fbpx

Za sada nimalo optimizma oko “malog Schengena”

Sigurnosne strane inicijative za mali Schengen naročito su važne, posebno za one zemlje koje Srbija obuhvata svojim velikodržavnim imperijalnim ambicijama. Ima osnova za sumnju da će Srbija zloupotrijebiti poboljšanje saradnje po sadržajima malog Schengena za jačanje svojih subverzivnih oslonaca u funkciji udovoljavanja velikodržavnim ambicijama, jer su im takvi oslonci u posljednjim decenijama oslabljeni, iako su još uvijek vrlo aktivni na štetu mira, posebno na Kosovu, Crnoj Gori i BiH, zbog čega su upravo te zemlje osnovano, a ne paranoično, oprezne prema malom Schengenu. U svakom slučaju, i s malim Schengenom i bez njega sigurnosni sistemi srbijanskih susjeda imaju razloga za pojačano angažiranje na otkrivanju i suzbijanju subverzivnih planova, akcija i njihovih nosilaca

 

Piše: Fikret MUSLIMOVIĆ

Inicijativa predsjednika Srbije Aleksandra Vučića na sastancima s premijerima Albanije Edijem Ramom i Sjeverne Makedonije Zoranom Zaevom u Novom Sadu (11. oktobra 2019. godine), Ohridu (10. novembra 2019. godine) i Tirani (21. decembra 2019. godine), da ove tri zemlje uspostave što bolju ekonomsku, posebno trgovinsku saradnju u formi takozvanog malog Schengena, privukla je pažnju privrednika, političke i šire javnosti u cijeloj regiji Balkana, pa i administracije EU i SAD-a. Kosovo, Crna Gora i Bosna i Hercegovina pozvane su da se priključe toj inicijativi, u čije sadržaje spadaju pitanja jedinstvenog tržišta, trgovinskih olakšica, uključujući ukidanje carina i taksi, ukidanje prepreka i procedura na granicama i prelaske samo s ličnom kartom, sloboda kretanja ljudi, kapitala, roba i usluga, slobodu zapošljavanja i priznavanje diploma, olakšice tranzita u zračnom prometu, zajednički nastup u trgovini i razvojnim projektima…

NAJBITNIJE JE ODGONETNUTI SRBIJANSKE POLITIČKE MOTIVE

Međudržavno povezivanje uvijek je korisno pa ga je besmisleno osporavati, isto kao što je jasno da je autarhija štetna za razvoj zemalja i cijele regije Zapadnog Balkana. No, s obzirom na to da se Srbija i njen predsjednik Vučić eksponiraju kao vodeći faktor odnosne inicijative, bitno je procijeniti ne samo ekonomske motive koji su za zemlje učesnice slični nego i političke koji su im različiti. U tom smislu, najbitnije je odgonetnuti srbijanske političke motive u vezi s aktuelnim i historijskim okolnostima u kojima se ta zemlja eksponirala kao uzročnik ratova i glavni faktor destrukcije prema zemljama u svom susjedstvu jer ih poslije ratova kontinuirano pa i aktuelno ometa u njihovim naporima za unutarnju stabilizaciju u korist regionalnog mira i sigurnosti. Srbija je najodgovornija što se političke krize u regiji Zapadnog Balkana održavaju s rizicima da za kratko vrijeme prerastu u oružane sukobe u kojima bi se potpuno zatvorile granice i odjednom pali u vodu svi sadržaji saradnje, pogotovo oni koje obuhvata mali Schengen.

Sigurnosne strane inicijative za mali Schengen naročito su važne, posebno za one zemlje koje Srbija obuhvata svojim velikodržavnim imperijalnim ambicijama. Ima osnova za sumnju da će Srbija zloupotrijebiti poboljšanje saradnje po sadržajima malog Schengena za jačanje svojih subverzivnih oslonaca u funkciji udovoljavanja velikodržavnim ambicijama, jer su im takvi oslonci u posljednjim decenijama oslabljeni, iako su još uvijek vrlo aktivni na štetu mira, posebno na Kosovu, Crnoj Gori i BiH, zbog čega su upravo te zemlje osnovano, a ne paranoično oprezne prema malom Schengenu. U svakom slučaju, i s malim Schengenom i bez njega, sigurnosni sistemi srbijanskih susjeda imaju razloga za pojačano angažiranje na otkrivanju i suzbijanju subverzivnih planova, akcija i njihovih nosilaca.

