Majstori bošnjačkog pjesništva: Senadin Musabegović (Sarajevo, 1970) 

Esencijalizacija ratnog iskustva 

Musabegovićev pjesnički jezik iako dolazi iz područja autoretorike biva razumljiv velikom broju ljudi jer ih povezuje isto iskustvo, i to iskustvo daje nova značenja standardnim riječima. Musabegovićeva poezija odbija mimetičko načelo u stvaralačkom postupku i želi biti slika odnosa in medias res, krećući se sve više prema stvarnom, dokumentarnom materijalu. Minimalizirani život, a u pjesmi snaga promatranja sebe ogoljenog, stiješnjenog, onemoćala, onemogućena, pretvorenog u rendgen-snimak leša druga samoubice.