Više od 300 djece pohađa mektepsku nastavu u Srebrenici

“Za džemat u kojem sam ja imam, a to je džemat Srebrenica, trend je iz godine u godinu da broj djece u mektebu raste. Kada sam došao u Srebrenicu 2014. godine, u mektebu je bilo 40 djece, a ove godine ih ima 80”

 

Piše: Adem MEHMEDOVIĆ

Nakon genocida, Bošnjaci su se vratili u Srebrenicu, ponovo izgradili svoju zajednicu, domove i porodice. U prvim danima povratka rijetko je ko mogao vjerovati kako će doći vrijeme da će u školi biti više bošnjačke djece, da će imami držati mektepsku nastavu i da će učionice biti male da prime svu djecu. Upravo se to događa u Srebrenici. Iz godine u godinu sve je više upisane djece u mekteb, a sve su to djeca rođena u Srebrenici. Prije nekoliko dana zvanično je počela nova mektepska godina, a na području općine Srebrenica bit će upisano više od 300 djece. Najbrojnija grupa djece koja pohađaju mekteb u samom je gradu, te u Potočarima.

“U okviru Medžlisa IZ Srebrenica postoji šest aktivnih džemata, u kojima radi šest imama. U svim aktivnim džematima odvija se mektepska nastava. Najviše djece upisano je u džematima Srebrenica i Potočari. U ta dva džemata upisano je približno 200 djece, dok je ostalih stotinjak djece u džematima Osat, Sućeska, Osmače i Dobrak. Svake godine odvija se nastava i ima djece, hvala Bogu. Naše je da radimo s njima, da ih uz pomoć roditelja izvedemo na pravi put”, kaže Ahmed-efendija Hrustanović.

Efendija Hrustanović kaže da se iz godine u godinu sve više djece upisuje u mekteb. Navodi primjer da je 2014. godine u džematu Srebrenica bilo upisano 40 djece, a da se za četiri godine taj broj dvostruko povećao.

“Za džemat u kojem sam ja imam, a to je džemat Srebrenica, trend je iz godine u godinu da broj djece u mektebu raste. Kada sam došao u Srebrenicu 2014. godine, u mektebu je bilo 40 djece, a ove godine ih ima 80. Prošle godine imali smo stotinu djece u mektebu, i to je bilo puno, pa smo napravili jedan, da tako kažem, punkt u Gostilju, gdje je upisano 35 djece. Tako da je iz godine u godinu sve više djece koja dolaze u mekteb. I u školama je više djece. Dosta je ovdje mladih roditelja koji imaju dvoje, troje i više djece. To je naš ponos, naša dika. Naša obaveza je da vodimo brigu o djeci. Imamo u našem džematu dobro opremljen prostor i sve mogućnosti da djeci na adekvatan način prenesemo znanje”, kaže efendija Hrustanović.

Efendija Hrustanović kaže da s roditeljima djece ima dobru saradnju, kao i s drugim građanima koji nerijetko obraduju djecu poklonima, slatkišima i potrebnim stvarima za mektepsku nastavu.

“Nastojimo djeci omogućiti dobre uvjete, roditelji su uključeni, ali i drugi građani koji često osiguraju poklone, slatkiše i druge stvari za djecu. Mi, hvala Bogu, imamo dosta ljudi iz dijaspore koji često djeci osiguraju nešto od slatkiša, potrebnih stvari.”

S obzirom na to da Bošnjaci u Srebrenici žive u manjem bosanskohercegovačkom entitetu, susreću se s mnogo problema. Jedan od njih jeste izučavanje bosanskog jezika u školi, kao i nastava historije. Kroz mektepsku nastavu djeca se ne uče samo vjeri.

“Mi u mektebu ne učimo samo o vjeri nego je to sve šire, jer mi živimo u entitetu u kojem nam je uskraćeno mnogo toga. Ovdje se uče historija, bosanski jezik, o domovini, herojima, o svemu pomalo. Ovo je na neki način škola. Cilj nam je da djecu naučimo da vole da dolaze u mekteb, džamiju, da gaje ljubav prema svom gradu i domovini”, govori efendija Hrustanović, koji dodaje da su djeca u mektebu podijeljena u tri grupe, te da se mektepska nastava održava tri puta sedmično.

“Ovi malo stariji uče sufaru i Kur’an, dok mlađi uče osnove iz ilmihala. Mi, zapravo, najviše i imamo djece mlađeg uzrasta – prvog, drugog i trećeg razreda. Naravno, to je dobro jer to pokazuje da ćemo u budućnosti imati dosta djece u mektebu. Tri dana u sedmici imamo izvođenje mektepske nastave, a to pokazuje želju da ozbiljno pristupimo i radimo. Naravno, imamo mladih koji su prošli mekteb, pa su poslije upisali medrese. Mi nastojimo da afirmiramo djecu da idu u medrese. Tuzlanska Behram-begova medresa rado prima naše učenike. Nadamo se da će ih biti i više koji upisuju medrese, vraćaju se u svoj grad, razvijaju ga i grade na najbolji mogući način”, poručuje efendija Hrustanović.

PROČITAJTE I...

“Pravila se nekakva privatna monografija, privatna istorija o jednoj zaista sportskoj sredini”, govori Vidaković i dodaje da je inicijator izrade monografije, prema njegovim saznanjima, Čedo Vrbović. On je prije rata bio direktor “Ćilimare”. U toku rata nestao je s Ilidže, a “Ćilimara” je opustošena. Sada živi u Beogradu. Jedan od inicijatora je i Ljubiša Marković, bivši SDP-ov načelnik Općine Centar Sarajevo, te Vahid Ibranović. Sve trojica bili su košarkaši ilidžanskog košarkaškog kluba. Vjerovatno su oni angažirali Miroslava Jankovića da napiše monografiju.

PRIDRUŽITE SE DISKUSIJI

Podržite nas na Facebooku!