Posao tajnih agenata bio je često ključan kroz historiju, a sport je također bio u središtu tih aktivnosti. Fudbal nam je ostavio uzbudljive priče o igračima čije su karijere obilježile rat, politika pa čak i špijunaža. Bilo je fudbalera koji su špijunirali za KGB ili za Hitlera ali jedna od najbizarnijih priča, bez sumnje, je ona o "lažnom fudbaleru” Bruceu Lockhartu.

Kada je Lockhart stigao u Moskvu 1912. da radi, zamijenili su ga s nekim drugim. Njegov dolazak u tada još uvijek carsku Rusiju pratile su  glasine da je poznati i veliki fudbaler po imenu Lockhart posjetio zemlju – to je zapravo bio Robertov brat John, koji je profesionalno igrao u škotskoj ragbi ligi. Dakle, u Rusiji u kojoj su fudbalski timovi pripadali tvornicama, pozvan je da se pridruži timu Tekstilne tvornice Morozov i mladi vicekonzul nije imao izbora nego pridružiti se lokalnom timu i igrati cijelu sezonu 1912 - 1913; Nevjerojatna stvar je da je tim osvojio rusko ligaško prvenstvo. Ovaj klub je bio zametak onoga što je kasnije nazvano Dinamo Moskva.

Iako je ovaj lijepi sport već polahko postajao popularan u Rusiji, lokalna je liga bila samo takmičenje koje su promovirali vlasnici različitih tvornica kako bi svoje zaposlenike držali podalje od revolucionarnih tokova. Prvo prvenstvo u ruskoj prijestolnici organizirano je 1910. s devet momčadi, uključujući i Orehovo-Zuevo u vlasništvu Morozovih. Popularno poznat kao OKS od 1906. i sjeme budućeg policijskog tima (moskovski Dinamo), bio je prvak između 1910. i 1914. Vlasnici kompanije smještene u predgrađu Moskve punili su novine oglasima u kojima su tražili "inženjere, zaposlenike i specijalizirane radnike koji su znali igrati fudbal“. Tako su formirali tim u kojem su bili Britanci na radu u Moskvi s dobrim domaćim igračima.

Lockhart je svoju iznenadnu sportsku aktivnost uspio spojiti s obavezama diplomatskog položaja, i to mu je sigurno dobro išlo jer će početkom 1917. biti imenovan generalnim konzulom Ujedinjenog Kraljevstva u Moskvi. Ali njegova je radost bila kratkog vijeka: kad je u oktobru izbila boljševička revolucija, hitno je napustio Rusiju i vratio se u Englesku. Nekoliko mjeseci kasnije, u januaru 1918., vratio se.

Lockhartov rad na rušenju boljševičkog režima započeo je tokom ove druge misije u Moskvi. Vodio je zavjeru britanskih i francuskih diplomata protiv boljševika, primivši ekvivalent od 293 kg u dijamantima za stvaranje mreže agenata. Plan je bio podmititi stražu u Kremlju i pomoći trupama koje su se iskrcale u Arhangelsku, više od 1200 km sjeverno od Moskve, da preuzmu vlast.

Po povratku u Moskvu počeo se pojavljivati na svim važnijim događajima na kojima su se pojavljivali i najviši sovjetski čelnici: Lenjin, Trocki, Dzerhinski... O onda je 31. augusta 1918. Fanya Kaplan pokušala ubiti Lenjina. Dana 2. septembra, list Pravda je objavio članak o francusko-britanskoj zavjeri kako bi se ubilo Lenjina. U tekstu se pojavilo i Lockhartovo ime. Uhapšen je i poslan u Lubjanku, gdje ga je ispitivao Felix Dzerhinsky (tvorac Čeke, preteče KGB-a).

Dana 2. oktobra, vidjevši da suđenje ide prema sigurnoj smrtnoj kazni i da će Kaplan biti povezana sa njihovim čovjekom, London je predložio Moskvi razmjenu za Maxinma Litinova, sovjetskog predstavnika kojeg je izabrao Lenjin u Velikoj Britaniji i koji je bio pritvoren samo da bi ga se moglo razmijeniti u toj operaciji. Lockhart je pušten, ali mu je rečeno da će odmah biti pogubljen ako opet kroči na sovjetsku teritoriju. Kada je izvučen, pomagao je da Trocki i njegovi sljedbenici odu na sigurno nakon što je u Sovjetskom Savezu počeo njihov progon.

Nikad više nije kročio na rusko tlo. Tokom Drugog svjetskog rata bavio se propagandnim radom i postao vezom između britanske i čehoslovačke vlade u emigraciji. Po završetku rata vratio se pisanju. U međuratnom razdoblju, nakon progonstva iz Rusije, objavio je autobiografiju 'Memoari britanskog agenta'. Umro je 1970. godine u 83. godini života.