Pronaći majstora za građevinske radove danas prava je mora. A tek cijene... Prije desetak godina keramičari su lijepili pločice za deset-jedanaest maraka po kvadratu. Uskoro je cijena porasla na 15, pa na 20, da bi danas došla već do 30 maraka po kvadratu. Pa i po toj cijeni teško je pronaći majstora. Majstori su otišli u Njemačku. Ali dok naši majstori traže bolje plate u Njemačkoj i u drugim evropskim zemljama, u Bosnu i Hercegovinu sve češće dolaze radnici iz daleke Azije – iz Bangladeša i Nepala.

U jednoj sarajevskoj građevinskoj firmi, nisu željeli da im ime spominjemo, s nestrpljenjem očekuju grupu radnika iz Bangladeša. Posebno su im vrijedni fizički radnici. Prema našim saznanjima, radnici iz Bangladeša u Bosni i Hercegovini rade za platu od 400 eura uz plaćen stan i hranu. U zemlji iz koje dolaze iste poslove rade za platu od 200 eura.

Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine, prošle godine izdato je 3.780 radnih dozvola za strance, što je za 1.005 dozvola više nego 2021. godine kada je izdato 2.775 dozvola. Najviše radnih dozvola u Bosni i Hercegovini 2022. izdato je državljanima Turske (861), Srbije (660), Hrvatske (169), Kine (169), Kuvajta (137), Bangladeša (123), Indije (122) i Crne Gore (102). Godinu ranije najviše dozvola izdato je državljanima Srbije (622), Turske (334), Hrvatske (193), Kine (124), Kuvajta (122), Saudijske Arabije (108), Ujedinjenih Arapskih Emirata (92) i Crne Gore (88).

Iako već mjesecima iz udruženja poslodavaca naglašavaju da su procedure za uvoz radne snage izuzetno komplicirane i dugotrajne, potreba za radnicima jača je od prepreka na koje poslodavci nailaze prilikom zapošljavanja radnika iz inostranstva. Također, naglašavaju da potreba za otvaranjem tržišta radne snage nikada nije bila veća.

Anketa o radnoj snazi, koju je provela Agencija statistiku Bosne i Hercegovine, pokazuje zapravo koliko su velike promjene na tržištu rada u posljednjih nekoliko godina. Prisjetimo se, prije 13 godina, dakle 2010. godine, prema podacima iz Ankete o radnoj snazi u Bosni i Hercegovini bilo je 843.000 zaposlenih i 315.000 nezaposlenih osoba. Neaktivnih osoba, onih koji niti su zaposleni niti žele biti zaposleni niti traže posao bilo je 1,4 miliona.

 

Anketa o radnoj snazi, objavljena 4. aprila ove godine, pokazala je da je u 2022. godini u Bosni i Hercegovini radnu snagu činilo je 1,373 miliona osoba, od kojih je 1,162 miliona (84,6 posto) zaposlenih i 211.000 (15,4 posto) nezaposlenih osoba. U poređenju s prethodnom godinom, broj zaposlenih osoba povećao se za 1 posto, dok se broj nezaposlenih osoba smanjio za 12,8 posto. Broj osoba izvan radne snage (neaktivno stanovništvo, djeca i starci) u Bosni i Hercegovini u 2022. godini iznosio je 1,514 miliona i u odnosu na prethodnu godinu povećao se za 0,2 posto. U 2022. godini, stopa aktivnosti bila je 47,6 posto, stopa zaposlenosti 40,2 posto, stopa nezaposlenosti 15,4 posto i stopa neaktivnosti 52,4 posto.

