Svi znamo za države u kojima je sloboda govora drastično ograničena od vladajuće elite. Obično su u pitanju društva pod vlašću autokratskih režima koji su na vlast došli nedemokratskim sredstvima te stoga koriste iste metode kako bi na njoj i ostali. Uskraćivanje prava na kritiku vladajuće nomenklature, tabuizacija povlaštenih grupa, uspostavljanje kategorija nedodirljivih, ograničavanje medijskih sloboda, kriminalizacija prava na slobodu misli i govora običnih građana te njihovo stavljanje van zakona kao nekih “terorista” jesu neke od uobičajenih “tehnika vladanja” kojima se autoritativni režimi održavaju na životu. Sve je to već poznato i već stotinu puta viđeno. No kako opisati društveni fenomen kada se potpuno istim totalitarnim metodama služi ne neki diktator već kojekakve organizacije koje tvrde da predstavljaju novinare i da se zalažu za medijske slobode? Osmotrimo jedan takav slučaj.
“BH NOVINARI” KAO BH. CENZORI
Upravni odbor Udruženja “BH novinari”, organizacije notorne po dvostrukim mjerilima na osnovu kojih staje u odbranu novinara, ovisno o njihovim ideološkim i političkim stajalištima, ovih je dana ponovno osudilo “huškačku retoriku” Jasmina Mulahusića, čovjeka kojem se već ranije pokušala uskratiti sloboda govora u Bosni i Hercegovini. Prisjetimo se da je Mulahusić, koji se bavi građanskim novinarstvom, političkom kritikom i satirom na društvenim mrežama, već ranije pretrpio pravi pogrom kada je bio optužen za govor mržnje, zatim uhapšen, a nakon toga i danima javno linčovan od velikog dijela medija čije političke sponzore kritizira na svom Facebook profilu. Mulahusiću su ti mediji na teret stavljali da “pravi fotomontaže kojima diskreditira i ismijava novinare i političare te otvoreno staje na stranu pojedinih političkih aktera”, kao da je takvo prakticiranje slobode govora i političke kritike neko monstruozno krivično djelo, a ne osnovna demokratska tekovina i neotuđivo ljudsko pravo.
Pri tome se Mulahusića dehumaniziralo i demoniziralo kao “SDA bota” te čak pokušalo portretirati kao nekog opasnog teroristu, i to bez ijednog jedinog dokaza. U suštini, u pitanju je bio pokušaj uvođenja verbalnog delikta za političke neistomišljenike uz istovremenu legalizaciju najgoreg govora mržnje spram tih istih političkih neistomišljenika! Javnim linčom Mulahusića i kriminalizacijom njegove slobode govora namjeravao se napraviti presedan na osnovu kojeg će se oblikovati nova normalnost u kojoj će selektivni verbalni delikt biti norma i gdje će se građani u strahu od sličnog progona unaprijed autocenzurirati. Srećom, pravosuđe nije popustilo pred medijskom hajkom te je Mulahusić nakon hapšenja pušten da se brani sa slobode uz zaključak postupajućeg sudije kako “sloboda govora i nešto oštrije mišljenje o pojedincima nisu i ne mogu biti dovoljna osnova za određivanje pritvora”. Treba li i spominjati da Udruženje “BH novinari” nije osudilo takav gnusni atak na slobodu govora jednog pojedinca, nego ga je još pride i podržavalo?
S takvom antidemokratskom praksom ovo Udruženje nastavlja i danas. Prvo su izdali saopštenje u kojem se otvoreno žali zbog činjenice da je Sud Bosne i Hercegovine pustio na slobodu Mulahusića pri tome mu ne odredivši ni mjere zabrane. U ovom Udruženju su nesretni jer Mulahusić i dalje prakticira svoju slobodu govora te nastavlja objavljivati sadržaje koji su usmjereni protiv njih ili njihovih političkih sponzora. Ono što dodatno iritira vrle “BH novinare” jeste što Mulahusić ima veliki broj pratilaca koji podržavaju i dijele njegove sadržaje, tačnije, izuzetno ih nervira što je pojedinac poput Mulahusića daleko utjecajniji i medijski vispreniji od njih samih. Naravno, iz Udruženja se koriste tipičnim zamjenama teza pa svaku od Mulahusićevih kritičkih objava tretiraju kao “govor mržnje” i “najprizemnije uvrede”. No najstrašnije ipak zvuči otvoreno kritiziranje odluke Suda BiH, koji je odbio Mulahusiću zabraniti korištenje Facebook profila, pri čemu iz Uprave Udruženja spore da je to sloboda govora, stavljajući taj termin pod navodnike. Štaviše, iz Udruženja tvrde da postoje okolnosti kada sloboda govora prestaje da važi, a po njima je upravo to slučaj s Mulahusićem kojeg se u ovom saopštenju “BH novinara” pokušalo i dodatno demonizirati tvrdnjama da se dovodi u vezu s terorizmom, iako je to već nekoliko puta demantirano.
