Kada je Staljin pokrenuo bijesnu politiku deportacija, u Kazahstanu je pronašao idealno mjesto za svoje progone. Zastrašujuću, nedokučivu stepu ekstremnih vremenskih prilika (-30 ili -40 zimi, zagušljiva vrućina ljeti). Upravo tamo, u Almaty (tada Alma Ata) poslao je Trockog tokom čistki na godinu dana, 1928. godine.

Praktično svi koji su mu smetali iz Sovjetskog Saveza bili su deportirani u Kazahstan, Nijemci s Volge, Finci, Čečeni i krimski Tatari. I kažu da su, koncentrirani u kampovima, gledali Kazahstance kako ih gađaju kamenjem preko ograde. Da bi brzo shvatili da to nije bilo bijelo kamenje, to su bile kuglice suhog sira zvanog kurt.

Kazahstanci, ponosni potomci Džingis-kana i Zlatne Horde, čiji su preci Botaji prvi ukrotili konje prije 5500 godina, stradali su u vrijeme SSSR-a. Nomadi su prvo naseljeni, potom kolektivizirani i naravno rusificirani. Aralsko more, koje su dijelili sa susjednim Uzbecima, isušeno je preusmjeravanjem rijeka za uzgoj pamuka.

Lavrenti Beria je 1947. također pronašao zanimljivo mjesto u Kazahstanu. U Semipalantinsku (danas Semey), na sjeveroistoku, SSSR je izvršio 456 nuklearnih proba između 1949. i 1989. godine. A to nije bilo nenaseljeno mjesto. Ljudi su išli na vrata svojih kuća da vide nuklearnu gljivu. Oko 200.000 ljudi bilo je direktno izloženo zračenju, a taj će se broj sljedećih godina udeseterostručiti.

Kazahstan danas još uvijek ima 30% svjetskih rezervi urana. U vrijeme početka njegove nezavisnosti, atomski arsenal SSSR-a koji se nalazio u zemlji bio je 1400 nuklearnih bojevih glava. Nursultan Nazarbayev požurio ga je demontirati, računajući na finansijsku pomoć Sjedinjenih Država da to učini, kao u slučaju Ukrajine. Nazarbajev je bio lokalni sovjetski vođa u prosincu 1991. i doveo je svoju zemlju do nezavisnosti u to vrijeme.

Svjesni da imaju ogromnu teritoriju (2,7 miliona kvadratnih kilometara), na kojem živi desetak manjina, među kojima je najveća ruska (oko četiri miliona, koncentrirana prije svega na sjeveru zemlje, gdje je granica Ruske Federacije, gotovo 6.900 kilometara), kazahstabski vođa je tokom trideset godina vodio veliku brigu da održi ravnotežu između svih njih i istovremeno promovira etničke Kazahe, koji čine oko 60% od gotovo 20 miliona stanovnika.

Ključna mu je briga bila spriječiti uspon političkog islama i promovirati određeni oblik bratstva, simboliziranog u Palači mira i pomirenja, piramidi koju je dizajnirao arhitekta Norman Foster, namijenjenoj za ekumenske kongrese u središtu nove prijestolnice, prvo nazvane Astana, a danas Nur-Sultan u njegovu čast.

Taj osjećaj autoritarnog predsjednika, sve do 2019., kada je postao doživotni vođa nacije, dao mu je dobar međunarodni kredit, kredit u koji je ulagao u međunarodne kampanje odnosa s javnošću.

Film Borat, u kojem je Sacha Baron Cohen glumio navodnog Kazahstanca, isprav je ljutio Nazarbajeva, ali ga je na kraju shvatio filozofski. Za njih je znao sada cijeli svijet. Uostalom, do tada Kazahstan se pojavljivao na televiziji, i to ne uvijek, samo kada su kapsule astronauta koji su se vraćali na Zemlju slijetale na njegovu stepu. Kozmodrom Baikonur, na kojem je SSSR razvio svoj svemirski program od Sputnjika i koji je iznajmljen od Rusije, teško da je vijest, ali ipak donosi prihod.

Kazahstan ima druge najveće rezerve nafte u Euroaziji nakon Rusije, izvozi naftu i plin u Kinu, svog glavnog klijenta. Kazahstanci su do danas smatrali da sve duguju Nazarbajevu (81 godina), čovjeku koji ih je stavio na kartu svijeta. Druga stvar je kako je upravljao njima, generirajući korupciju, nepravednu raspodjelu bogatstva i uspostavljajući se na temelju uzastopnih upitnih glasova kao bitan vođa, do te mjere da promjena sada može izazvati vrtoglavicu.