Dakle, podaci pokazuju da je broj zaposlenih porastao za više od 200.000 u proteklih 13 godina, da se broj nezaposlenih smanjio za oko 100.000, s tim da je i broj neaktivnih veći za približno 100.000. Treba imati na umu da su podaci iz Ankete o radnoj snazi realniji u odnosu na podatke o registriranoj zaposlenosti i nezaposlenosti. Stoga, ako zanemarimo one koji ne traže i ne žele posao, procent od samo 15 posto nezaposlenih osoba u ukupnoj radnoj snazi pokazatelj je značajne potražnje za radnom snagom posljednjih godina. Istina, iz Ankete se ne može vidjeti kolike su razmjere odliva radne snage u inostranstvo jer anketirati se mogu samo oni koji su tu.

Anketa je pokazala da najveće učešće u obrazovnoj strukturi osoba koje čine radnu snagu imaju osobe sa završenom srednjom školom i specijalizacijom, i to 69,9 posto, zatim slijede osobe sa završenom višom školom, fakultetom, magisterijem, doktoratom 20,7 posto i osobe sa završenom osnovnom školom ili nižim obrazovanjem 9,4 posto. Najveće učešće u obrazovnoj strukturi osoba izvan radne snage imaju osobe sa završenom osnovnom školom ili nižim obrazovanjem 47,8 posto, zatim slijede osobe sa završenom srednjom školom i specijalizacijom 46,1 posto i osobe sa završenom višom školom, fakultetom, magisterijem, doktoratom 6,1 posto.

Obrazovna struktura zaposlenih osoba pokazuje da 69,8 posto osoba ima završenu srednju školu i specijalizaciju, slijede osobe sa završenom višom školom, fakultetom, magisterijem, doktoratom 21,8 posto i osobe sa završenom osnovnom školom ili nižim obrazovanjem 8,4 posto.

Obrazovna struktura nezaposlenih osoba pokazuje da 70,1 posto osoba ima završenu srednju školu i specijalizaciju, slijede osobe sa završenom osnovnom školom ili nižim obrazovanjem 15,3 posto i osobe sa završenom višom školom, fakultetom, magisterijem, doktoratom 14,5 posto. Iz ovih podataka jasno je da što je veći stepen obrazovanja, veća je stopa aktivnosti, pa samim tim i zaposlenosti, i obrnuto, niži stepen obrazovanja veća stopa neaktivnosti.

Struktura zaposlenih osoba, navodi se u Anketi, prema statusu u zaposlenosti pokazuje da najveće učešće u zaposlenosti imaju zaposlenici 86,9 posto, zatim samozaposlenici 11,7 posto i neplaćeni pomažući članovi 1,4 posto.

Struktura zaposlenih osoba prema grupama područja djelatnosti pokazuje da je najveće učešće zaposlenih osoba u uslužnim djelatnostima 58,2 posto, zatim u industriji i građevinarstvu 34,6 posto i u poljoprivredi, šumarstvu i ribolovu 7,3 posto.

Iako često ističemo industrijsko naslijeđe Bosne i Hercegovine i upućenost na proizvodne izvozno orijentirane kompanije, podaci iz ankete pokazuju da je uslužni sektor ipak najveći generator radnih mjesta. Ovi podaci mogli bi se čitati i na način da na jedno radno mjesto u proizvodnom sektoru dolazi dva radna mjesta u uslužnom.

Ipak, bez obzira na rezultate Ankete, treba imati na umu da znatan broj nezaposlenih koristi taj status samo za ostvarivanje prava na besplatno zdravstveno osiguranje, te stoga i postoji potreba za angažiranjem radne snage iz inostranstva. Uostalom, sposobnost privlačenja radne snage iz inostranstva pokazuje i određeni stepen konkurentnosti ekonomije, jer danas se svi bore za radnike. Istina, u svim zemljama svijeta otvaranje tržišta za dolazak radnika iz inostranstva nosi bojazan domicilnog stanovništva da će jeftinija uvozna radna snaga radeći za manje plate doprinijeti sniženju cijene rada. No, proces uvoza radne snage nigdje nije zaustavljen zbog toga, a nisu se ostvarile ni crne slutnje o nižim cijenama rada. Mobilnost radne snage danas je sasvim uobičajena pojava, iako je to nama nešto novo.