Ahmed-paša Džezzar, rodom je iz Fatnice u Hercegovini. S Hećim-ogli Ali-pašom otišao je u Egipat, gdje je i ostao. Stupivši u službu mameluka Abdullah-bega izvježbao se u viteškoj i ratnoj umjetnosti. Kad je Abdullah bio pogubljen radi junaštva, uzeo ga je u službu Ali-beg od Buhajre i imenovao ga mamelučkim begom. Kad mu je Ali-beg naložio da pogubi Salih-bega, poboja se da i njega ne pogubi, pa pobježe na Balkan preobučen kao Alžiranin.
Kasnije se vratio u Buhajru i oženio se od plemena Hunadi, s kojima je ratovao proti Ali-bega. Napokon je preselio u Siriju, gdje je za zasluge imenovan beglerbegom i muhafizom morske obale. Kad je upokorio Tahir Omera, postao je vezir i namjesnik u Sajdi 1189. (1775). Kasnije je vezirovao u Šamu, pa opet u Sajdi, a 1213. (1798) postade namjesnik i serasker od cijele Sirije i Egipta.
Slika Ahmed Džezzar-paše iz 1800. godine
Početkom iduće godine zahvali se na toj časti, pa se povuče u Sajdu. Godine 1218. (1803) po četvrti put bude imenovan namjesnikom u Šamu i seraskerom proti Vehabijama. Pošto je pobolijevao, opremi mjesto sebe svoga ćehaju Sulejman-pašu.
Umrije u visokoj starosti 1219. (1804) koncem muharema. Vladao je 30 godina kao vazal u Siriji i kod Akke suzbio je Napoleona Velikog i prisilio ga da se vrati u Egipat. U njegovoj sviti bilo je mnogo Bošnjaka i Hercegovaca. Među njima je bio znameniti Hadžibeg Rizvanbegović, zvan Hadžun.
(Safvet-beg Bašagić, Znameniti Hrvati Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini, Matica Hrvatska, Zagreb, 1931)
*
Zbog izvanrednih usluga koje je kao dželat učinio svome gospodaru (Ali-begu), dobio je naziv el-džezzar – krvnik. Iz Egipta je el-Džezzar pobjegao u Siriju i, u ime priznanja za učinjena djela u Sidonu protiv Zahira, postavljen je za upravitelja toga grada. Postepeno je proširivao svoju vlast prema sjevernom Libanu i na jugu u Palestinu, gdje je naslijedio Zahira u Akki.
Ovdje se okružio odredom bosanske i albanske konjice i jednim odredom pješadije Magrebita, utvrdio grad prisilnim radom i izgradio u luci malu flotu. Od 1780. Porta je smatrala uputnim da svome vazalu da vilajet Damaska učinivši ga na taj način stvarnim potkraljem Sirije i gospodarom Libana. Mada je nominalno priznavao vlast Porte, on je glasnika sultana Selima III nevina dao pogubiti.
Ovaj se Ahmed-paša el-Džezzar, uz pomoć engleske flote, kojom je komandovao ser Sidni Smit (Sir Sidney Smith), uspješno suprotstavio Napoleonu i odbio njegov napad na Akku.
Umjetnički prikaz Napoleonove opsade Akke 1799. godine
Uzurpator i diktator, el-Džezzar bio je nemilosrdan prema neprijateljima i sumnjivim licima. Neki domaći hroničar piše kako je el-Džezzar jednom prilikom naredio svojim eunusima da odvuku na upaljenu lomaču svih trideset i sedam žena njegova harema zbog toga što je posumnjao u vjernost nekih od njih.
Njegovo ime još živi u čitavoj zemlji kao sinonim užasa i okrutnost. Godine 1804. jedna karijera koju nije upropastio ni neuspjeh ni poraz završila se prirodnom smrću – neobična pojava!
(Filip Hiti, Istorija Arapa od najstarijih vremena do danas, Sarajevo, “Veselin masleša”, 1973; prvo izdanje na engleskom jeziku objavljeno 1937. godine)
