Zašto pojedini investitori radije ulažu u susjedne zemlje

Kada je u pitanju lahkoća pokretanja poslovanja, od 190 zemalja, Bosna i Hercegovina nalazi se na “zavidnom” 184. mjestu, dok su Srbija na 73, a Hrvatska na 114. Samo dobijanje građevinskih dozvola u Bosni i Hercegovini traje 180 dana i zahtijeva 17 postupaka, a na kraju troškovi iznose 20,3% vrijednosti objekta

Piše: Amina ŠEĆEROVIĆ-KAŞLI

U Bosni i Hercegovini iz godine u godinu govori se o većoj potrebi za stranim investicijama, o načinima na koji se mogu privući investitori i slično. Međutim, znatnijeg priliva stranih ulaganja već dugo nema, što ukazuje i na mogući razlog da se ne čini dovoljno kako bi se otklonile poteškoće na koje strani investitori nailaze, a koje na kraju mogu rezultirati i odustajanjem od pokretanja poslova ili uopće od poslovanja u našoj zemlji.

Prema iskustvima Agencije za unapređenje stranih investicija BiH (FIPA), jedan od problema koji godinama postoji jeste i politička nestabilnost u Bosni i Hercegovini, što plaši investitore i šalje lošu poruku inostranoj poslovnoj zajednici o našoj zemlji. To je tim prije važnije ako znamo da je upravo politička stabilnost osnovni preduvjet za privlačenje stranih investicija.

“Mi u svom radu redovno slušamo o predrasudama koje generalno strani investitori imaju o Bosni i Hercegovini. Oni koji posluju u našoj zemlji, kao i oni koji to namjeravaju učiniti, kao prepreke za ulaganje ističu dugotrajne procedure za dobijanje građevinske dozvole, radne i dozvole za privremeni boravak za strane radnike, problem sporosti sudova kod naplate potraživanja, prevelika fiskalna i parafiskalna davanja, nametnute obaveze revizije finansijskih izvještaja za velika i srednja poduzeća, koji koštaju od tri do deset hiljada konvertibilnih maraka, a u praksi nikome i ničemu ne služe, zatim ističu nedovoljne subvencije za energiju dobivenu iz obnovljenih izvora, neefikasnost javne uprave, zakonsku legislativu neusklađenu i često međusobno suprotstavljenu, problem su i dugotrajne procedure za dobivanje PDV broja, za povrat PDV-a, za dobivanje priključka na elektromrežu, vodovod i kanalizaciju, prisutni su i problemi vezani za radno-pravno zakonodavstvo i slično”, pojašnjava Jasmina Dževlan, stručni savjetnik za odnose s javnošću FIPA-e. Navodeći primjer da za dobijanje određenih dozvola, kao što je građevinska, i dalje treba čekati nekoliko mjeseci, kaže da je u ovoj oblasti ostvaren određeni napredak, ali smatra kako je nedovoljan. Upravo su ove stvari izuzetno važne želimo li privući strani kapital, a time i smanjiti nezaposlenost.

Kada su u pitanju susjedne zemlje, Dževlan pojašnjava da Srbija, za razliku od Bosne i Hercegovine, nudi finansijske poticaje za svakog novouposlenog radnika od tri i po do sedam hiljada eura, te da je tu mnogo konkurentnija od Bosne i Hercegovine. Također, susjedne zemlje imaju jednostavnije ustavno uređenje. Ono je u Bosni i Hercegovini komplicirano, pa je i samim time otežano pokretanje biznisa i poslovanja. Za investitore je logično da ulažu ondje gdje im je lakše poslovati. Kao “hitne” mjere koje bi trebalo provesti kako bi se olakšalo stranim investitorima u Bosni i Hercegovini, Dževlan navodi da je potrebno provoditi reforme te rješavati probleme pobrojane na početku ovog teksta.

“Bilo je slučajeva kada su, uslijed nemogućnosti postizanja političkog dogovora o određenim projektima, strani investitori odustajali od Bosne i Hercegovine i odlazili u susjedne zemlje. Imali smo i slučajeve kada su investitori odustajali od ulaganja zbog nedostatka poticaja te odlazili u susjednu Srbiju, koja je mnogo konkurentnija i u tom pitanju”, objašnjava Dževlan, ali dodaje da oni koji se direktno bave stranim ulaganjima u isto vrijeme rade na pronalasku stranih investicija za Bosnu i Hercegovinu i na otklanjanju prepreka, tj. na unapređenju poslovnog ambijenta u zemlji, bez čega nije moguće očekivati značajniji rast investicija u narednim godinama.

Pojašnjenja koje navodi Jasmina Dževlan ukazuju i na razloge zašto se strani investitori u pojedinim situacijama odlučuju investirati u Srbiji. Na to ukazuje i izvještaj Svjetske banke Lahkoća poslovanja 2020, kada govori o težini poslovanja u Bosni i Hercegovini, odnosno o jednostavnijem poslovanju u susjednim zemljama.

