Razorna, duboko potresna i neumoljiva ljudska patnja u Gazi uzrokovana odgovorom Izraela na Hamasove zločine sedmog oktobra ostavit će trajni trag na svima koji tome svjedoče. Politička šteta koju kao rezultat svjetske gadosti nanosi glavnom izraelskom savezniku, američkom predsjedniku Joeu Bidenu, i međunarodnom poretku koji se temelji na pravilima Zapada može se također pokazati nepopravljivom.
Biden je prošle sedmice u San Franciscu ponovio svoju čvrstu podršku Izraelu. Rekao je da ne zna kada će završiti napad na Gazu, gdje je navodno ubijeno više od 11.000 Palestinaca. Za pristaše prekida vatre, to je bilo zastrašujuće priznanje, s obzirom na zakulisni utjecaj koji SAD navodno vrši na izraelske čelnike.
Dojam da Benjamin Netanyahu, izraelski premijer, baš i ne sluša Amerikance, ojačao je nakon napada Hamasa u kojima je ubijeno oko 1200 ljudi, uglavnom civila. On i dalje odbija svaki oblik prekida vatre dok Hamas ostaje neporažen, a Izraelci su taoci.
Unatoč očitoj izolaciji, Izrael je oštro odbacio prošlosedmičnu rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a koja poziva na produžena humanitarna primirja. Ni SAD ni Velika Britanija nisu stavile veto na rezoluciju, za razliku od ranijih glasanja. Nedavne izjave iz obje zemlje sve su kritičnije.
To je zato što pritisak na Bidena da snažnije intervenira raste – i on počinje popuštati. Insistirao je prošle sedmice da prekid vatre nije "realan" i pribjegao je emotivnom jeziku upozoravajući da Hamas planira nove zločine. Ali nije dovodio u pitanje broj palestinskih žrtava, kao ranije, i činilo se da prihvaća da je izraelsko bombardiranje bilo "neselektivno".
Očito je da Biden nije u korak s američkim i globalnim mnijenjem. Nova anketa pokazuje da 68% Amerikanaca želi prekid vatre, dok gotovo 40% misli da bi Biden trebao djelovati kao "neutralni posrednik", a ne kao glavni branilac Izraela.
Demokratski glasači posebno nisu impresionirani. Druga je anketa pokazala da 56 posto vjeruje da je izraelski vojni odgovor otišao predaleko, što je povećanje od 21 posto u mjesec dana.
Značajno je da oko 50% mlađih glasača u SAD-u (ispod 45 godina) i nebijelih glasača vjeruje da je odgovor Izraela "previše". Ovo su ključne izborne jedinice za Bidena, gdje već ima loše rezultate. Također gubi arapsku i muslimansku podršku u swing državama – i suočava se s pobunom u svojoj stranci. Ništa od ovoga ne sluti na dobro za njegove nesigurne šanse za ponovni izbor.
Javni bijes zbog Gaze uzburkava domaću politiku američkih bliskih saveznika. U Ujedinjenom Kraljevstvu pitanje prekida vatre podijelilo je vladu, Francuska i Njemačka su također u sukobu.
Posebna zabrinutost vlada jer je Gaza zasjenila borbu Ukrajine protiv Rusije. Opet, Biden nije pomogao. Prikazujući ratove u Gazi i Ukrajini kao zajedničku borbu protiv bezakonja i brutalnosti, Biden je naštetio "i vlastitom moralnom autoritetu i međunarodnoj solidarnosti s Ukrajinom", ustvrdio je komentator Fintan O'Toole.
“Uparivanje Izraela i Ukrajine nije stvorilo niti jedan moralni cilj. Razotkrilo je dvostruke standarde”, ustvrdio je O’Toole – ukazujući na navodne ratne zločine, koje SAD glasno osuđuje u Ukrajini, ali o njima šuti u Gazi.
Mnogim ljudima na globalnom jugu čini se da zapad osuđuje smrt ukrajinskih civila, ali tolerira smrt Palestinaca.
U paralelnoj borbi za globalno mišljenje, Biden i zapad očito gube oko Gaze. Čisti bijes koji se osjeća u arapskim zemljama – i šire – zbog nepodnošljivih ljudskih žrtava je visceralan i može imati trajne, nepovoljne geopolitičke posljedice.
Većina kritika usmjerena je izravno na Izrael - "terorističku državu", prema riječima iz Ankare. Ali SAD je također na udaru kritika, primjerice, zaljevskih režima koje je potakao na stvaranje prijateljskih veza s Izraelom, te postkolonijalnih afričkih zemalja koje se identificiraju s borbom Palestine. Kina i Rusija aktivno iskorištavaju uočeno licemjerje Zapada.
Što je Biden mogao učiniti drugačije? Nakon sedmog oktobra, s obzirom na postojeću američku politiku i vlastitu historiju, morao je podržati Izrael. Posjetio je Tel Aviv, održao sjajan govor, pokazao istinsku empatiju. Ali pretjerao je, kao što je sklon činiti.
Njegov savjet da se ne “proždire bijesom” ignorirali su. Od tada se činilo da daje Netanyahuu slobodu ili ga barem nije uspio obuzdati. A Netanyahu, beskrupulozni desničarski nacionalista i gorljivi fan Donalda Trumpa, nije Bidenov prijatelj.
SAD bi želio vremensko ograničenje rata, ali Netanyahu neće prestati pucati sve dok ne uspije tvrditi da je Hamas u potpunosti iskorijenjen. Često govori o “dugom ratu”. To mu je najveća nada da ostane na dužnosti i izađe iz zatvora.
Odbacujući Bidenova upozorenja, on namjerava zadržati kontrolu nad Gazom na neodređeno vrijeme. Kao i uvijek, odbacuje dvodržavno rješenje. Manje od 4% Izraelaca vjeruje da će Netanyahu reći istinu o ratu, pokazala je jedna anketa.
SAD je počeo, sa zakašnjenjem, zauzimati oštriji stav i izraelske snage bi mogle biti prisiljene, s vremenom, pokazati više suzdržanosti.
Ali sve dok je Netanyahu na vlasti, Biden i zapadni čelnici suočavat će se sa stalnim zidom prkosa u Jerusalemu koji produžava patnju u Gazi, šteti njihovom kredibilitetu kod kuće, šteti njihovim interesima u inozemstvu i predstavlja sveprisutnu opasnost od šireg rata. Američki zvaničnici strahuju da bi Zapadna obala uskoro mogla eksplodirati.
Bilo da se radi o budućnosti Gaze, palestinskoj državnosti, iranskoj prijetnji ili poštenoj demokratskoj vladavini, Netanyahu je prepreka, više sada nego prije rata. Podsjetnik Joeu: nema mira dok Bibi vlada. Simon Tisdall, The Observer
