Predsjednik Republike Türkiye Recep Tayyip Erdoğan, koristeći ovlaštenja koja mu je dao Ustav, donio je odluku o raspisivanju izbora. U petak, 10. marta, izašao je pred kamere i objavio historijsku odluku da će, kao što je bilo poznato, parlamentarni i predsjednički izbori biti održani 14. maja 2023. godine. Iz govora koji je tom prilikom održao ističu se dva detalja. Prvi je da će kandidati Partije pravde i razvoja (AKP) za parlamentarne izbore donirati određenu sumu novca AFAD-u (Upravi za katastrofe i vanredne situacije), a drugi je da AK partija u kampanji neće koristiti muziku.
To ukazuje na to da će zemljotres biti odlučujući faktor u kampanji AK partije, kao i na Erdoğanovu odlučnost da do izbora u velikoj mjeri zaliječi rane od katastrofalnog zemljotresa koji je Republiku Türkiye pogodio 6. februara ove godine. Saveznik u Narodnom savezu Partija nacionalističkog pokreta (MHP) odmah se pridružio nekorištenju muzike u kampanji i obavezao da će novčana sredstva koja partija dobija od države za izbore usmjeriti ka zemljotresom pogođenom području.
Da li će to biti primjer koji će pratiti drugi, prije svega tzv. “sto za šestoro”, tek ćemo vidjeti. Međutim, takvi potezi već potcrtavaju razliku između Narodnog saveza i (kompletne) opozicije, koja političari, dok Vlada radi sve da ublaži posljedice zemljotresa. Potpuna tišina zvaničnika AK partije tokom skandaloznog performansa opozicionog “stola za šestoro” od 2. do 6. marta najbolje govori o tome – nemaju ljudi vremena niti volje da se valjaju u opozicionom blatu.
Za sada predsjednički kandidati samo Erdoğan i Kılıçdaroğlu
Za sada su poznata samo dva predsjednička kandidata – predsjednik Recep Tayyip Erdoğan i lider Republikanske narodne partije (CHP) Kemal Kılıçdaroğlu. Po najvjerovatnijem izbornom kalendaru konačan, ali nezvaničan, spisak predsjedničkih kandidata neće se znati prije 23. marta, kada ističe rok za prijavu.
Glede predsjedničkog kandidata, za sada je najveća nepoznanica Demokratska partija naroda (HDP), odnosno političko krilo terorističke tzv. Radničke partije Kurdistana (PKK). Da li će imati zasebnog kandidata, zavisi od budućeg sastanka i pregovora s Kılıçdaroğluom. HDP će se sastati s Kılıçdaroğluom “ne kao liderom CHP-a, nego kao kandidatom 'stola za šestoro'”, kaže kopredsjedavajući PKK/HDP Mithat Sancar. Verbalna akrobacija koja treba da pomogne Kemalu Kılıçdaroğluu da savlada ne samo otpor “buntovnice” stola za šestoro, liderke Dobre partije (İP) Meral Akşener, nego i dobrog dijela patriotski i/ili nacionalistički nastrojenih sopstvenih pristalica.
No, vratimo se na tren pomenutom skandalu, mnogi ovdje to nazivaju političkim potresom, koji je Meral Akşener zakuhala prošlog vikenda (vidjeti prošli broj Stava).
Ni nedjelju poslije nije baš jasno kome je to demonstrativno napuštanje stola i onda ponizno vraćanje trebalo. Nada da će biti malo jasnije kada Meral Akşener sve “objasni” Fatihu Altaylıju, poznatom novinaru televizije Haber Türk, već u utorak (dan nakon povratka podvijenog repa za sto) bila je kratkog vijeka. Soft-ball intervju, nedostojan novinarske profesije, bio je djelomično zabavni program. Upitana za izraz lica prilikom proglašenja Kemalu Kılıçdaroğluu (KK) za kandidata, Akşenerova je dokazala umijeće glume na zavidnom nivou. Umor (prihvatljivo) i, pazi sad (!), loše osvjetljenje krivo je za izraz lica kao da je izgubila ovce, nakon što su joj potonule lađe u kojima joj se podavila familija.
Nijednom upitana o optužbama o “ubijanju narodne volje”, “prljavom cjenkanju”, “ličnim ambicijama”, “repatim lažima”, “gubitku zdravog razuma”, hinila je kao da je sve super glede “stola za šestoro”, da je KK kandidat sa “stopostotnom vjerovatnoćom pobjede”, kao da upravo zbog uvjerenja da nije gurala druge CHP kandidate – gradonačelnike Ankare i Istanbula, Mansura Yavaşa i Ekrema İmamoğlua – što je dovelo do 72-satnog raspada opozicionog stola. Ukratko, kao što nije smisleno objasnila napuštanje (i prevrtanje) stola, tako nije objasnila ni (još misteriozniji) povratak za njega. Većina komentatora vidi to kao da je bila primorana. Od koga, čime i kako, za sada je nepoznato, a teorija ima mnoštvo – od stranog faktora, do gulenističkog miješanja. Vrhunac (samo)poniženja je bio na samom kraju kada se srozala na nivo djevojčurka i obećala “da neće nikad više”. “(Časna) riječ?”, upitao je (prihvatajući igrokaz) Altaylı. “(Časna) riječ”, odgovorila je Akşenerova. Dakle, svi smo trebali povjerovati da je samo “kapric” bio u pitanju, te da zaboravimo (pre)teške riječi kojima je počastila kolege.
