Zaim anakonda

Čast Damiru Nikšiću, Saninu Čepalu i Irfanu Čengiću, ali je slučaj Zaima Beriše, predsjednika kiseljačkog SDP-a, do sada ipak najekstremniji.

Piše: Mustafa DRNIŠLIĆ

 

SDP je u problemima. Kako vrijeme uzima svoj danak i kako novi kadrovi zamjenjuju stare, sve je primjetnije da se smjena generacija ne odvija kako treba, tj. da su kriteriji i standardi kako za prijem, tako i za napredovanje novih kadrova SDP-a toliko niski da skoro i ne postoje.

Ovo je već četvrti ili peti put da neki od SDP-ovih mladih junoša gostuje u ovoj rubrici, a svaki je put riječ o sve “težem slučaju”.

Čini se kao da neko svijećom traži i sakuplja što veće čudake i marginalce da ih onda promovira na odgovorne pozicije unutar ove partije.  Ono što im je svima zajedničko jeste uglavnom osobita ljubav prema novcu, specifična vrsta islamofobije i primitivna partijska zadrtost.

Čast Damiru Nikšiću, Saninu Čepalu i Irfanu Čengiću, ali je slučaj Zaima Beriše, predsjednika kiseljačkog SDP-a, do sada ipak najekstremniji.

Nakon što je prošle godine imao izljev šovinizma u mozak, kada je po društvenim mrežama nazivao političke neistomišljenike, tačnije većinu Bošnjaka, “stokom balijskom”, “muslimanima na baterije”, psovao rahmetli Aliju Izetbegovića, poručivao da bez Tita ne bi znali ni ko su ni šta su i sve završio, ironije li, parolom “Smrt fašizmu”, Beriša je ovaj put nasrnuo na rođenog oca, pokušavajući ga zadaviti, i to zbog stotinu maraka!

Sasvim je jasno da je riječ o psihički nestabilnom karakteru sklonom ne samo kriminalnim izjavama nego i djelima te bi neupućenim moglo biti šokantno kako je moguće da se neko takav nalazi na tako visokoj poziciji unutar SDP-a.

Međutim, ko pažljivije prati političku scenu, te mu je poznato i kvantitativno i kvalitativno opadanje SDP-a, ovakav razvoj događaja nije čudan nego i očekivan.

SDP svakom godinom postaje sve manje tipična socijaldemokratska stranka, a sve više skup osebujnih ličnosti s margina društva i razuma.

PROČITAJTE I...

Nakon što je sasvim u katoličko-prozelitskom duhu oklevetao glavnog imama za područje Medžlisa Jajce prof. Zehrudina-efendiju Hadžića, kao “osvajača koji jaše na krilima misionarsko-političkog islama” da bi nekako prisvojio valjda katoličke “spomenike kulture” u Jajcu, ovaj se put Bojić usmjerio i na reisa Kavazovića u tekstu Naprijed – u prošlost!

Sasvim je očito da protok vremena neće dovesti do bilo kakvog katarzičnog procesa ili promjene odnosa srpskog društva prema bošnjačkom društvu niti prema Bosni i Hercegovini jer nije riječ o djelovanju jedne ili nekoliko dominantnih ličnosti, nekom političkom trendu, historijskim okolnostima, nekoj specifičnoj političkoj platformi ili fenomenu određenog historijskog trenutka, već o nečemu mnogo dubljem i trajnijem, nečemu što direktno oblikuje srpsku političku misao i kulturu

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!