“Ako se povučete, sve ću vas pobiti i okačiti na bandere”

Iz Banjskog kompleksa u Gradačcu uputili smo se oko osam uvečer prema dijelu naše linije razgraničenja u Liporašću. Ovo mjesto zauzeo je agresor i odatle atakovao na naše linije odbrane u pokušaju da dodatno napreduju. S nama su bili momci iz Srebrenika, jedna četa iz Gradačca iz Turića i dio momaka iz 7. bataljona Gradačačke brigade.

Rano jutro čula se pucnjava lijevo od nas. Bio je to lažni napad na agresorsku odbranu poduzet da bi se ispitali njihova snaga, brojnost i pokretljivost. Srebrenička četa i jedan dio 7. bataljona 107. brigade Gradačac bili su u pripravnosti, spremni krenuti u napad.

Već nekoliko dana traju intenzivne borbe na ovom prostoru, a neprijatelj sigurno nije imao na umu da bi naše snage mogle izvesti neki veći kontranapad na ovom dijelu linije razdvajanja, prema Liporašću i Turićima.

Pucnjava je bila sve glasnija. Pozvali su nas vojnici iz Gračanice, koji su bili do nas, da čujemo na radiovezi četnike kako pričaju i izdaju komande. S ove pozicije, koja je bila malo viša od ostalih, mogli smo jasno vidjeti njihove vojnike kako dotrčavaju iz susjednih kuća do svojih linija.

Čuli smo kako neki četnički oficir pita svoga nadređenoga šta da radi jer “ustaše” napadaju i na desnom boku, samo što nisu provalili u selo. U silnoj pucnjavi čuje se odgovor s druge strane, govori najvjerovatnije neki komandant: “Ako se povučete, sve ću vas pobiti i okačiti na bandere.” Rekao im je da se drže još malo jer im pomoć uskoro stiže.

Ubrzo smo i mi pripucali, a onda krenuli u napad. Našli smo se uskoro na tridesetak metara od agresorskih rovova. Jaka pucnjava odjekivala je cijelom dolinom. Mi smo bili malo u povoljnijem položaju jer su agresorski rovovi bili niže pozicionirani u odnosu na naše položaje.

Pucnjava se nastavila, došli smo na sami rub šume. S nove pozicije vidjeli smo oblak dima u centralnom dijelu terena, prema Liporašću, ondje gdje su napadale jedinice iz Srebrenika. Jaka pucnjava iz pješadijskog oružja praćena detonacijama bombi i granata ponovo je odjeknula dolinom.

Vidjeli smo kako neprijatelji iz kuća odlaze u vrtove, gdje su imali i iskopane rovove, a onda odatle pucaju prema našim jedinicama. Bojali smo se da ne uđemo u klin ako probijemo liniju na ovom dijelu, a naši ne uspiju na desnoj i lijevoj strani. Time bismo sebi napravili problem.

Nismo bili obaviješteni kolike su naše snage koje su napadale direktno na Liporašće, ali smo uočili da ima mnogo naših vojnika. Nikako nismo mogli dobiti vezom naše momke da im dadnemo barem djelimične informacije o kretanju agresora.

Ubrzo je na naš položaj stigao bestrzajni top, a mi smo pokazali gdje četnici pružaju najžešći otpor. Top nije imao nišansku spravu pa je prva granata ispaljena probno. Pogodila je kuću u blizini agresorskog rova. Jedan od komandira reče da tuku “onako”: “Nije neophodno da pogađate, jer je to veoma teško, samo tucite u njihovoj blizini da ih ometate dok naši napadaju.”

Uskoro je započeo još jedan naš jak napad. Ponovo je zatreštalo u dolini. U velikim krošnjama stopili su se detonacije granata ispaljenih iz ručnih bacača i pucnjava iz pješadijskog naoružanja. Lijevo ispred nas dolazio je pokoji metak; očito su agresori pokazivali da su još na svojim položajima.

