Da je još uvijek živ, Nelson Rolihlahla Mandela danas bi slavio svoj 103. rođendan. Ime ovog južnoafričkog političara i borca za ljudska prava ostat će upisano zlatnim slovima u historiju i to najviše zbog borbe protiv apartheida, što je bio naziv za sistem rasne segregacije koji je nakon pobjede burske Nacionalističke stranke na izborima 1948. godine uveden kao službena politika Južnoafričke Republike. Naime, stanovništvo Južne Afrike podijeljeno je, kada govorimo o rasama, na bijelce, crnce, Indijce i mulate, tj. na miješanu rasu, a od njih svih u prošlosti su samo bijelci uživali potpuna prava.

Mandela se još 1942. godine pridružuje Afričkom nacionalnom kongresu (ANC), grupi koja se borila za očuvanje prava većinskog crnačkog stanovništva u Južnoj Africi. Iako se na početku zalagao za nenasilnu borbu protiv apartheida, kasnije je organizirao vojno krilo ANC-a i kroz razne subverzivne radnje pokušao omesti rad tadašnje diskriminatorske vlasti. Ipak, prije nego što je uspio omasoviti svoj pokret, biva uhapšen sa svojim saradnicima i osuđen na doživotnu robiju.

Iako mu je u zatvoru ozbiljno narušeno zdravlje, zbog apela koji su pristizali iz raznih dijelova svijeta južnoafrička vlast bila je primorana pustiti ga na slobodu 1990. godine. Neposredno nakon puštanja iz zatvora Nelson Mendela upustio se u pregovore s tadašnjim predsjednikom Južnoafričke Republike Frederikom Willemom de Klerkom kako bi se vlast prenijela na crnačku većinu mirnim putem, što se na kraju i desilo. Za uložene napore u ove pregovore Mandela i De Klerk 1993. godine dobijaju Nobelovu nagradu za mir.

Kada je tek ušao u ANC, Nelson Mandela je najprije bio član ogranka koji je bio poznat pod nazivom Liga mladih. Ova grupa mladih ljudi zagovarala je potpuno održanje državljanstva Južnoafričke Republike te paralementarnu zastupljenost svih građana ove zemlje. Ranih 50-ih godina, kada ANC usvaja plan akcija za kampanju nepoštovanja zakona apartheida, Mandela biva u više navrata hapšen i zatvaran. U tom periodu mu je prijetilo oduzimanje i licence advokata iako je po propisima završio visoko obrazovanje u ovoj oblasti. Na svu sreću, Vrhovni sud donosi odluku da je on časno služio svojim crnim sugrađanima te da nije učinio ništa zbog čega bi mu se oduzela radna dozvola.

Godine 1994. ANC, koji je de facto predvodio Nelson Mandela, dobija izbore u Južnoafričkoj republici i ovaj borac za ljudska prava postaje prvi crni predsjednik u historiji ove zemlje. Na toj poziciji ostaje sve do 1999. godine kada na njegovo mjesto dolazi Thabo Mbeki. Uprkos činjenici da nije uspio u potpunosti srediti situaciju u svojoj zemlji, posebno u kontekstu širenja zaraze virusom HIV te porastom stope kriminaliteta, mnogi smatraju kako je njegov doprinos demokratizaciji južnoafričkog društva nemjerljiv.

Nelson Mandela umro je 5. decembra 2013. u 95. godini u Johannesburgu. Sahranjen je devet dana kasnije u selu Qunuu, u provinciji East Cape, 700 kilometara južno od Johanesburga, a posljedni pozdrav tada su mu uputili vrhovni državni lideri i članovi porodice. 

Također, na sahrani su visoki državni zvaničnici, bliski prijatelji i članovi porodice održali kratke govore u znak sjećanja na njega.

"Okončalo se izvanredno putovanje koje je započelo prije 95 godina. Bilo je to 95 slavnih godina borca za slobodu, posvećenog skromnog sluge južnoafričkog naroda. Tvoj dug put ka slobodi završio je u fizičkom smislu. Naše putovanje se nastavlja i mi moramo nastaviti graditi društvo koje si ti mukotrpno uspostavio", istakao je tadašnji predsjednik Južnoafričke Republike Jacob Zuma.