Od proljeća 1918. u južnoslavenskim zemljama Habsburške monarhije počinje ubrzani proces postepenog političkog osamostaljivanja u odnosu na Beč i Budimpeštu. Tako se već 3. marta 1918. godine u Zagrebu sastala grupa hrvatskih, slovenačkih i srpskih političara, koja je usvojila i potpisala rezoluciju u kojoj se ističe da je "nužna koncentracija svih stranaka i grupa koje, stojeći na stanovištu narodnog jedinstva, te oslanjajući se na načelo narodnog samoodređenja, traže svoju narodnu nezavisnost i na demokratskim temeljima uređenu državu Slovenaca, Hrvata i Srba".
Rezoluciju su potpisali i peterica političara iz BiH: Danilo Dimović, Đuro Džamonja, Kosta Majkió, Jozo Sunarić i Vojislav Šola. Među njima nije bio nijedan Bošnjak, što dovoljno govori o pokušajima njihove političke izolacije u tim prelomnim historijskim trenucima i događajima, ali može biti i znak bošnjačkog opreza pred neizvjesnostima koje je donosila propast Austro-Ugarske i stvaranje jugoslavenske države pod očitom srpskom dominacijom.
Na osnovu ove rezolucije, od marta do maja 1918. izvršena je određena politička koncentracija nekoliko hrvatskih stranaka i većeg broja uglednih političara iz uže Hrvatske, Dalmacije, Istre, Međimurja i BiH. U Zagrebu je počeo izlaziti list Glas Slovenaca, Hrvata i Srba, koji je otvoreno agitirao za jugoslavensku državu. Pri tome je sve više i otvorenije preovladavala orijentacija da se ide ka stvaranju jugoslavenske države izvan Monarhije.
Kada je krajem ljeta 1918. postalo jasno da će centralne sile izgubiti rat, a istovremeno su čitavu Austro-Ugarsku zahvatila velika revolucionarna vrenja, južnoslavenski političari pristupaju osnivanju vlastitih organa vlasti. Tako nastaju „narodna vijeća“, jao predstavnička politička tijela za pojedine zemlje i pokrajine. Već u julu 1918. osnivaju se narodna vijeća u Dalmaciji, na Hrvatskom primorju i u Istri. U augustu se osniva u Ljubljani Narodni svet, kao predstavničko tijelo za slovenačke pokrajine. Najzad, u septembru 1918. osnovano je Narodno vijeće za Bosnu i Hercegovinu.
(Mustafa Imamović, Historija Bošnjaka, BZK Preporod, 1997)