Prema izvještaju Svjetske banke, u kojem se analizira procedura kojom lokalni poduzetnik prema važećoj zakonskoj regulativi zemlje osniva malo ili srednje preduzeće, Bosna i Hercegovina nalazi se na 90. mjestu u rangiranju zemalja po lahkoći poslovanja. Na istoj listi Makedonija je 17, Slovenija 37, Kosovo 57, Srbija 44, Crna Gora 50, a Hrvatska na 51. mjestu. U izvještaju za 2018. godinu Bosna i Hercegovina bila je na 86. mjestu, a u izvještaju za 2019. na 89. mjestu. Za očekivati je bilo da napreduje, ali prema izvještaju Svjetske banke u pogledu stranih investicija, našu zemlju mnogi su počeli prestizati.

Inače, “lahkoća poslovanja” mjeri se u jedanaest oblasti poslovnog okruženja, među kojima su osnivanje preduzeća, dobivanje građevinske dozvole, priključenje električne energije, uknjižba imovine, mogućnost kreditiranja, zaštita manjinskih investitora, poreska politika, međunarodna trgovina, izvršenje ugovora, rješavanje nesolventnosti te regulacija tržišta rada. Prema iznesenim podacima, početak poslovanja u Bosni i Hercegovini zahtijeva trinaest postupaka, za šta je potrebno 80 dana.

Kada je u pitanju lahkoća pokretanja poslovanja, od 190 zemalja, Bosna i Hercegovina nalazi se na “zavidnom” 184. mjestu, dok su Srbija na 73, a Hrvatska na 114. Samo dobijanje građevinskih dozvola u Bosni i Hercegovini traje 180 dana i zahtijeva 17 postupaka, a na kraju troškovi iznose 20,3% vrijednosti objekta. Još jedna od bitnih stvari za preduzeća jesu sistem plaćanja i sistem povrata poreza, a Bosna i Hercegovina u tom se segmentu, među 190 zemalja, nalazi na 141. mjestu. Prema izvještaju, preduzeća u prosjeku godišnje izvrše 33 plaćanja poreza, potroše 411 sati na podnošenje naloga, te plate porez na teret poslodavca od 23,7% od ostvarene dobiti.

Jedan od turskih investitora u našoj zemlji, vlasnik firme “Uvak” d. o. o., Abdurahman Uvak kaže da su se prepreke na koje nailazi kao investitor u proteklih desetak godina smanjile, ali da i dalje spora birokratija predstavlja problem. “U Bosnu i Hercegovinu sam došao 1998. godine, a danas imam više od devedeset zaposlenih kroz investicije vrijedne više od tri miliona eura. Mnoge poteškoće koje sam imao prvih godina danas su se ili smanjile ili nestale, ali je i dalje jedan od najvećih problema za strane investitore manjak domaćih poticaja. Osim toga, procedure oko boravišnih i radnih dozvola i dalje su komplicirane i iziskuju dosta vremena. Također, procedure za kredite u bankama dugo traju, što otežava ulaganja”, kaže Uvak, koji je u Tuzlu doveo i jednog od najvećih proizvođača namještaja u Turskoj “Kelebek”. Ipak, ističe da su i očekivanja pojedinih investitora prevelika, što uzrokuje da odustanu od ulaganja u našoj zemlji.

Mirsad Jašarspahić, potpredsjednik Privredne komore Federacije Bosne i Hercegovine, ističe da se u našoj zemlji na mnogim nivoima govori o neophodnosti stranih investicija, pa i domaćih, a da se pri tome ne gleda da li je možda upravo taj nivo usko grlo u procedurama pokretanja investicija, te da li je obim stranih i domaćih ulaganja u direktnoj vezi s problematikom koja opterećuje investitore. “Ako želimo da Bosna i Hercegovina bude privlačnija destinacija, svi nivoi vlasti u njoj trebaju učiniti dodatni napor i, prije svega, pojednostaviti i ubrzati procedure za ishodovanje različitih dozvola i drugih usluga povezanih s investitorima. Mislim da za dosadašnji nivo i uspjeh stranih ulaganja trebamo zahvaliti samo bosanskohercegovačkim kompanijama koje svojim radom, razvijanjem novih projekata sa svojim inostranim partnerima, korak po korak, grade imidž o Bosni i Hercegovini kao zemlji uspješnih privrednih priča”, kaže Jašarspahić. Ističući da je najveći problem vještački proizvedena politička nestabilnost, pojašnjava da je to nestabilnost koja za cilj ima smanjivanje šansi kod potencijalnih investitora, ali i srozavanja osnovnih i ekonomskih parametara Bosne i Hercegovine.