Jedna naša desetina privukla se do velikog hrasta. Hamza, Samir i Miralem stigli su noseći ručne bacače do ivice proplanka. Četnički rovovi bili su sada nepunih dvadeset metara udaljeni od nas. Salva metaka poletjela je šišajući sitne grane i lišće pred nama.

Mitraljezi su zatreštali i skupa s tekbirom najavili napad. Ispred nas odjeknule su dvije povezane detonacije, a dim pomiješan sa žutom prašinom izvio se visoko.

Samir je bio na koljenima koseći mitraljezom po agresorskim rovovima. Već smo bili među debelim drvećem kad je nekoliko metara ispred mene pao Hamza. Zastao sam i ponovo zalegao. Ležao je nepomično u travi. Vikao sam pokušavajući nadjačati pucnjavu. Dozivajući ga, polahko sam mu se privlačio.

Bio je prevrnut na leđa. Meci su i dalje zviždali iznad naših glava poput stršljenova.

Kad sam konačno dopuzao do njega, vidio sam da je ranjen u nogu, odnosno u potkoljenicu te u predjelu ramena.

Ugledao sam momke iz drugog ešalona zaklonjene iza debelog drveća. Mahnuo sam im, a oni su, pogureni brzo došli do nas. Natovarili su ga na nosila i izgubili se u ševaru pored šume.

Kidisali smo prema četničkim rovovima, ovaj put jače i upornije. Ponovo dva projektila pogađaju zemunicu pred nama. Dvojica momaka iz Gračanice, koji su bili ispred nas, padaju pogođeni rafalom iz agresorske tranšeje.

Još nekoliko metara i stigli smo nadomak potoka, ispod rovova. Tu ćemo biti zaštićeni. Jaka vatra Samirovog mitraljeza davala nam je podršku. Uskočili smo u kanal. Lijevo od mene Miralem i Huso bili su već spremni da nastave.

Miralem je razvukao “zolju” i ispalio je. Jaka detonacija zatresla je zemlju ispod nas i stopila se s jaucima koji su dolazili iz četničke tranšeje.

“Idemo, idemo”, povikao je Miralem. Udahnuo sam duboko i podigao se. Lijevo i desno od nas naši su momci trčali prema grudobranima dok su ih iz tranšeja zasipali ručnim bombama. Sve je izgledalo nestvarno u onom haosu i dimu. Istresli smo rafale na tranšeju i popeli se preko grudobrana.

Zemunica je bila razvaljena. U tranšeji su ležala tijela trojice ubijenih četnika, a malo ulijevo još jedno tijelo iz čije se jakne pušilo.

Prenu me prasak mitraljeza. Pucao je na nas, sada iza linije. Nekoliko četnika bježeći iz rovova zaleglo je u šipražju i tuklo po nama. Brzo su uvidjeli da više nemaju nikakvih šansi, pa su se dali u bijeg prema bukovoj šumi lijevo od njih. I to je bilo pogrešno, jer su odozgo dolazile naše snage koje su već bile zauzele tranšeje.

Dva agresorska vojnika preskočila su preko ograde, a treći je pucajući iz mitraljeza prema nama preskočio kanal i potrčao za njima. Mitraljeski rafal sustigao ga je nasred njive. Pao je i ostao ondje ležati.

Neko viknu da je Mehmedalija ranjen. Obazrem se i vidim ga naslonjenog na drvo. Držao se za desnu ruku. Brzo smo pritrčali i spustili ga na zemlju. Mali Meša ga je previo pa je ubrzo otišao s momcima iz pozadine.

Mi smo sjeli na ostatke nekih odsječenih debelih grana. Osjećao sam iznenadni umor, bol u nogama. Sjeo sam. Kroz pucnjavu je, odnekle iz smjera Gradačca, dolazio zvuk ezana.

Dolje je pucnjava praćena detonacijama i dalje bila glasna. Naši su ulazili u Liporašće. Izbili smo četnicima bokove i sada se njihov središnji dio povlačio pred našim momcima. Do predvečer je okupirani dio Liporašća bio oslobođen i stavljen pod našu kontrolu.