Ovogodišnja najznačajnija globalna konferencija koja okuplja lidere 20 najmoćnijih država svijeta, poznata kao G20, održana je u New Delhiju, u Indiji od 9. do 10. septembra 2023. Bio je to osamnaesti sastanak G20 (Grupe dvadesetorice). Indija ove godine predsjedava konferencijom, tako da je susret G20 održan u novoizgrađenom izložbeno-konvencijskom centru „Bharat Mandapam“ u New Delhiju, kojim se Indija željela svijetu predstaviti kao moćna, moderna i napredna sila. Ujedno je to bio i prvi samit G20 koji je održan u Indiji. Samitom G20 u New Delhiju predsjedavao je indijski premijer Narendra Modi, koji je ovu priliku također iskoristio za promoviranje novog imena Indije – Bharat, za koje Modi tvrdi da je stari naziv za tu zemlju koji bi trebao u dogledno vrijeme zamijeniti kolonijalni naziv koji se koristi proteklog stoljeća. Ova kulturno-historijska ofanziva Indije ide paralelno s ultranacionalističkim programom vladajuće stranke u Indiji, Partije Bharata Janata, koja od Indije nastoji oblikovati ekskluzivnu hinduističku državu – Hinduraštra. U tu svrhu koristi se politička ideologija hindutva.

Ovaj pravac naišao je na otpor političke opozicije koja rukovodstvo Indije oštro kritizira optužujući ga za ekstremizam, šovinizam i kršenja prava vjerskih manjina, prvenstveno muslimana, ali i kršćana koje indijske vlasti žele učiniti građanima drugog reda. Karakteristično je da samitu nije prisustvovao predsjednik Narodne Republike Kine Xi Jinping. Analitičari njegovo odsustvo pripisuju političkim problemima i nesuglasicama s kojim je kineski lider suočen kod kuće, posebno zbog kritika koje je primio od vodećih starih političara koji još uvijek imaju utjecaja na političko planiranje u Kini.

Međutim, nije uopće isključena mogućnost da je pravi razlog odsustva kineskog predsjednika na ovom najznačajnijem susretu lidera 20 najmoćnijih zemalja svijeta uzrokovan agendom ovogodišnjeg samita, prije svega projektom koji je ovom prilikom inauguriran a koji se može smatrati jednom od strategija za slabljenje kineske ekonomske moći. Radi se o Međunarodnom ekonomskom koridoru od Indije preko Bliskog istoka do Evrope (IMEC), koji je inauguriran za vrijeme samita i na koji su se obavezale zemlje učesnice potpisivanjem memoranduma kojim je najavljen pomenuti infrastrukturni multimodalni projekt.

Jedan od najvećih akademskih stručnjaka za geopolitiku i međunarodne odnose u Indiji, ugledni akademik, analitičar i vanjskopolitički strateg Dr. Raja Mohan, IMEC je ocijenio kao „pravu i veliku stvar“. Raja Mohan navodi više razloga zašto bi IMEC koridor mogao predstavljati odvažni i novi kurs međunarodnog povezivanja u svijetu koji se rapidno mijenja. Naime, projekt je direktno suprotstavljen kineskom projektu „Pojas i put“, koji je Xi Jinping inaugurirao tačno prije deceniju, 2013. u Astani u Kazakhstanu. Ovaj alternativni koridor transporta roba, energenata i informacija optičkim kablovima na bazi vlakana trebao bi biti izgrađen u obliku multimodalnog koridora (morem, kopnom, željeznicom i autoputevima), a na bazi strateške i ekonomske sinergije, i označava značajan napredak Indije u dugogodišnjim nastojanjima i pokušajima stratega u New Delhiju s ciljem efikasnijeg povezivanja sa svijetom na sjeverozapadu (Bliski istok i Evropa).