U konkretnom slučaju srbijanskog zalaganja za regionalnu saradnju u formi malog Schengena Srbija i njen predsjednik Vučić mogu se smatrati relevantnim, ali ne i kredibilnim za takvu i slične regionalne uloge, za koje je nužno kumulativno biti i relevantan i kredibilan. Poznato je da su propadale dobre ideje samo zato što ih iniciraju i na njima insistiraju politički faktori bez kredibilnosti. Povjerenje je od presudnog značaja za sve što je novo, što treba tek da se dogodi pa je u manjoj ili većoj mjeri u smislu valjanosti i željenih efekata neizvjesno. Srbiji i njenom predsjedniku Vučiću danas rijetko ko vjeruje da će činiti bilo šta u pravcu odustajanja od politike i prakse rizične za mir i sigurnost, odnosno, niko im ne vjeruje da imaju poštene, iskrene, u ljudskom smislu emancipirane namjere i ciljeve i onda kada predlažu regionalnu saradnju u formi malog Schengena.

NEPOVJERENJE MOŽE BITI PREVAZIĐENO PROMJENOM VANJSKE POLITIKE SRBIJE

Bosna i Hercegovina više je od svih drugih u regiji zainteresirana za sve oblike i sadržaje saradnje koji doprinose poboljšanju međuetničkog i međudržavnog stanja u regiji Zapadnog Balkana. Željama BiH i njenih građana u tom pravcu najveća su smetnja upravo Srbija i Vučić. Svojim izvanjskim prisustvom u entitetu RS-u srpski narod i njegove vladajuće političke faktore i lidere huškaju da negiraju državu BiH u kvalitetima njenih temeljnih vrijednosti zajedništva naroda i građana, uništavajući tako tradicionalna patriotska osjećanja srpskog naroda prema BiH, odnosno uzrokujući sukobe koji mogu eskalirati u krizu u kojoj je onemogućena bilo kakva saradnja. Takvo bh. nepovjerenje prema Srbiji i Vučiću može biti prevaziđeno samo ako se promijeni vanjska politika Srbije, da jasno pokaže kako smatra da su njene vanjske granice konačne, da ne ostavlja nikakvu sumnju da želi mijenjati te granice na štetu susjeda, pa i BiH. Srbija treba da obuzda velikosrpsku subverziju čiji je glavni eksponent Milorad Dodik, koji je upravo pod Vučićevom kontrolom. Srbija treba da bude poštena u rješavanju graničnih sporova s BiH, posebno onih u vezi s korištenjem hidropotencijala na Drini. Srbija treba da prestane s rehabilitacijom četničkog pokreta i njegovih vođa. Treba da prizna da je kao zaraćena strana bila agresor na RBiH. Konačno, treba da prizna genocid u Srebrenici i drugim krajevima BiH.

Dok se sve to ne dogodi, naravno, važno je da se ostvaruje međudržavna saradnja, ali da se pri tome ne dozvoli maskiranje suštine stvari, odnosno da se ne dozvoli neosnovano predstavljanje Srbije i Vučića da su faktor mira i stabilnosti dok istovremeno nose glavne rizike na štetu mira i sigurnosti. Srbija i njen predsjednik Vučić, inicijatori regionalne saradnje u obliku malog Schengena, ne daju nimalo optimizma da će kao najveća i demografski najjača zemlja u regiji Zapadnog Balkana biti faktor mira i sigurnosti. Naprotiv, oni se sebi dosljedno i vrlo uporno potvrđuju u ulozi remetilačkog i destruktivnog faktora, vrlo rizičnog za mir i sigurnost na Balkanu. Nažalost, brojni su primjeri koji potvrđuju takav karakter srbijanske politike i prakse na štetu progresa, mira i sigurnosti.

