ugovorom definiran je povratak izbjeglica na svoja prijeratna ognjišta (što još nije ispunjeno), te je obezbjeđena potpuna ravnopravnost svih naroda na teritoriji Bosne i Hercegovine (što se još uvijek ne provodi).
Od potpisivanja do danas u procesu implementacije Dejtonskog mirovnog sporazuma postignuto je da se bitno unaprijedi unutarnje uređenje Bosne i Hercegovine u korist jačanja državnih nadležnosti. Učinjen je značajan iskorak na institucionalnoj dogradnji države u vojnim, sigurnosnim, monetarnim, graničnim, carinskim pitanjima, kao i pitanjima slobode kretanja i državnih simbola. Ovi iskoraci postignuti su u prvih desetak godina nakon rata, do 2006. godine. Od tada, već petnaest godina, zbog otpora srpskih i hrvatskih lidera, te zbog pasivnosti Ureda visokog predstavnika (OHR) i samog visokog predstavnika, traje opća blokada nužnih reformi.
Uz velike teškoće, Bosna i Hercegovina ispunila je neke od uslova kako bi aplicirala za članstvo u Evropskoj uniji, ali je taj proces u zastoju i neizvjesnom očekivanju evropskog, integracijskog kandidatskog statusa. Politička sukobljavanja u vezi s tim, uglavnom na etničkoj osnovi, obuhvataju i međusobno optuživanje glavnih političkih subjekata i lidera u pogledu odgovornosti za blokade integracija.
