fbpx

Za deset godina, uz prihvatljiva ulaganja, može se riješiti problem zagađenosti

Prevedeno u brojke, prema grubim procjenama, potrebno je cca. 80-100 miliona KM za rješavanje zagađenosti zraka. Zvuči mnogo. Da, ako se posmatra kratkoročno, u odnosu na godišnji budžet. Međutim, ako bi se u narednih deset godina osiguravao iznos 8-10 miliona KM za ovu namjenu, to predstavlja približno tek 1% projiciranog budžeta Kantona Sarajevo za 2020. godinu.

Piše: Ammar KULO

Najzagađenija naselja po pitanju zraka, tla i vode u Bosni i Hercegovini su ili najindustrijaliziranija i/ili najnaseljenija mjesta u našoj zemlji, poput Tuzle, Zenice, Lukavca, Kaknja, Sarajeva… Specifičnost glavnog grada jeste da se nalazi u kotlini na preko 500 m nadmorske visine, a okružen je planinskim masivima. Sarajevo danas nema ni približno isti nivo industrijskih kapaciteta kao prije rata, ali povećanom zagađenju doprinosi veliki broj ložišta na čvrsta goriva, kao i znatno veći broj automobila.

Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, u Kantonu Sarajevo danas živi približno 420 hiljada stanovnika. To je gotovo 140.000 domaćinstava. Na prirodni gas zagrijava se 65.000 potrošača, a na gradske toplane priključeno je 53.000 korisnika. Dakle, na ostale energente zagrijava se skoro 22.000 domaćinstava, gdje je dominantan broj onih koji se griju na ugalj i drvenu masu. Možemo govoriti o 20 hiljada korisnika, koje je potrebno subvencionirati u cilju prelaska na ekološki prihvatljive energente. Također, prema podacima iz BIHAMK-a, u Kantonu Sarajevo registrirano je približno 150 hiljada vozila, od čega je četvrtina starija od 20 godina, tj. s ekološkom normom ispod euro 3.

Dugoročne mjere

Ako se želi osigurati čist zrak u Sarajevu, neophodno je sljedeće: osigurati pristup svih domaćinstava grijanju na prirodni gas ili toplotnu energiju toplana; povećati energetsku efikasnost postojećih objekata; drastično smanjiti broj prijevoznih sredstava ispod euronorme; dati poticaje za korištenja putničkih i teretnih vozila na autogas (LPG) i komprimirani prirodni gas (CNG) kao ekološki i cjenovno prihvatljive energente.

Prevedeno u brojke, prema grubim procjenama, potrebno je u prosjeku 4-5 hiljada KM kako bi se osigurao gasni priključak / priključak na toplotnu energiju toplana, instalirale unutrašnje instalacije (cijevi, grijna tijela – radijatori, kombinirani bojleri) te omogućilo “utopljavanje” energetski neefikasnih objekata. To je cca. 80-100 miliona KM. Zvuči mnogo. Da, ako se posmatra kratkoročno, u odnosu na godišnji budžet. Međutim, ako bi se u narednih deset godina osiguravao iznos 8-10 miliona KM za ovu namjenu, to predstavlja približno tek 1% projiciranog budžeta Kantona Sarajevo za 2020. godinu.

Također, da bi se koristio prirodni gas, neophodno je osigurati konkurentnu cijenu. Prirodni gas košta 0,778 KM po standarnom kubiku prirodnog gasa. Kada se prevede u uporedive jedinice (toplotna moć izražena u kilovat-satu po jedinici mjere), prirodni gas cjenovno je konkurentniji u odnosu na lož-ulje, električnu energiju, a gotovo je na istom nivou s peletom. Ekološki neprihvatljivi energenti, ugalj i drva za ogrjev cjenovno su povoljniji u odnosu na prirodni gas za 25-30%, ako se zanemare vrijeme i troškovi vezani za skladištenje, loženje, istresanje otpada, čišćenje ložišta…

Da bi se cijena prirodnog gasa nivelirala s iznosom najjeftinijeg energenta “uglja”, pri sadašnjim cijenama potrebna je subvencija u iznosu od 196 KM na godišnjem nivou po korisniku (prosječna potrošnja domaćinstava u 2019. godini, 841 kubik x 0,778 KM x 30%). Potrebno je subvencionirati približno 30 hiljada korisnika. Dvadeset hiljada bili bi novi kupci, koji bi prešli na korištenje prirodnog gasa s uglja / drva, a deset hiljada korisnika bili bi iz kategorije onih s najnižim mjesečnim primanjima po članu domaćinstva. Za subvencioniranje cijene gasa potrebno je izdvojiti 5,9 miliona KM na godišnjem nivou. Dakle, ukupan iznos budžetskih sredstva za izgradnju gasne infrastrukture, priključenje novih kupaca i subvenciju cijene gasa iznosio bi 14-16 miliona KM godišnje.