Srbijansko i Vučićevo ponašanje prema Bosni i Hercegovini vrlo je problematično. Podržavaju vladajuće lidere bosanskih Srba dok negiraju državu Bosnu i Hercegovinu, izazivajući unutarnje sukobe s posljedicama opasnih blokada provedbi Dejtonskog sporazuma. Fingiraju da su za provedbu tog sporazuma dok ga istovremeno krše na svakom koraku, i praktičnim postupcima i destruktivnom retorikom, upravo onako kako Srbija i njen predsjednik Vučić fingiraju odnos prema evropskim vrijednostima, deklarativno odobravajući te vrijednosti, a u praksi kršeći i slovo i duh tih vrijednosti, posebno u oblasti susjedskih odnosa.

SRBIJANSKO I VUČIĆEVO PONAŠANJE DALEKO JE OD EVROPSKIH ISKUSTAVA

U vezi s tim, važni su odgovori na brojna pitanja mira i sigurnosti, naprimjer: S obzirom na eskaliran problem migrantske krize, zašto Srbija ne pomogne u zaštiti istočne granice BiH? Zašto Srbija odobrava Dodikovu politiku i praksu negiranja granice BiH sa Srbijom, dok istovremeno ispoljava namjeru da uspostavi granicu između bh. entiteta? Dok Srbija i Vučić ne odgovore na ta i slična pitanja, BiH, iako bi željela, prema njima ne može imati nikakvog povjerenja.

Sve vrijeme nakon posljednjih ratova na Balkanu uzrokovanih upravo politikom Srbije međunarodna zajednica, razni društveni, pa i politički subjekti identificirani s vrijednostima mira zalažu se za napredak regionalne saradnje u svim područjima od političkog, ekonomskog, kulturnog i ekološkog značaja. Tako je regionalna saradnja afirmirana kao put u pravcu integracije zemalja Zapadnog Balkana u članstvo EU i NATO. U modele regionalne saradnje spada Pakt saradnje zemalja Jugoistočne Evrope, CEFTA program, Berlinski proces i više desetina raznih balkanskih regionalnih inicijativa podržanih od Zapada, tj. EU, SAD-a, UN-a i najvažnijih međunarodnih organizacija u oblasti finansija, trgovine i razvoja.

U odnosu na one modalitete regionalne saradnje na Balkanu koji su podržani od Zapada, obilježje srbijanske političke strategije jeste da ih deklarativno prihvata, ali da u praktičnom dnevnopolitičkom ponašanju proizvodi efekte kojima se umjesto bilo kakve saradnje izazivaju sukobi, pa čak i oni za koje se cijeni da mogu eskalirati u oružane sukobe. Zapad podržava regionalnu saradnju koja preferira pogled u budućnost, a ne vraćanje u negativnu prošlost, što upravo čini Srbija. Zapad podržava regionalnu saradnju kao put koji može dovesti do političke emancipacije koja obuhvata katarzu, za šta je primjer Njemačka. Zapad podržava regionalnu saradnju koja će rezultirati da bivše zaraćene strane s teškim teretima ratnih zločina zakopaju sve teške nesporazume i postanu prijatelji, za šta su primjer Francuska i Njemačka. Srbijansko i Vučićevo ponašanje daleko je od tih evropskih iskustava.

Što se tiče Bosne i Hercegovine, u vezi sa srbijanskom i Vučićevom inicijativom za mali Schengen treba se prisjetiti ključnog principa od presudnog značaja za očuvanje njenog multietničkog karaktera, jer to nije nacionalna država, već država konstitutivnih naroda i njenih građana. Politički faktori u Bosni i Hercegovini identificirani s temeljnim vrijednostima svoje domovine žele blisku saradnju, istovremeno i jednako iskreno i sa Srbijom i s Hrvatskom. Taj princip znači da BiH ne bi trebala ulaziti ni u kakve forme regionalnih saveza ako u njima nisu, istovremeno, i Srbija i Hrvatska.

PROČITAJTE I...

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!