Mafije iz istočne Evrope (Albanci, Srbi i Hrvati) su od 2017. godine globalna prijetnja i glavobolja jedinica za borbu protiv droge u zemljama poput Španije, strateške tačke za dolazak i distribuciju kokaina na evropsko tržište.
Ako su od 1980-ih kolumbijski trgovci ljudima imali isključivu kontrolu nad poslom kao vlasnici patenta u proizvodnji alkaloida koji su proizvodili u svojim laboratorijima i preko Galicije slali na stari kontinent, Balkanski klan je sada paradigma organiziranog kriminala. Posljednje uzastopne pošiljke zaplijenjene u Algecirasu, Valenciji i La Coruni u samo četiri mjeseca (više od 20 tona u kontejnerima), nose pečat ovih moćnih i nasilnih mafija koje kupuju drogu direktno od latinoameričkih proizvođača.
U nekoliko godina, klan sastavljen od iskusnih trgovaca drogom koji su već vodili trgovinu heroinom u Evropi, počeo je potiskivati kolumbijsku mafiju i namjerava preuzeti kontrolu nad svim tržištima i teritorijama, stvarajući s njima čvrste saveze u prodaji droge i pranja novca. U španskoj pokrajini Galiciji je tradicionalna veza između lokalnih organizacija i kolumbijskih kartela prekinuta snažnim ekonomskim interesima koje nude te nove grupe koje su potpuno promijenile metode i logistiku klasičnih bandi koje su praktično obezglavljene.
Iako ove mafije pokazuju apsolutni primat u isporuci kokaina kroz luke Valencije (treće po broju zapljena iza belgijske luke Antwerpen i nizozemske luke Rotterdam), Algecirasa i Viga, pomorski brodski promet, a sada i polupodmornice, još uvijek je u rukama kolumbijskih trgovaca, iako su se mornari iz istočnoevropskih zemalja pojavili na nekim zaplijenjenim matičnim brodovima upisani kao članovi posade, budući da oni također djeluju s mrežama iz Sjeverne Afrike za skladištenje i otpremu tereta, te s drugim sa sjedištem u Belgiji i Nizozemskoj koji su odgovorni za njegovu distribuciju.
Ove grupe s Balkana i njihove brojne ćelije uspjele su iskoristiti prazninu koju su ostavile druge bande, težina koja je izgubljena u establišmentu međunarodne trgovine drogom nestankom starih šefova monopolizirana je od strane ovog moćnog multietničkog kartela čija je valuta njegov ekonomski potencijal. “To im omogućuje da preuzmu maksimalan rizik u otpremi pošiljaka jer će gubitak biti minimalan za količinu pošiljaka koje premještaju, a ako prođe dobro, umnožit će korist za najmanje četiri”, objašnjavau iz policije.
Ove organizacije imaju vlastite predstavnike u Južnoj Americi za pregovore o direktnoj kupovini kokaina, baš kao što su to učinili nekadašnji španski trgovci drogom. Njihova velika strategija su logistički lanci koje koriste za uvođenje droge, a koji se također koriste za trgovinu odjećom ili oružjem, na primjer. Kockanje, kasina, pranje novca, nekretnine, prostitucija ili ilegalna imigracija drugi su aspekti nesagledive kriminalne aktivnosti, prema izvještajima Interpola.
Pošiljke koje su presretnute sada su sve obimnije, a čistoća kokaina veća. Organizacije su se čak odvažile proizvesti podmornicu. Osim toga, oni su u toku s navigacijskim tehnologijama i šifriranim telefonskim mrežama koje policiji onemogućuju identifikaciju linija i servera.
Prije su oni bili ti koji su direkrno iznajmljivali skrovišta jer su imali infrastrukturu čamaca i jedrilica, a sada svoju proviziju naplaćuju u paketima. Albanski klanovi od iskrcavanja u Latinsku Ameriku 2000. uglavnom su zaduženi za teret, gdje su svoje pipke raširili po Kolumbiji i Meksiku, glavnim svjetskim narko centrima, dok njihove ćelije organiziraju stalne pošiljke kroz dva lučka grada na Pacifiku: Guayaquil u Ekvadoru i, u manjoj mjeri, El Callao u Peruu. Kontejneri s voćem ili ribom napunjeni balama koke dolaze iz obje luke.