Mohan ne krije da je Indija već duže vrijeme zabrinuta zbog kineskih projekata povezivanja u regiji u okviru svoje decenijske inicijative „Pojas i put“ (BRI). Indija je godinama pa i decenijama frustrirana zbog odbijanja Pakistana da Indiji dozvoli kopneni pristup Bliskom istoku i regiji Srednje Azije. Pakistan je uvijek bio nekomotan utjecajem Indije u Afganistanu koji Pakistan smatra svojom strateškom dubinom. Pored toga, vlasti u New Delhiju, iako imaju solidne odnose s Iranom, s kojim zajedno pokušava osposobiti luku Chabahar na jugu Irana i željeznički saobraćaj preko Irana ,u sklopu projekta izgradnje transportnog koridora sjever jug (NSTC) prema Rusiji  preko Kavkaza, frustrirane su sporošću ove varijante zbog perpetualnog višedecenijskog konflikta Zapada s Iranom, kojem su nametnute sankcije. Zbog tih poteškoća, Indija već neko vrijeme pokušava pronaći alternativu za efikasno povezivanje za regijom Zapadne Azije i s Evropom. U IMEC-u, prema uvjerenju Mohana (indijskog Kissingera), Indija je konačno pronašla formulu za povezivanje s Arabijom i Evropom. Budući da su glavni nosioci ovog novog projekta Indija, SAD, Saudijska Arabija i Emirati, te vodeće zemlje EU-a, u tom kontekstu treba posmatrati uporno nastojanje Izraela i Amerike da postignu normalizaciju odnosa između Tel Aviva i Rijada, kako bi Izrael također postao korisnik ovog potencijalno revolucionarnog transportnog koridora kojim bi se izbjegao transport kroz Sueski kanal i postigla veća efikasnost, ali i ekonomska racionalnost i isplativost. Pored toga, projekt bi pomogao stabilizaciji Arapskog poluotoka, doprinio miru i ekonomskom razvoju i pomogao da se arapski resursi iskoriste u cilju razvoja IMEC-a. Mohan tvrdi da se ideja o brodskoj i željezničkoj povezanosti između Indije i Arapskog poluotoka rodila za vrijeme sastanka savjetnika za nacionalnu sigurnost Indije Adžita Dovala i njegovog američkog kolege Jakea Sullivana u maju 2023. Međutim, u akademskim krugovima se o tome govorilo znatno ranije, a o tome smo i sami pisali u jednom od naših tekstova koji je objavljen u decembru 2021. Tekst pod naslovom Indija bi rame uz rame s Kinom o tome također detaljno govori. Međutim, od tada do danas ova je ideja razrađena i stekla je važan momentum, čak i brže nego što se to očekivalo. Prisustvo svih ključnih aktera u New Delhiju na samitu G20, uključujući Evropsku uniju, Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate i Sjedinjene Američke Države, pružilo je priliku da se oblikuje i formalni okvir za sprovođenje ovog transformativnog projekta povezivanja Indije s Evropom preko Saudijske Arabije. Pomenuti projekt bi uključivao izgradnju željezničke pruge preko Arapskog poluotoka kroz Ujedinjene Arapske Emirate i Saudijsku Arabiju i razvoj pomorske mreže s logističkim centrima (lukama). Indija i Evropa bi bile na dva kraja ovog koridora. Koridor bi se mogao dalje razvijati za transport energije kroz cjevovode i prijenos podataka putem optičkih kablova. Američka ideja je da projekt u perspektivi uključi i druge države, poput Izraela, kada i ako Rijad i Tel Aviv uspostave normalne diplomatske odnose.

Predstavljanje IMEC-a nagovještava zapravo nekoliko novih geopolitičkih trendova. Prvo, prije samo nekoliko godina u Delhiju je preovladavala škola mišljenja koja je smatrala da bi Indija i SAD mogle konstruktivno sarađivati samo u regiji Indo-Pacifika, ali da imaju malo zajedničkog prostora za saradnju na Bliskom istoku. Ipak, uprkos tome, ovaj svojevrsni mit razbijen je kada su se New Delhi i Washington udružili s Izraelom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima kako bi uspostavili quadrilateralni forum I2U2, za razvoj nekoliko zajedničkih ekonomskih projekata. Koridor Indija – Arabija – Evropa (IMEC) ide korak dalje i mogao bi se pokazati daleko značajnijim.

