Da su sport i politika, naročito fudbal, eksplozivna smjesa stari je klišej, kada se toj smjesi doda poplava dezinformacija, ona je potencijalno još eksplozivnija. Vijest da je finalni meč Turskog Superkupa između Galatasaraya i Fenerbahçea, koji se trebao odigrati u Rijadu, u Saudijskoj Arabiji 29. decembra otkazan/odgođen vrlo je brzo obigrala planetu.

U tom obigravanju je, kako to obično biva, došlo do zagađenja informacija. Da, naravno, socijalne mreže, kao uobičajeni osumnjičeni, najveći su zagađivači toka informacija, ali u ovom slučaju nisu bili jedini, odnosno mnogo toga se prelijevalo i u mejnstrim. Tako se na CNN-Türk te večeri moglo, između ostalog, čuti da su saudijske vlasti zabranile isticanje turske zastave i intoniranje turske himne na Al-Awwal stadionu – dezinformacija vrlo brzo demantovana od Turske Fudbalske Federacije (TFF). No, to se dešava kada žurnalisti / talking heads čitaju direktno s platforme X, bez provjere, a u želji da u program uživo dodaju “eksluzivu”.

No, krenimo redom. Zašto Rijad? Turska Fudbalska Federacija predložila je finalistima, Galatasarayu i Fenerbahçeu, da se finalni meč stavi na aukciju, odnosno da se odigra u gradu / zemlji koji ponude najviše novca da budu domaćini. Dva predsjednika kluba dala su punomoć TFF-u za finale Superkupa u augustu 2023. godine. Zajedničkom odlukom klubova i TFF-a određeno je da se meč odigra u Rijadu, glavnom gradu Saudijske Arabije, jer je to bila najbolja ponuda. Takođe, zajednički je odlučeno da se utakmica odigra 29. decembra 2023. godine u 20.45 sati po srednjoevropskom vremenu.

U oktobru, precizno 20. oktobra, TFF je s vlastima Saudijske Arabije postigla dogovor i potpisala protokol u vezi s pravilima i principima koje treba poštovati na terenu i na tribinama. U tom ugovoru / protokolu navedeno je da će se primjenjivati pravila FIFA-e, AFC-a, UEFA-e i drugih međunarodnih fudbalskih regulatornih i upravljačkih tijela.

Digresija: Pravilo 4 Međunarodnog odbora nogometnih saveza (tijela koje se smatra čuvarima zakona igre) kaže:

Oprema ne smije imati političke, vjerske ili lične slogane, izjave ili slike. Igrači ne smiju otkriti donje rublje koje prikazuje političke, vjerske, lične slogane, izjave ili slike ili reklame osim logotipa proizvođača. Za svaki prekršaj igrač i/ili tim će biti sankcionisani od organizatora takmičenja, nacionalnog fudbalskog saveza ili FIFA-e.

Zakon 4 primjenjuje se na svu opremu (uključujući odjeću) koju nose igrači, zamjene i zamjenski igrači; njegovi principi važe i za sve službene osobe.

Sljedeće je (obično) dozvoljeno: igračev broj, ime, grb/logo tima, slogani/emblemi inicijative koji promovišu fudbalsku igru, poštovanje i integritet, kao i svako oglašavanje dozvoljeno pravilima takmičenja ili nacionalnim propisima Fudbalske asocijacije, konfederacije ili FIFA-e; činjenice o utakmici: timovi, datum, takmičenje/događaj, mjesto.

Dozvoljeni slogani, izjave ili slike trebaju biti ograničene na prednji dio dresa i/ili traku za ruku. U nekim slučajevima, slogan, izjava ili slika mogu se pojaviti samo na kapitenskoj vrpci. Završena digresija.

Unatoč činjenici da se ne radi o međunarodnoj utakmici, zvaničnici TFF-a i Saudijske Arabije postigli su dogovor o intoniranju državne himne i korištenju turskih zastava u čast stote godišnjice Republike Tükiye.

Međutim, nakon što su doputovali u Rijad klubovi su zahtijevali dodatak protokolu, koji su prethodno napravili TFF i saudijske vlasti. Dodatak je bio zahtjev da na teren izađu u dresovima s likom Mustafe Kemala Atatürka i transparentima na kojima su ispisane riječi Mustafe Kemala Atatürka – “Mir u zemlji, mir u svijetu” i “Kako je sretan onaj ko kaže ja sam Turčin”. Ti dresovi i transparenti bili bi na terenu za vrijeme zagrijavanja.

Vlasti Saudijske Arabije nisu pristale dodati ove zahtjeve postojećem protokolu neposredno prije utakmice, pozivajući se na međunarodne propise i propise sa sporazumom koji su prethodno sklopili sa TFF-om.

Prethodno navedene činjenice perfektan su materijal za spinovanje u najrazličitijim pravcima. Zajedničko saopštenje TFF-a i klubova koje odlaganje objašnjavaju “nekim poremećaja u organizaciji” i istovremeno izražava zahvalnost “Fudbalskom savezu i nadležnim institucijama i organizacijama zemlje domaćina” ne razjašnjava praktično ništa.

Na osjetljivost Turaka na zastavu, himnu i Atatürka nije potrebno trošiti previše riječi. To su simboli s kojima se ne smije igrati. Klubovi su, navodno, u toj gorljivoj želji da obilježe stotu godišnjicu republike napravili posebne dresove čiji potpuni izgled danima nakon odgode utakmice nije “procurio” u javnost.

Osim toga izgleda da svi treba da zaboravimo pitanje “a sjeti li ste se stogodišnjice tačno kada?” Bilo je dosta vremena između augusta i oktobra da se definišu zahtjevi, a s obzirom na to da utakmica nije internacionalnog karaktera, mogli su negdje i biti ispunjeni.

Kome je trebalo da napravi ovaj eksplozivni miks i zašto možemo nagađati, a možemo i vidjeti ko je skočio da ga koristi u političke svrhe. Naime, nije trebalo čekati dugo da gradonačelnik Istanbula Ekrem İmamoğlu (rođen Mudafa) posveti trećinu ako ne i više svog govora na mitingu povodom “otvaranja” trga Beşiktaş ovom događaju. (Otvaranje je u znacima navoda jer u suštini na trgu skoro ništa osim novog popločavanja nije urađeno – ali to je njegov domet). Dakle, za manje od 24 sata İmamoğlu eksploatiše događaj koji su klubovi zakuhali, da ga iskoristi kao početni udarac svoje predizborne kampanje.

Novinarima, koji drže na oku pripadnike terorističke organizacije fetulahdžija (FETÖ), nije mogao promaknuti post notornog egzemplara tog krda, od pravde u SAD odbjeglog “novinara” (prethodno policajca) Emrea Uslua (pravo ime Emrullah Uslu). U svom uobičajeno poremećenom stilu na X platformi je napisao; “Utakmica GS-FB najveći je građanski otpor ovom režimu od Gezija. Ovaj otpor nije samo otpor Saudijcima, već i najveći otpor režimu koji ih podržava. Nadam se da će se nastaviti.”

Čemu god da se nadao, nije se desilo.