Izabrani vijećnici za Gradsko vijeće Grada Sarajeva: Srba i Hrvata 50%

A da sve bude još složenije, potrudile su se stranke koje su među Hrvate kandidirale i osobe kojima, zbog imena i prezimena koje nose, njihovo nacionalno opredjeljenje ne bi mnogo pomoglo u Stocu ili Čapljini ratne 1993. godine.

Nakon što je Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine utvrdila i prije nekoliko dana objavila rezultate izbora održanih u općinskim vijećima i dodijelila mandate vijećnicima iz općina Stari Grad, Centar, Novi Grad i Novo Sarajevo za Gradsko vijeće Grada Sarajeva, stekli su se uvjeti za formiranje Gradskog vijeća i izbor novog gradonačelnika.

U novom sastavu Gradskog vijeća SDA će imati osam vijećnika, DF i Naša stranka po četiri, SDP i SBB po tri, po jednog BOSS, Građanski savez, Savez za Stari Grad, Prva nezavisna lista Stari Grad i USD, a jedan vijećnik izabran je kao samostalan kandidat. Nacionalni sastav Gradskog vijeća određen je Statutom Grada Sarajeva, u čijem članu 22. piše: “Bošnjacima, Hrvatima i Srbima, kao konstitutivnim narodima, pojedinačno bit će garantiran minimum od 20% mjesta u Gradskom vijeću, a grupi Ostalih najmanje 2 (dva) mjesta, bez obzira na izborne rezultate.”

U sastavu novog Vijeća devet je Bošnjaka (32%), po sedam Srba (25%) i Hrvata (25%), dok je petero Ostalih (18%). Broj Bošnjaka i Hrvata isti je kao i prije četiri godine, a jedan je Srbin više te pripadnik Ostalih manje nego nakon izbora iz 2012. godine. Izbor nebošnjaka za Gradsko vijeće nije jednostavno provesti jer je u sastavu općinskih vijeća nacionalna struktura mnogo drukčija od one koju propisuje Statut Grada Sarajeva.

Bošnjaka je među općinskim vijećnicima iz čijih se redova biraju gradski vijećnici između 70 i 80% (ovisno o tome koliko ih se među njima odlučilo izjasniti na neki drugi način), a Srba i Hrvata oko 15% (ukupno dvadesetak). Odnosno, većina Srba i Hrvata članova sarajevskih općinskih vijeća izabrani su i kao vijećnici u Gradskom vijeću. Stvar dodatno kompliciraju rezultati popisa stanovništva iz 2013. godine, po kojima je u Gradu Sarajevu živjelo 80,7% Bošnjaka, 2,8% Srba, 4,8% Hrvata i 10,5% Ostalih.

A da sve bude još složenije, potrudile su se stranke koje su među Hrvate kandidirale i osobe kojima, zbog imena i prezimena koje nose, njihovo nacionalno opredjeljenje ne bi mnogo pomoglo u Stocu ili Čapljini ratne 1993. godine.

U Gradsko vijeće izabrani su iz Općine Stari Grad: Abdulah Skaka (SDA, Bošnjak), Adnan Talić (Prva nezavisna lista Stari Grad, Hrvat), Almedin Miladin (SDP, Bošnjak), Dado Stojnić (DF, Srbin), Vedran Dodik (Savez za Stari Grad, Hrvat), Vibor Handžić (NS, Ostali), Srđan Simonović (SDA, Srbin); iz Općine Centar: Samir Fazlić (NS, Bošnjak), Velija Katica (SDA, Ostali), Sead Srna (DF, Bošnjak), Nihad Uk (NS, Ostali), Nuko Grebović (GS, Hrvat), Tea Dreković (SBB, Hrvatica), Miro Lazović (SDP, Srbin); iz Općine Novo Sarajevo: Hazim Bahtanović (SDA, Bošnjak), Srđan Srdić (samostalni vijećnik, Srbin), Barbara Peleš-Stroil (NS, Hrvatica), Miroslav Živanović (SDP, Srbin), Igor Gavrić (SBB, Hrvat), Reuf Hafizović (SDA, Bošnjak), Snežana Omukić (DF, Srpkinja); iz Općine Novi Grad: Edina Gabela (SDA, Ostali), Lana Velić (DF, Ostali), Sanela Fijuljanin (SBB, Bošnjakinja), Enes Peštek (SDA, Bošnjak), Bajro Biber (BOSS, Bošnjak), Toni Vukadin (SDA, Hrvat), Mira Jurić (USD, Srpkinja).

PROČITAJTE I...

Miniranje džamije 1993. godine Večernji list okarakterizirao je “nerazumnim potezom”, da bi odmah potom ustvrdili kako se njenom obnovom neće okončati stoljetni prijepori oko kojih se nisu usuglasili čak ni povjesničari, ali ni pripadnici crkava i vjerskih zajednica, kao i triju naroda, oko jednog drugog povijesnog pamćenja koje se taloži i često bude povod za novo nasilje, a to je da je, prema crkvenim izvorima, tačno na tom mjestu, na Babunu u naselju llićima, do osmanske okupacije bila smještena katolička bogomolja, crkvica ili kapelica svete Ruže Viterbijske

Beogradski aplauzi na Rankovićevoj sahrani ozvaničili su vaskrsnuće velikosrpske ideologije koja će se iznutra, kroz partijske redove, uskoro etablirati i krenuti u pokušaj uspostavljanja dominacije koju, sudeći prema povijesno-političkim i ratnim reperkusijama, niko izvan Srbije nije dočekao s naročitim simpatijama. U konkretnom slučaju, aplauzi koji su odjekivali u Aleji velikana u Beogradu bili su podrška sarajevskom egzekutorskom timu koji je postupio rankovićevski, čvrsto i beskompromisno, kao što je i on svojevremeno činio, otpremajući svako sumnjivo lice u ondašnje kazamate

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

KOMENTARI

  • Apsurdistan: U gradskom vijeću Sarajeva Srba i Hrvata 50% | AKOS 21.01.2017.

    […] Stav.ba […]

    Odgovori

Podržite nas na Facebooku!