Mnogi mladi britanski vojnici nikada nisu ni čuli za otoke. Kad su dobili naredbu da idu u rat, mislili su da moraju ići u Škotsku jer postoji selo s istim imenom. Ali u stvarnosti, Margaret Thatcher je slala svoje vojnike na prekomorsku teritoriju udaljenu više od 13.000 kilometara od Londona. Argentinci su zauzeli atlantski arhipelag. A britanska premijerka je od početka znala da mora snažno odgovoriti. Jer u protivnom, to bi bio konačni pad poslijeratne britanske politike, konačni udarac zemlji koja je gubila ekonomske i diplomatske pozicije.

U konačnici, Falklandskog rat j ostao zapamćen kao sukob koji je koštao života 640 Argentinaca i 255 Britanaca i koji i danas snažno odjekuje u Ujedinjenom Kraljevstvu, posebno među konzervativcima. Thatcher je od liderke koju su njezini redovi dovodili u pitanje - zbog visoke stope nezaposlenosti koja je vladala u to vrijeme - postala velika čelična lady. Na međunarodnom nivou nije mogla pokazati slabost protiv SSSR-a i bitka je bila idealan izlog za pokazivanje protiv istočnog bloka usred Hladnog rata.

Vojna hunta koja je upravljala Argentinom od 1976. u to je vrijeme proživljavala svoje najgore sate. Osim kršenja ljudskih prava – uz mučenja i ubistva hiljada građana, što je sve više zabrinjavalo međunarodnu zajednicu – ekonomski problemi gušili su stanovništvo. Vjerovali su da ratom mogu riješiti unutrašnje probleme. Potpuno su bili u krivu.

U ranim satima 2. aprila 1982. argentinski ronioci iskrcali su se na Malvinsko otočje kao prethodnica za operaciju Rosario, plan za ponovno osvajanje te sporne teritorije. U satima koji su uslijedili, te su elitne trupe ostvarile svoja dva glavna cilja: kasarnu Royal Marine u Moody Brooku i Guvernerov dom, gdje su opkolile četrdeset ljudi, većinu britanskih branitelja Port Stanleya.

U vatrenom okršaju koji je uslijedio napadači su imali trojicu ranjenih, od kojih će jedan ubrzo umrijeti, a Britanci niti jednu, no iskrcavan je vojnika na plaže u blizini aerdoroma uvjerilo je Rexa Hunta, engleskog guvernera, da je vrijeme za predaju.

U Londonu je gubitak otoka odjeknuo poput bombe. Vlada Margaret Thatcher morala je brzo reagirati i to je I učinila. U ponedjeljak, 5. aprila, na jug su isplovili prvi dijelovi flote koja je imala dva nosača aviona, dva jurišna broda, šest podmornica – od kojih pet nuklearnih – osam razarača i petnaest fregata te brojne pomoćne brodove. U to vrijeme, premještanje takve flote, u stanju u kakvom je bila britanska mornarica, izgledalo je kao čudo, ali pravi je uspjeh bio opskrbiti ih i natjerati ih da djeluju na krajnjem jugu Atlantika, hiljadama  kilometara od njihovih polaznih baza u Ujedinjenom Kraljevstvu i na Gibraltaru.

Po dolasku na Falklande, prvi korak britanske vojske bio je uspostavljanje zone isključenja od oko 370 km oko otoka. Upozorenje je bilo da se svako ko uđe u njega može smatrati neprijateljskim i napadnutim, a cilj je bio izolirati argentinske snage na otocima. Usliijedili su dan I u Kojima su dvije vosje jedna drugoj potapale plovila, ukupono njih tridesetak.

Dok je Kraljevska mornarica ratovala, dvadeset i osam mlaznjaka Sea Harrier ukrcalo se na nosače aviona Hermes i Invincible I preuzelo dominaciju nad argentinskom ratnom avijacijom koja je bila sposobna napasti britansku flotu.

Kontrola zraka, iako relativna, omogućila je britanskoj 3. Commando brigadi da se 21. maja iskrca u zaljev San Carlos, na zapadnom kraju otoka Soledad, gdje su uspostavili bazu. Većim dijelom sastavljene od rezervista, argentinske jedinice nisu bile dorasle ni komandosima ni padobranskim jednicima 3. brigade, ni škotskim i velškim gardistima niti Gurkama koji su stigli krajem mjeseca, ali su se ipak branili žestoko.

Prvi veliki sukob dogodio se 28. maja u Goose Greenu, no najvažnije borbe su se vodile oko Port Stanleya, kada su britanske snage, prešavši otok, zauzele Mount Kent i potom napale ostale visove koji su okruživali glavni grad otoka. .

U noći s 11. na 12. juna pale su tri strateški važne tačke a u noćima sa 13. na 14. pale su posljednje pozicije u Wireless Tumbledownu i Williamu. Posljednjeg dana, sa svojim vojnicima koji su se masovno povlačili prema gradu nakon što su ostali bez artiljerijske municije, argentinski general Menéndez predao je ono što je ostalo od garnizona. Falklandski rat je završio.

Oružane snage činili su mladi ljudi obučeni da zaustave unutarnju represiju, a ne da se bore protiv vojske poput britanske koju podržava NATO. Poraz je okončao diktaturu.

U Ujedinjenom Kraljevstvu, pobjeda Thatcher na izborima 1983. nije bila samo zbog rata. Pomogla je slaboj opoziciji i oporavljenoj ekonomiji, Ali bez "faktora Malvina" teško bi pobijedila s tako velikom većinom.