“To što se BiH prikazuje kao politički nestabilna i nedovoljno efikasna u prilog ide nekim drugim državama u regiji pa i šire. Ako posmatrate problem odliva radne snage iz naše zemlje, koji je opet povezan s političkom nestabilnošću, možemo zaključiti da je nekima dobrodošla mlada i produktivna radna snaga”, kaže Jašarspahić, dodajući da je investitor i izvoznik iz Bosne i Hercegovine izložen i ogromnim rizicima u poslovanju zbog eventualnih promjena u makroekonomskim i političkim odlukama Evropske unije. “Školski primjer za to, razumljiv i za širu javnost, jeste neuspjeh bosanskohercegovačkih institucija da se ishoduje izuzimanje od uvođenja ograničenja na uvoz u Evropsku uniju određenih vrsta čeličnih proizvoda, iako je Bosna i Hercegovina potpisnik Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, koji definira slobodan protok roba. Radi se o ‘Mittalu’, stranom investitoru koji smo primili na ovaj ekonomski prostor, hrabrili ga na nove investicije koje garantiraju dugoročnost proizvodnje, a onda se desila barijera koja tom investitoru ograničava djelovanje, pa zatim druga barijera s Kosova, i to opet zato što je Bosna i Hercegovina talac određenih političkih prepucavanja”, pojašnjava Jašarspahić.

Smatra da su susjedne zemlje ozbiljnije shvatile značaj stranih investicija i shodno tome osigurale programe podrške stranim investitorima, gdje im pomaže i to što imaju centraliziraniji sistem donošenja odluka. Jašarspahić ističe da pojedine države nude i direktne finansijske poticaje, povoljne lokacije i razne druge oblike podrške. Ipak, mišljenja je da Bosna i Hercegovina ima mnoge prednosti u odnosu na susjedne zemlje, a kao najvažnije izdvaja to što još ima dovoljno kvalitetnu i stručnu radnu snagu. Osim toga, prednosti su i stabilnost valute, povoljni poreski zakoni, industrijska tradicija i slično.

“Trebamo raditi na uspostavljanju jedinstvenog tržišta, povoljnog i jednostavnog za poslovanje domaćim i stranim poslovnim subjektima, te na povećanju konkurentnosti i pozicioniranju Bosne i Hercegovine kao vodeće zemlje u okruženju za investicije. Najvažnije je harmonizirati propise u cijeloj Bosni i Hercegovini. Svaki investitor prije ulaganja napravi istraživanje i na osnovu njega donosi odluku o lokaciji u kojoj želi investirati. Jednostavnim uvidom u procedure i propise po entitetima uvidjet će da će u pojedinim slučajevima morati otvarati poslovnice ili čak posebne firme u drugom entitetu. Pritisnuti takvim problemima radije će pribjeći pokretanju proizvodnje u susjednim zemljama, gledajući na tržište Bosne i Hercegovine kao ‘gratis tržište’ ekonomija susjednih zemalja”, kaže Jašarspahić, govoreći da različita zakonska rješenja u entitetima i Distriktu Brčko otežavaju realizacije investicija te stvaraju problem radnicima koji iz jednog entiteta idu na rad u drugi.

Kao primjer problema zakonskih barijera koje koče i opterećuju ukupnu poslovnu klimu u našoj zemlji navodi uredbu Vlade RS-a o zabrani prometa hemijskih proizvoda ako proizvođači iz Federacije BiH nisu registrirali svoje kompanije ili osnovali poslovne jedinice u ovom entitetu. Također, spominjući i negativne posljedice nastale za privredu Bosne i Hercegovine nakon uvođenja kvota o izvozu čeličnih proizvoda na tržište Evropske unije, pojašnjava da su na posljednjem sastanku Savjeta za strane investitore FBiH predložili određene korake u duhu Sporazuma o slobodnoj trgovini Centralne Evrope (CEFTA) i nadležnih domaćih institucija. Kroz iskustvo rada Privredne komore FBiH, koja je veoma aktivna u promoviranju pozitivnih privrednih tokova u našoj zemlji, smatra da je potrebno pojačati promotivne aktivnosti na privlačenju stranih investicija.

“Ima slučajeva da su potencijalni investitori nakon urađenih istraživanja investiciju realizirali u nekoj drugoj zemlji. To nije čudno jer je mnoštvo aspekata koje oni sagledavaju, a to rade paralelno u više zemalja. Nekad su u pitanju samo nijanse za donošenje konačne odluke. Imali smo primjer da smo jednog investitora doveli do nivoa javne rasprave u općinskom vijeću, završili smo bili neku vrstu predugovora s lokalnom zajednicom na mikrolokalitetu, ali investicija nije mogla proći nivo javne rasprave. Ipak, ako govorimo o investitorima koji su već ulagali u našoj zemlji, možemo reći da je velika većina zadovoljna realizacijom investicije i poslovnim rezultatima koje ostvaraju. Velika većina kazala je da bi ponovno investirala u našu zemlju te je preporučila Bosnu i Hercegovinu za investiranje”, kaže Jašarspahić.

Za kraj ističe da se može zaključiti kako će uz angažman donosioca odluka na svim nivoima vlasti Bosna i Hercegovina zasigurno postati atraktivnija za investitore, što bi dalo i više šansi za ostanak mladih ljudi u našoj zemlji, ali i za bržu integraciju u Evropsku uniju.

PROČITAJTE I...

Sindikat apelira na ministra Džindića da se ne pokoleba i ne uzmiče pred “ovim perfidnim napadima, koji nisu motivirani proklamiranom borbom za dobrobit RMU Banovići, ljudska prava, toleranciju i jednakost, već nekim drugim, podmuklim, politikantskim, pa i ličnim interesima”.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!