Bayer Leverkusenu, koji je jučer okončao vladavinu minhenskog Bayerna u posljednjih jedanaest sezona, trebalo je 120 godina da proslavi svoju prvu titulu prvaka Njemačke. U više od stoljeća njemački klub osvojio je samo jedan Kup UEFA (protiv Espanyola, 1988.) i jedan Kup Njemačke, pet godina kasnije. Čudo pod paskom španskog trenera Xabija Alonsa može još dalje. Leverkusen će igrati finale njemačkg kupa 25. maja a može daleko i u Europa ligi, nakon što je pobijedio West Ham u prvoj utakmici četvrtfinala (2-0).
Leverkusenu su za vikend trebala tri boda protiv Werdera iz Bremena, Xabijevi izabranici nisu zakazali, pobijedili su 5-0 i zabava je mogla da počne.
Dolazak nekada velikog igrača ali neiskusnog trenera bila je ideja Fernanda Carra, predsjednika Uprave kluba i njegovog sportskog direktora Simona Rolfesa, koji se nisu obazirali na Alonsov manjak iskustva (trenirao je samo u omladinskoj školi Real Madrida i rezervnom timu Real Sociedada). Zamijenio je Gerarda Seoanea u oktobru 2022. godine nakon što je nakon teškog poraza od Bayerna (4-0) ekioa dotakla dno i pala na pretposljednju poziciju na tabeli. Godinu i po kasnije prešao je put od zone ispadanja do osvajanja Bundeslige.
Xabi Alonso promijenio je lice ekipe od prvog dana. U svojoj prvoj utakmici pobijedili su 4-0 i počeli pokazivati naznake svog novog stikla. Te sezone Leverkusen je završio na šestom mjestu, kvalificirajući se za Evropsku ligu. Sada Alonso sanja o historijskom rekordu: mogućnosti da završi sezonu bez izgubljene utakmice. Ove je sezone igrali su 43 utakmice (29 u Bundesligi, pet u kupu i devet u Evropskoj ligi), uz 38 pobjeda (25-5-8), pet remija (4-0-1) i nijednim porazom. Spektakularna je i gol-razlika, 123- 31.
Zbog toga je juče ujutro ulica Bismarck preimenovana u ulicu Xabi Alonso. Sa subote na nedjelju navijači su prefarbaliu sve znakove na ovom popularnom mjestu u predgrađu Kölna, gradu čiji se identitet veže uz sjedište Bayera. Hemijsko-farmaceutska multinacionalka prolazi kroz najtežu krizu od njemačkog poraza u Drugom svjetskom ratu. Dionice su pale 56% u prošloj godini, ali je pod vodstvom Xabija Alonsa njihov klub osvojio prvu Bundesligu.
"Zato što je teško, zato što je neočekivano, zato što je novo, ova titula je vrlo posebna", rekao je trener. “Biti dio historije Leverkusena osvajanjem Bundeslige po prvi put ima izvrstan okus. Zaslužili smo to, ne samo zbog rezultata nego i zbog načina na koji smo to učinili", pričao je Alonso nakon utakmice, okupan pivom, kako to tradicija nalaže.
Posljednji trener koji je, mimo Bayerna, osvojio Bundesligu bio je Jürgen Klopp u Dortmundu, 2012. godine. Sada je to uspjelo i Alonsu, u dobi od svega 42 godine.
Bayer Leverkusen je osnovan 1904. godine kada je farmaceutska kompanija Bayer dopustila svojim radnicima da se organiziraju u sportski klub. Klub, , unatoč svojoj bogatoj historiji i statusu jedne od najpopularnijih njemačkih ekipa, nije stigao do Bundeslige sve do sezone 1979.-1980. U sljedećem desetljeću i pol klub je osvojio Kup UEFA i Kup Njemačke, ali nikada Bundesligu.
Između 1997. i 2002. Leverkusen je u domaćem prvenstvu četiri puta završio na drugom mjestu. Godine 2000. sa sjajnom ekipom predvođenom igračima kao što su bili Michael Ballack, Émerson i Zé Roberto, Bayeru je trebao samo remi protiv skromnog Unterhachinga da osvoji ligu u posljednjem kolu ali autogol Ballacka pridonio je porazu ' vječitih viceprvaka' , pa je Bayern München osvojio trofej.
Dvije godine kasnije, Leverkusen je bio pred osvajanjem trostruke krune. Dva poraza u zadnje tri prvenstvene utakmice značila su gubitak pet bodova prednosti protiv Dortmunda, čime su ispustitili titulu prvaka iz ruku. U Kupu, Bayer je izgubio 4-2 protiv Schalkea 04, a u Ligi prvaka Real Madrid je pobijedio u finalu. To je bila utakmica u kojoj je Nijemce Zidane dokrajčio svojim legendarnim volejom.
Nakon toga Bayer 04 proveo više od dvadeset godina tavoreći u sredini tabele a u sezoni 2022.-2023. bili su na rubu ispadanja iz lige. U posljednjim decenijama za Leverkusen su, kada su bh. igrači u pitanju, nastupali Emir Spahić, Džemal Berberović, Sergej Barbarez, Boris Živković...