Opoziciono klupko zamršenih kontradiktornosti
Teško je povjerovati da je povratak za sto jedino poniženje koje će Akşenerova morati progutati. U programu je vrlo drčno govorila o tome da KK i/ili CHP može da se sastaje s HDP-om (za koji je donedavno govorila da je vidi kao produžetak PKK-a), ali da ne može da dovede HDP za sto. Praktično kontrirajući Kılıçdaroğluovoj izjavi o “proširenju sofre” (za kojom komadaju Republiku Türkiye). Hmmm, neki kolumnisti, kao što je doajen turskog novinarstva Mehmet Barlas, već pišu o “stolu za sedmoro”.
U svakom slučaju, gomila kontradiktornosti tokom tog dvosatnog programa navodi na pomisao da “stolu za šestoro” ili sedmero, kako god, bolje pristaje ime “klupko zamršenih kontradiktornosti”. Teško je očekivati da je to bila posljednja kriza “stola za šestoro” (ili sedmero).
Najavljeni sastanak Kılıçdaroğlua s HDPKK-om jeste potencijalna sljedeća kriza. Kılıçdaroğlu će tražiti podršku od HDPKK-a. Zapravo, nominalno je ima. Jedan od lidera terorističke PKK Mustafa Karasu već je izjavio kako je “sto za šestero stvorio nadu u društvu” (baš je on pozvan da s planina u Iraku procjenjuje raspoloženje u turskom društvu), kako bi odmah prešao na kukumavčenje o Vladi koja govori “uništit ću ih sve dok ne ostane nijedan terorista”. Karasu očigledno vidi pobjedu opozicije kao pitanje opstanka terorističke PKK i nije jedini PKK lider koji to tako vidi. Uzgred, teško je zamisliti drugu zemlju u kojoj teroristi, koji žele da je raskomadaju, imaju drskosti da se žale na borbu protiv njih.
“Dakle, šta će HDP htjeti od Kılıçdaroğlua? Koje će prijedloge HDP donijeti na sto? Hoće li Kılıçdaroğlu donijeti te prijedloge na sto za šestero? Neka i Meral Akşener razmisli o tome”, piše Abdulkadir Selvi za Hürriyet. Da li su ta pitanja retorička?
Opasne ideje o podjeli Republike Türkiye
Na društvenim mrežama recikliran je klip u kome Engin Özkoç, zamjenik šefa poslaničke grupe CHP-a, govori o tome šta šef poslaničke grupe HDP-a govori na sastancima iza zatvorenih vrata. “Želimo podjelu Republike Türkiye na 25 pokrajina, ulazak predsjednika pokrajina u Veliku nacionalnu skupštinu Republike Türkiye, autonomiju, zadržavanje bogatstva u pokrajinama i priznanje dvaju naroda kao osnivača Republike Türkiye – Turaka i Kurda.” Drugim riječima, (kon)federalizaciju zemlje, kao prelaznom periodu za njeno komadanje.
Svojevremeno, odnosno septembra 2021. godine, taj klip, koji Özkoç počinje riječima da to mora reći kao patriota, izazvao je omanju buru u parlamentu, a pitanje zvaničnika AK partije “Zašto ste u savezu s pristalicama HDP-a koji otvoreno govore da žele podijeliti Republiku Türkiye?” ostalo je bez smislenog odgovora. Sada je pitanje gdje nestade Özkoçov i uopće CHP patriotizam?
“Problem PKK/HDP nisu 'ministarstva', već separatistički zahtjevi u takozvanoj demokratskoj suštini”, naslov je teksta Nedima Şenera u Hürrıyetu od 10. marta, a prethodnog od 8. marta “Zašto kandidatura Kılıçdaroğlua usrećuje članove PKK i FETÖ?”. Ti naslovi govore dovoljno, prije svega o ozbiljnosti i važnosti predstojećih izbora.
Proširenje sofre za kojom će peta kolona sjediti s otvorenim separatistima i ljubiteljima terorista može veoma lako da se vrati kao bumerang, te da učini da “sto za šestero ili sedmero” neslavno propadne na izborima. Ankete kojima se pumpa (ničim opravdano) samopouzdanje s jedne strane mogu poslužiti za izazivanje postizbornog haosa u slučaju gubitka, a s druge većoj mobilizaciji rodoljubivih snaga. U svakom slučaju su nepouzdane i dio su političkog inženjeringa.
“Izađite na ulicu i pitajte ljude: 'Može li sto za sedmero riješiti probleme Republike Türkiye?' Nećete naći nijednu osobu koja potpuno mirno kaže 'Da, može riješiti.' Ali možete naći milione ljudi koji će reći: 'Erdoğan je to uradio i uradit će to ponovo', piše Mehmet Barlas u Sabahu. I to je zaista tako.