Ruska agresija na Ukrajinu sukob je sa izmjenjivim fazama. Male pobjede na jednako malim frontovima, preokreti, povlačenja. Samo će vrijeme moći pokazati strateške posljedice. Nije slučajno što analitičari traže da se gleda dalje od ljeta, da se ne zadržavamo na pojedinačnim bitkama, koliko god one bile važne.

Rusi su osvojili dobar dio Donbasa. Ulazak Čečena u srce Severodonjecka je bolan znak, loša vijets za Ukrajince. Ukrajinci su se u toj regiji hrabro odupirali,  demantirajući najcrnje prognoze, uključujući i one američkih obavještajnih službi. Ovo je povoljan trenutak za agresora, ukrajinska propaganda to ne može sakriti.

Pažnja je usmjerena na ruske trupe iz jednostavnog razloga što su upravo oni pokrenuli napad, oni su ti koji moraju ostvariti ciljeve koje je objavio Vladimir Putin. Uspjesi Rusije na istoku rezultat su veće koordinacije, koncentriranih snaga, manjeg rizika i beskrajne artiljerijske vatre. Ruski udarci maljem služili su kao paravan za pješadiju, devastirali su ukrajinske rovove, ograničavali kretanje, spaljivali gradove i sela nanoseći neprocjenjivu štetu civilnim ciljevima, kolektivno kažnjavali ukrajinsko stanovništvo.

U međuvremenu je počela sistematska pljačka, krađa žitarica, mašina i dijelova za industriju.

Zapovjednik ruske ofanzive, general Aleksandr Dvornikov pokušao je ispraviti neke greške svojih prethodnika, ali nije dao autonomiju svojim oficirima jer oni nikada ne bi preuzeli inicijativu. Zapadni mediji ovih dana špekuliraju o tome gdje je Dvornikov, jer nije viđen nekoliko sedmica.

Rusi su izgubili mnogo oficira, koje nije lako zamijeniti, barem kratkoročno ili srednjoročno. Zajedno sa njima su pali mnogi dijelovi najboljih jedinica. Jednice djeluju s polovinom osoblja, oko 300 ljudi, što je premalo za podršku višemjesečnoj kampanji. Pentagon je tvrdio da su Ruski ostavilii 1000 tenkova na zemlji, a dobar broj je zaustavljen ukrajinskim vatrebnim djelovanjem.

Dokaz lošeg održavanja i neučinkovitog upravljanja uzrokovanog "gundeckingom" koji je pogodio vojsku. To je pojam koji označava korupciju, zloupotrebu ovlasti za prikrivanje nedostataka, pretjerano ružičaste podatke proslijeđene nadređenima, nemar, krivotvorene prijave.

U nekim regijama, vlast koju je nametnuo Putin dovedena je u pitanje napadima, sabotažama i udarima koji se događaju u naseljenim područjima. Paralelno, ukrajinski specijalci i "partizani" provode prepade, postavljaju mine, tjeraju protivnika da štiti konvoje

Kvadrant Zaporizhzhia je jedno od takvih mjesta.  Takav način ratovanja  iscrpljuje agresora, kida mu živce, dovodi u pitanje ideju "normalizacije", produljuje obaveze vojnog kontingenta. To bi moglo pomoći ukrajinskim vojnicima Zelenskog mada ni oni nisu u najboljem stanju,

Zelensky je priznao da njegova vojska svaki dan ima najmanje 100 mrtvih, stotine ranjenih. Desetine tenkova im je uništeno, nerijetko i oni koje je im je netom prije poslao NATO. Cijele brigade riskiraju da budu opkoljene s istoka. A moguće držanje Severodonjecka učvrstilo bi u ruskim generalima uvjerenje da su upornost, spori tempo, napredovanje jedan ili dva kilometra dnevno, na kraju donijeli rezultate. Sljedeći potez trebao bi biti prema Kramatorsku.

Sada Kijev čeka američke raketne bacače dugog dometa, kao i samohodne topove koje imaju zemlje članice NATO. To je arsenal koji bi trebao iznimno otežati novi napredak Rusije na frontu.

Washington i London usredotočuju se na ovaj scenarij, koji dijele brojni "sovjetolozi". Drugi pak, ističu, kvalitete „ruskog medvjeda“, a upornost je jedan od ključnih i pozivaju da se podcjenjuje Ruse i da se ne ispituje njihova vojsku samo na temelju zapadnih parametara. A svi sumnjaju u dosljednost Zapada u pomaganju Ukrajincima.