Ako dođe do realizacije IMEC-a, dosadašnji tzv. pakistanski veto na kopnenu povezanost Indije sa Zapadom bit će demoliran. Unatoč zahtjevima Delhija, koji je tražio razne transregionalne projekte povezivanja s Pakistanom, Islamabad je bio uporan u svom odbijanju da dozvoli Indiji pristup Afganistanu i zemljama Centralne Azije. Indija je posebno optimistična da će novi koridor osnažiti indijski strateški angažman na Arapskom poluotoku. Modijeva je vlada posljednjih nekoliko godina uspostavila jake političke i strateške veze s Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Saudijskom Arabijom. Uspostavom IMEC-a New Delhiju se pruža šansa sada da izgradi trajnu povezanost između Indije i Arabije i obnovi ulogu Indije kao ključnog aktera u oblikovanju regionalne povezanosti.

Prema riječima američkih zvaničnika, IMEC će pomoći u smanjivanju političkih napetosti na Arapskom poluotoku, promoviranjem unutarregionalne povezanosti. Ideja izgradnje tzv. Infrastrukture mira bila je privlačna, ali do sada nedostižan cilj za regiju Bliskog istoka. Naravno, uopće nije tajna da se novi koridor IMEC predstavlja kao ozbiljna alternativa kineskoj inicijativi „Pojas i put“, koju su prihvatile brojne zemlje u Južnoj Aziji, Bliskom istoku i Africi. Koliko će IMEC uistinu postati stvarna alternativa BRI-u, pokazat će proces implementacije novog koridora i da li će on biti održiv u pogledu finansiranja, ali isto tako i ekoloških zahtjeva. IMEC također pruža prostor i šansu Evropi da mobilizira svoje resurse i usmjeri ih u razvoj infrastrukture u regiji. Evropska unija je do sada odvojila 300 miliona eura za infrastrukturnu potrošnju širom svijeta, za period od 2021. do 2027. Ali taj iznos je tek kap u moru u odnosu na troškove IMEC-a. Podrška EU-a u izgradnji novog koridora katapultirala bi EU kao jednog od glavnih učesnika u integraciji Indije s Arabijom i Evropom. Rijad i Abu Dabi također teže ka transformaciji svojih bilateralnih odnosa s Washingtonom, Bruxellesom i New Delhijem, nastojeći ih pretvoriti u višedimenzionalna partnerstva pridruživanjem IMEC-u. Pritom, energija služi kao osnovni, ali ne i jedini stub izgradnje tih odnosa.

IMEC se proteže na preko 4 i po hiljade kilometara. Sastoji se od dva dijela. Istočni koridor povezuje Indiju s Arapskim zaljevom, a sjeverni povezuje Arapski zaljev s Evropom. Kao što je navedeno u memorandumu o razumijevanju Bijele kuće, ovaj projekt povezivanja uspostavit će pouzdanu i isplativu prekograničnu tranzitnu mrežu i nadopuniti postojeće pomorske i drumske transportne rute, olakšavajući nesmetano kretanje roba i usluga između Indije, UAE, Saudijske Arabije, Jordana, Izraela i Evrope. Odsustvo kineskog predsjednika Xi Jinpinga i ruskog predsjednika Vladimira Putina na samitu G20 može se protumačiti pobjedom Bidenove administracije koja se nametnula pozicionirajući IMEC koridor kao alternativu kineskoj inicijativi „Pojas i put“ (BRI), stavivši snažan naglasak na države Bliskog istoka i Mediterana, kao što su Grčka i Italija. Međutim, analitičari vjeruju da bi bilo pogrešno doživljavati IMEC isključivo kao rivala BRI-u. Naime, Saudijska Arabija i UAE, dva središnja stuba ovog koridora, odbacuju ideju bipolarnog svjetskog poretka, kojim bi ove zemlje bile primorane da biraju između Kine i Sjedinjenih Država ili obrnuto.

Pozicija pomenutih dviju arapskih država potvrđena je njihovim nedavnim prijemom u BRICS, grupu velikih ekonomija u usponu, s jedne, i aktivnim učešćem u koridoru Indija – Bliski istok, Evropa – IMEC, s druge strane. Pobornici alternativnog koridora IMEC vjeruju da on nudi veću autonomiju zemljama učesnicama da ostvare svoje interese i zaštite svoj suverenitet, što IMEC značajno diferencira od BRI. Mogli bismo kazati da je to svojevrsna pobjeda Washingtona, koji se, zajedno s Bruxellesom, konačno, ozbiljno uhvatio ukoštac s izazovom pružanja održive alternative BRI-u, koja ne prisiljava partnere poput arapskih zemalja Zaljeva i Indije na izbor (s nama ili s Pekingom), što je u novoj konstelaciji globalne politike nemoguće očekivati.

