Govor turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana na 30. redovnoj generalnoj sjednici Skupštine turskih izvoznika (TİM) i ceremoniji dodjele nagrada šampionima u izvozu u subotu 17. juna važan je putokaz ekonomskog, diplomatskog i političkog smjera ove zemlje.
Ekonomski prioriteti jesu smanjivanje inflacije, nove investicije, povećanje proizvodnje i izvoza. Ističući da je 2022. godina zabilježena kao godina obaranja rekorda u pogledu izvoza, predsjednik Erdoğan je rekao: “Naš izvoz robe dostigao je 254,2 milijarde dolara uz povećanje od 12,9 posto. Udio naše zemlje u svjetskoj trgovini povećan je na 1,02 posto. Izvoz naših usluga premašio je 90 milijardi dolara uz povećanje od 47,3 posto. Izvoz naše odbrambene industrije dostigao je 4,3 milijarde dolara uz povećanje od skoro 37 posto. Broj naših izvoznih firmi povećan je za 10 posto i dostigao 114.561. Uprkos činjenici da smo doživjeli katastrofu stoljeća, naš izvoz nastavlja svoj snažan kurs. Naš izvoz porastao je za 14,4 posto u maju u odnosu na isti period prethodne godine i sa 18,9 milijardi dolara porastao na 21,6 milijardi.”
Napominjući još jednom da će smanjiti stopu inflacije na jednocifrene brojeve, predsjednik Erdoğan je rekao: “Prvi prioritet naše nove ekonomske administracije jeste rješavanje ovog pitanja. Marširat ćemo ka našim ciljevima na osi rasta kroz investicije, zapošljavanje, proizvodnju, izvoz i suficit tekućeg računa. Minimizirat ćemo energetsko opterećenje, naš najveći problem u vanjskoj trgovini, prirodnim plinom iz Crnog mora, naftom Gabara, nuklearnom elektranom Akkuyu i obnovljivim resursima.”
Prema podacima TİM-a, turski uvoz energije pao je za 23,6 posto u odnosu na isti period prošle godine, na 5,3 milijarde dolara u maju.
“Uprkos globalnim negativnim ekonomskim perspektivama, želimo da do kraja ove godine ostvarimo izvoz vrijedan 265 milijardi dolara, a do sljedeće godine 285 milijardi dolara. Naš cilj za 2028. godinu jeste da postignemo 400 milijardi dolara i više. Naša ekonomija porasla je za 4 posto u prvom kvartalu ove godine i nasreću nastavlja rasti u posljednjih jedanaest kvartala”, rekao je Erdoğan. “Indeks industrijske proizvodnje, koji se u februaru smanjivao svakog mjeseca, brzo se oporavljao i u martu je porastao za 5,5 posto. Vodeći podaci pokazuju da je rast zadržao svoju snagu u drugom kvartalu”, dodao je.
Više je nego jasno da bi svi prethodno spomenuti uspjesi glede izvoza bili nemogući bez vrlo aktivne diplomatije. Osvrćući se na to, predsjednik Erdoğan je rekao: “Naprimjer, dok se broj naših ambasada u Africi povećao s 12 na 44, naš obim trgovine porastao je s 4,3 milijarde dolara na 40 milijardi dolara. Dok je broj naših ambasada dostigao 18, a bio je 6, u Latinskoj Americi, obim trgovine je s 800 miliona porastao na 17,4 milijarde dolara. Obim naše trgovine s Azijom porastao je za 40 posto od 2019. godine, godine kada smo najavili našu Asia Anew inicijativu. Isto važi za svako geografsko područje na kojoj se uspostavljaju ili jačaju naši diplomatski odnosi.”
Iz ovog govora, kao i iz razgovora s novinarima koji su ga pratili na prvim međunarodnim posjetama (Turska Republika Sjeverni Kipar i Azerbejdžan) jasno je da će Türkiye sačuvati svoju “stratešku autonomiju” i udvostručiti svoje napore da promoviše normalizaciju i čvršće odnose zasnovane na “uzajamnim interesima”.
“Suhi” (informativni) dio govora pun brojki i postotaka svakako jeste važan, ali približno 25. minuta Erdoğan se osvrtao na prethodne izbore i postizborna dešavanja. Da to smatra veoma bitnim, pokazuje činjenica da je taj dio govora uobličen u tweet na njegovom nalogu. Prije svega, upozorio je na ambis od kojeg je Türkiye dijelio samo korak, a koji je većina prepoznala.
“S izborima 14. i 28. maja naša zemlja dobila je dodatnih pet godina, koje će biti ispunjene uslugama, radovima i dobrim vijestima. Türkiye je razbila veliku opsadu koja bi ugrozila ne samo 21-godišnja, već i vjekovna dostignuća. S vremenom ćemo bolje razumjeti važnost posljednjih izbornih rezultata za budući put naše nacije.