Nakon što je Mulahusić uputio demant na opetovane laži koje je Upravni odbor “BH novinara” iznio na njegov račun, ovo Udruženje je odbilo da ga objavi pravdajući svoju skandaloznu odluku tvrdnjom da se “govor mržnje ne može opravdati niti podvesti pod slobodu izražavanja”, ali i solidarnošću sa svima onima koje je Mulahusić kritički tretirao. Ovim se Udruženje “BH novinari” ponovo stavilo u ulogu samoprozvanog zakonodavca i društvenog arbitra koji bi da po vlastitom nahođenju presuđuje i određuje gdje završava sloboda govora, a počinje govor mržnje. Još gore, očito totalitarno nastrojeni Odbor Udruženja “BH novinara” je ponovo problematizirao odluku Suda BiH da pusti Mulahusića da se brani sa slobode, tvrdeći da je Sud BiH “tolerisao i pravno branio” govor mržnje te Mulahusićeve objave pogrešno ocijenio kao “slobodu izražavanja”, čime su u ovom Udruženju pokazali ambiciju da odlučuju ne samo o slobodi govora pojedinca već i njegovoj fizičkoj slobodi.
DVOSTRUKA MJERILA
Čitav taj nastup Udruženja “BH novinari” postaje još licemjerniji ukoliko se prisjetimo da je Borka Rudić, glavna sekretarka ovog udruženja, osoba koja samoj sebi i svojim istomišljenicima ne postavlja bilo kakve granice u vezi sa slobodom govora. Tako bi, recimo, Rudićka vlastito lajkovanje odvratnih islamofobičnih objava novinara Eldina Hadžovića u kojima ovaj prenosi karikature na račun poslanika Muhammeda, s. a. v. s., sigurno podvela pod neotuđivu i neupitnu slobodu govora iako bi se ogromna većina muslimana na svijetu složila s tvrdnjom da je u pitanju monstruozni govor mržnje kojem se brutalno vrijeđaju svetinje, najdublja osjećanja i uvjerenja gotovo dvije milijarde stanovnika planete. Štaviše, sigurni smo da bi Rudićka bilo kakvu kritiku na svoj račun, posebno optužbu za islamofobni šovinistički govor mržnje, okarakterizirala ne samo najgrubljim napadom na vlastitu slobodu govora već i da bi zavrištala kako joj se crta meta na čelo ili joj se ugrožava sigurnost samom činjenicom što joj se upućuje kritika. S druge strane, ona sama nema nikakav problem da s pozicije moći jednog običnog građana poput Mulahusića označava kao opasnog teroristu, poziva na njegovu cenzuru, progon iz javnog života, pravosudni progon te uskraćivanje fizičke, ali i slobode govora.
Nimalo iznenađujuće, ovakvo sramotno saopštenje takozvanog novinarskog udruženja dobilo je podršku određenog dijela medija (Dnevni avaz, Pressmedia, Fokus, Inforadar, Raport, The Bosnia Times itd.) koji su i učestvovali u javnom ličnu Mulahusića koji je prethodio njegovom hapšenju. Tolika je politička ostrašćenost ovih stranačkih medijskih ispostava da su neki od njih čak problematizirali objavljivanje Mulahusićevog demanta od Federalne novinske agencije tvrdeći ili da je u pitanju “presedan i vrhunac nekolegijalnosti” ili da je demant objavljen pod “pritiskom SDA”.
Sve ovo pokazuje da se nije odustalo od namjere uvođenja verbalnog delikta i cenzure za političke neistomišljenike te da određene interesne grupacije udružene u svojevrsni kartel pokušavaju ostvariti monopol na slobodu govora. Koliko je opasan njihov atak na ljudska prava, slobode i uopće ustavni poredak Bosne i Hercegovine, pokazuje i to što drsko i otvoreno pokušavaju etablirati ideju kako su oni, a ne sudovi ustvari ti koji imaju pravo odlučivati šta je sloboda govora, a šta je govor mržnje. Oni bi se čak nametnuli i kao oficijelni i ovlašteni cenzori koji bi odlučivali šta smije, a šta ne objavljivati neka novinska agencije te koga se ima proskribirati u takvoj mjeri da mu je zabranjeno objaviti i demant. Ne smijemo im to dozvoliti ako volimo vlastitu, teško izborenu slobodu.