IMEC je također, na neki način, manifestacija produbljivanja integracije između Indije, Saudijske Arabije i UAE, te šire geopolitičke i ekonomske konvergencije između Bliskog istoka i južne Azije. Indija je drugi najveći trgovinski partner Saudijske Arabije, s bilateralnom trgovinom koja je dostigla skoro 53 milijardi dolara tokom 2022/2023. To Saudijsku Arabiju čini četvrtim najvećim trgovinskim partnerom Indije. Trgovina između Indije i UAE porasla je na 85 milijardi dolara u 2022. UAE je treći najveći trgovinski partner Indije za 2022/2023. IMEC također, na mala vrata, uvodi i Pakistan u igru, naglašavajući značaj odnosa Pakistana i arapskih zemalja Zaljeva. Na taj način Pakistan se kompenzira slabljenjem značaja CPEC-a kao kičme kineskog BRI-a. Ne treba zaboraviti da su Saudijska Arabija i UAE dugogodišnji saveznici Islamabada. Naravno, njihovi su se odnosi promijenili zbog promjene ekonomskog i geopolitičkog stave Rijada i Abu Dhabija prema Indiji, što odražava njihovo priznanje uspona Indije i potvrđuje njihovu podršku multipolarnom svijetu u nastajanju. U ovom novom svijetu naslijeđeni odnosi se naprosto moraju preispitati i prilagoditi novim geopolitičkim realitetima i ekonomskim prilikama.

IMEC potvrđuje potpuno novi pristup Washingtona arapskim energetskim gigantima i ukazuje na činjenicu da su bilateralni odnosi sa Saudijskom Arabijom i UAE višedimenzionalni, pri čemu energija i dalje važi kao osnovni, ali ne i kao jedini stub za saradnju. Američki cilj IMEC-a jeste da utječe na promjenu trajektorije vodećih zemalja zaljeva, transformirajući je iz dvojne hijerarhijske strukture u kojoj su Sjedinjene Države dominantni sigurnosni partner, a Kina dominantni ekonomski partner, time što će Indiju uključiti u geopolitički i geoekonomski miks. Washington, naravno, nema iluzija da će se Indija kao suverena sila koja ljubomorno čuva stratešku autonomiju samo djelimično uskladiti s interesima Washingtona na Bliskom istoku i šire u Aziji. Ali Washington je uvjeren da prodor Delhija na Bliski istok neće potkopati interese SAD-a, kao što to već čini Kina. Što je još važnije, prodor Delhija u regiju arapskog svijeta razvodnjava dvostruku hijerarhijsku realnost Bliskog istoka, samom činjenicom integracije sa Saudijskom Arabijom i UAE-om, što direktno podriva ekonomski utjecaj Kine u ovom dijelu svijeta, a što je, na duge staze, svakako u američkom u interesu.

Ideja o izgradnji IMEC-a, u konačnoj analizi, definitivno potvrđuje činjenicu da Zapad ne treba potcijeniti jer je ovim dokazao da je u stanju takmičiti se s Kinom u velikim infrastrukturnim projektima. IMEC-ov fokus jeste prije svega na Zapadnoj Aziji, što će vjerovatno zahtijevati desetine milijardi dolara ulaganja svih strana. Po svom obimu i potencijalnom strateškom utjecaju IMEC može vrlo lahko parirati vodećem kinesko-pakistanskom ekonomskom koridoru (CPEC), koji se smatra kičmom inicijative „Pojas i put“ (BRI), čija je namjera olakšati pristup Kine regiji Indijskog okeana preko kopnene prečice kroz Pakistan, koju američka mornarica ne može blokirati u slučaju izbijanja krize, kao što to može blokirati Malački moreuz. S druge strane, pak, IMEC služi sličnoj svrsi, ali za olakšavanje trgovine između Indije i EU-a, preko kopnene prečice kroz zapadnu Aziju koja izbjegava Sueski kanal, koji je bio opstruiran 2021. nakon jedne velike brodske nesreće. Odnosno, IMEC neslužbeno pomaže Zapadu da smanji ovisnost o Kini, štiteći se od Pekinga i promovirajući Indiju kao vodećeg geoekonomskog igrača na globalnoj sceni.