Samo radi dolaska na vlast ko je s kim kakvu trgovinu pravio i šta je obećavao iza zatvorenih vrata, stavljajući opstanak domovine na tezgu, s vremenom će se saznati. I iznad svega, kako se bude otkrivalo kakav se pazar s terorističkim organizacijama pravio, reći ćemo da nas je Allah pogledao (ovo je vrlo slobodan prijevod rečenice “Hepsinden ote teror örgütleriyle yapılan pazarlıklar ortaya çıktıkça verilmiş sadakamız varmış diyeceiz.” prim. aut.).
Sve što se odigralo na strani opozicije od 28. maja jasno pokazuje kakvu je katastrofu Türkiye izbjegla. Borba onih koji pričaju o “pomirenju nacije”, koja je počela u noći izbora, od tog dana nikada nije prestala. Razumjelo se kako oni koji su naciji obećavali demokratiju preko noći “postaju diktatori” kada je riječ o ustajanju s fotelje. Ispostavilo se da je stol koji su plasirali naciji kao “stol Halil İbrahima” bukvalno bio “stol vukova”. Naš narod ne želi da vidi opozicionu praksu koja je izgubila ravnotežu do te mjere da sarađuje s terorističkim organizacijama zarad dolaska na vast.
Umjesto da daje nadu, opoziciona retorika neprestano laže, ruga se i omalovažava državu, naša djeca to ne žele.
“Turskoj je potrebno novo razumijevanje opozicije, bez unutarstranačkih sukoba i borbi za tron između oca i sina. Nadam se da će se to dogoditi u ‘vijeku Turkiye’”, rekao je Erdoğan.
Nije potrebno objašnjavati na šta i na koga se ove riječi odnose. Postizborna saga Republikanske narodne partije (CHP) i grčevito stezanje fotelje njenog predsjednika Kemala Kılıçdaroğlua i dalje je dominantna tema u medijima, a njena farsičnost ponekad dobija nadrealne elemente. “Umoran sam od pisanja kongresnih debata i igara za prijestolje u CHP-u, mislim da ste i vi”, piše Abdulkadir Selvi u Hürriyetu.
Monotoniju te vrlo dinamične sage razbila je na trenutak jedna druga ceremonija dodjele nagrada. Vašar taštine, ispraznosti i (donekle) dekadencije zvan ELLE Style Awards 2023 bio je poprište skandala koji je zakratko bio nezaobilazna tema u medijima. Elle je u ovom slučaju turska franšiza francuskog modnog časopisa, a nagrade u čak 22 kategorije su mi (vlastitom voljom) ostale misterija – kako kategorije, tako kriteriji.
Elem, jedna se od dobitnica jedne od nagrada, (navodno) glumica Eda Ece, malo “šalila” dok ju je primala: “Sve što smo radili u zoni zemljotresa, oni su mislili da to radi neko drugi. Razumjeli smo to iz glasačke kutije” (smijeh njen i smijeh publike, potom aplauz). Tako malo riječi, a tako mnogo impliciranog. “Mi” su (valjda) “selebritiji” koji su skupljali (svaka čast) humanitarnu pomoć. “Oni” su nedvojbeno žrtve zemljotresa, a “drugi” vlada i država. Dakle, “oni su nezahvalni za sve što smo mi uradili i glasali su za druge”. Nadasve glupo, nepotrebno i uvredljivo. Javnost je naravno burno reagovala.
Umjesto da se izvini, Eda je “udvostručila”, razapela je kišobran ataturkiste i nesuvislo branila “šalu” i sebe. Dok su čak i neki novinari vrlo bliski CHP-u osudili “šalu”, sam CHP ostao je nijem, propustivši šansu da pokaže kako nije polarizujući faktor turskog društva (što bi bilo neistinito, ali je bila šansa).
Ahmet Hakan sjetio se u Hürriyetu najboljeg savjeta učesnicima tih vašara taštine, govora engleskog komičara Rickyja Gervaisa kao domaćina Golden Globe ceremonije 2020. godine: “Ako večeras osvojite nagradu, nemojte je koristiti kao platformu za politički govor. Niste u poziciji da držite predavanja javnosti. Ne znate ništa o stvarnom svijetu. Većina vas je provela manje vremena u školi od Grete Thunberg. Ako pobijedite, dođite ovamo, prihvatite svoju malu nagradu, zahvalite se svom menadžeru i svom bogu i od****te.”
Iako je cio događaj jedna vrlo ozbiljna trivija (oksimoron), reakcija javnosti zapravo ohrabruje. Možda će je Eda i njoj slični jednom shvatiti, jer “retoriku neprestanih laži, ruganja i omalovažavanja države” ne samo turska djeca nego ni ukupna javnost niti zaslužuju niti žele.