Prošlo je tačno 16 godina od smrti Abdulaha Nakaša. Da je živ, on bi danas slavio svoj 77. rođendan. Abdulah Nakaš, koji je rođen 27. novembra 1944. u Sarajevu i preminuo na isti datum 2005. godine u svom rodnom gradu, bio je više od 30 godina glavni hirurg u Državnoj bolnici Sarajevo, koja će kasnije, 2006. godine, biti i nazvana po njemu – Opća bolnica „Prim. dr. Abdulah Nakaš“. U Sarajevu je završio Medicinski fakultet i specijalizirao iz opće hirurgije. Osim što je bio veliki stručnjak iz svoje oblasti, Sarajke i Sarajlije, ali i cijela Bosna i Hercegovina, i danas ga pamte prvenstveno kao altruistu i humanitarca koji se nesebično davao.

Sve do početka rata u Bosni i Hercegovini, do maja 1992. godine, ova bolnica bila je dio mreže bolnica Jugoslavenske narodne armije, koja je služila vojnom osoblju, ali i uglednicima i lokalnom stanovništvu. Pošto se bolnica nalazila u samom centru grada, a i većina njenog osoblja imala je osim medicinske i vojnu obuku, brzo se punila ranjenicima. Ovaj vrhunski stručnjak i dokazani patriota bi sa svojim timom operirao pod improviziranim svjetlima, često bez osnovne opreme, anestezije i/ili analgezije. Abdulah Nakaš radio je uzastopno 1.500 dana i noći tokom rata, bez obzira na silna razaranja i opasnosti kojima se izlagalo medicinsko osoblje. Iz današnje perspektive djeluje naprosto nevjerovatno da je u periodu od 1992. do 1995. godine obavio oko 15.000 zahtjevnih operativnih zahvata.

Kako se to kroz šalu znalo kazati, svi stanovnici grada pod opsadom znali su za njega, poštovali su ga, neizmjerno voljeli, ali i molili Boga da ga ne sretnu, jer u to vrijeme doktora Abdulaha Nakaša moglo se sresti samo u bolnici.

Nakon rata, 1997. godine, osniva Sindikat zdravstvenih radnika. Ubrzo se okreće i politici te kao član Stranke demokratske akcije biva izabran za zastupnika najprije u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, a kasnije i u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. Bio je umjeren u svojim stavovima iako je osjećao duboki nemir zbog dešavanja u Bosni i Hercegovini kako u ratu, tako i u poslijeratnom periodu.

Uprkos činjenici da je na vrijeme operiran u Berlinu u oktobru 2005. godine, mjesec kasnije, 27. novembra 2005. godine, preminuo je od puknuća abdominalne aneurizme praćene hemoragijskim pankreatitisom i zatajenjem bubrega. Njegova dženaza bila je jedna od najvećih viđenih u zemlji i njoj je prisustvovalo više od 10.000 ljudi, od kojih je mnoge i liječio. Ukopan je na Šehidskom mezarju Kovači, greblju posvećenom vojnicima i brojnim civilnim žrtvama minule agresije na našu državu.

Treba istaći i to da je za požrtvovani rad u periodu Opsade Sarajeva i Agresije na Bosnu i Hercegovinu te postratni angažman u oblasti medicinskih nauka nagrađen Šestoaprilskom nagradom Grada Sarajeva.