Četiri miliona KM godišnje mogla bi se iskoristiti za subvencioniranje u iznosu do 1.000 KM ugradnje autoplina (LPG ili CNG) u automobile s ekološkom kategorijom euro 3 i niže, a koji imaju benzinske motore. Za dizelske motore mogao bi se izdavati vaučer u istom iznosu za vlasnike koji su voljni date automobile trajno povući iz upotrebe (uništenje na otpadu). To je četiri hiljade automobila godišnje, što bi značilo da bi se za deset godina gotovo u cijelosti riješio problem starih automobila. Također, u narednom periodu bit će neophodno osmisliti programe destimulacije korištenja vozila ispod euronorme 3, poput skraćivanja perioda obaveznog tehničkog pregleda, drastičnije kazne u slučaju korištenja lož-ulja u dizelskim motorima i sl. Drugi dio problema vezan je za izgradnju putne infrastrukture (I i IX transferzala) u Sarajevu, čime bi se omogućio brži protok saobraćaja. U vrijeme jutarnje i poslijepodnevne “špice” put od Ilidže do Baščaršije traje i dulje od 60 minuta. Ako bi se na ovoj relaciji vozilo 15-20 minuta, to bi značilo i smanjenje emisije štetnih gasova za 60-80%.

Dakle, u narednih deset godina potrebna su izdvanja do 2% godišnjeg budžeta, a nakon tog perioda približno 1%, najvećim dijelom za subvencije cijene prirodnog gasa, a manjim dijelom za nove priključke na gasnu mrežu. Nakon što se provedu ove mjere, sarajevske vlasti poput onih u Londonu, mogle bi zabraniti upotrebu uglja.

Stanje u 2020. godini

Definirane su strategije zaštite okoliša na entitetskom i kantonalnom nivou. U Kantonu Sarajevo izdvajaju se određena sredstva za subvencioniranje priključaka na gasnu mrežu, kao i subvencioniranje cijene prirodnog gasa. Prema neslužbenim informacijama, mjesto kantonalne ministrice za komunalnu privredu i infrastrukturu trebala bi preuzeti Nihada Glamoč. Riječ je o ekspertici iz oblasti gasne privrede, vrlo energičnoj osobi, fokusiranoj na rješavanje problema, koja iza sebe ima prepoznatljive rezultate. Cijeli radni vijek provela je u “Sarajevogasu”, a u vrijeme dok je obavljala dužnost generalne direktorice, stabilizirano je poslovanje u gasnom sektoru. Potpisani su dugoročni sporazumi s glavnim dobavljačem BH-Gasom i glavnim kupcem – KJKP “Toplane – Sarajevo”, a pokrenuti su i uspješno okončani razvojni projekti: uvezivanje gasnog prstena Igman – Hadžići, čime je osigurana stabilnost u snabdijevanju gasom Kantona, izgrađena je prva javna punionica na komprimirani prirodni gas, a već treću godinu zaredom u toku je i projekt subvencioniranja u cilju priključenja novih korisnika na gasnu mrežu.

U Tuzli će se graditi blok 7, što bi riješilo pitanje zagrijavanja samog grada, a smanjila bi se i emisija štetnih materija za 90% prema tvrdnjama bh. klimatologa Martina Taisa. Vlada premijera Novalića uspjela je osigurati sve preduvjete za otpočinjanje najveće poslijeratne investicije (gotovo 1,5 milijardi KM), čime će se omogućiti energetska stabilnost, smanjenje zagađenja ali i dati poticaj razvoju privrede u Tuzlanskom kantonu.

Osnovano je i preduzeće “Zenicagas”, a u planu je gasifikacija onih dijelova Zenice koji se ne mogu zagrijavati toplotnom energijom iz željezare. U nekim manjim sredinama, koje se nalaze na ruti gasovoda Zvornik – Sarajevo, poput Olova i Kladnja, postojeće općinske administracije imaju planove za gasifikaciju u cilju rješavanja problema zagađenosti u zimskom periodu. Ako se odlučno pristupi rješavanju nagomilanih problema u oblasti zaštite okoliša, Sarajevo i drugi bh. gradovi mogli bi se relativno brzo, u periodu do deset godina, uz prihvatljiva ulaganja naći na listi “zelenih” ekogradova, poput Beča, Praga, Amsterdama…

 

PROČITAJTE I...

Prije ozbiljnijeg početka bavljenjem ovim pitanjem značajno je ukazati na elemente koji predstavljaju klipove u točkovima bošnjačkim političkim predstavnicima. Prvi je svakako vezan za nepostojanje Republike Hrvatske u ovim projekcijama, čime je i pozicija Bosne i Hercegovine, posebno Bošnjaka, značajno opterećena. Ta činjenica uveliko signalizira da, i pored negiranja mnogih, inicijativa stoji u suglasju s velikosrpskim aspiracijama ili, kako se kolokvijalno kaže, asocira na uspostavu krnje Jugoslavije

Rusija već odavno nije velika sila na polju biomedicine. To im ipak nije zasmetalo da tvrde da su prvi proizveli vakcinu protiv virusa korona. Vladimir Putin naredio je da proizvodnja vakcine započne s ciljem masovnog vakcinisanja njegovih građana u oktobru, a prvo će biti vakcinisani zdravstveni radnici. “Znam da djeluje prilično učinkovito, da stvara stabilan imunitet”, izjavio je ruski predsjednik. Zapravo, nema pojma niti zna bilo šta o tome. Još se ništa ne zna o imunogenim učincima vakcine, trajanju imuniteta i, što je najvažnije, je li ona uopće sigurna

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!