Rezultatom glasanja 63-16, izraelski Knesset dao je početno odobrenje za nacrt zakona kojim bi se zabranilo vihoriti palestinske zastave na institucijama koje finansira država. Prijedlog zakona, koji je predložila stranka Likud i kojeg podupire izraelski premijer Naftali Bennett, jasna je demonstracija slabosti države u odnosu na palestinsku solidarnost, pokazujući da je Izrael, više od sedam desetljeća od svoje uspostave na ruševinama povijesne Palestine, u stanju panike.
Glasanje je još jednom pokazalo da, kada vladajuća koalicija ne može usvojiti zakon, pribjegava cionističkoj ultradesničarskoj parlamentarnoj opoziciji. Ovdje nije u pitanju krhkost vladajuće koalicije, već cionistički nacionalni konsenzus i dominacija krajnje desnice, posebno pokreta vjerskih doseljenika, nad izraelskim političkim životom.
Za arapske studente podizanje palestinske zastave tokom demonstracija u izraelskim kampusima nije ništa novo. Dugo se koristila kao nacionalni simbol u narodnim pokretima, a ponovno je podignuta 29. maja 2022. kao spontana reakcija na jerusalemski "marš zastave", u kojem je na desetine hiljada Jevreja jurišalo na Stari grad.
Tokom tog događaja, demonstrante s izraelskom zastavom štitile su izraelske snage koje su okupirale grad. Pravi izazov bio je podignuti palestinsku zastavu kako bi se mogla vihoriti iznad mora plavo-bijelih zastava.
Izrael pridaje posebnu važnost pitanju podizanja palestinske zastave u Jerusalemu, prikazujući to kao kršenje izraelskog suvereniteta, iako je okupatorska sila. Pribjegava sporazumima iz Osla, a posebno Pariškom protokolu iz 1994., kako bi potvrdila da se palestinske vlasti ne mogu miješati u unutarnje izraelske poslove.
Prošlog mjeseca, kako bi obilježili 74. godišnjicu Nakbe, palestinski studenti organizirali su demonstracije u univerzitetskim kampusima. Na Univerzitetu Ben-Gurion u Beershebi, demonstranti su mahali palestinskim zastavama na fakultetskom događaju, što je izazvalo kontra-demonstracije cionista i protest gradonačelnika.
Desničarski aktivisti također su organizirali demonstracije na Dan Nakbe nasuprot arapskih studenata na Univerzitetu u Tel Avivu, što je dovelo do nasilnog sukoba. Iako i demonstracije i kontrademonstracije raznih grupa spadaju u prihvatljiv okvir akademskih sloboda, stvar nije bila ograničena na ovaj okvir nego je eskalirala u kampanju poticanja izraelskih medija i političkog establišmenta.
Takav je primjer zabilježen 24. maja, kada je član Knesseta Israel Katz napisao na Tweeteru:“Jučer sam upozorio arapske studente koji mašu palestinskim zastavama na sveučilištima: Sjetite se ’48. Sjetite se našeg rata za neovisnost i vaše Nakbe... Dosta je unutarnjeg terorizma izraelskih Arapa. Dosta nasilja nad Jevrejima u uključenim gradovima. Ako se ne smirite, naučit ćemo vas lekciju koja se neće zaboraviti.”
Ovu kampanju huškanja odlikuje tijesna povezanost izraelskih medija, političara i javnosti i lokalnih milicija kojima je cilj zastrašiti Palestince, dok policija zatvara oči. Iako ova vrsta međuovisnosti nije nova, dosegla je do sada neviđen nivo. Benettova izjava iz marta kojom se Izraelci pozivaju da nose oružje bila je primjer.
Oštar porast broja izraelskih Jevreja koji se prijavljuju za dozvole za oružje iznimno je zabrinjavajući u kontekstu ove atmosfere eskalacije huškanja protiv palestinskih građana Izraela, uz delegitimizaciju njihove političke uloge.
Izrael naporno radi na izbacivanju palestinskog pitanja s nacionalnog dnevnog reda, sve je to dio izraelske strategije u kojoj se pitanje palestinske zastave detaljno propituje, jer je ona temeljni simbol palestinske stvari. Zbog toga vidimo pokušaj zabrane palestinske zastave i razlog zašto je izraelska policija otišla toliko daleko da je prošlog mjeseca napala osobe koje su nosile lijes ubijene novinarke Al Jazeere Shireen Abu Akleh.
Predloženi zakon protiv zastave dio je nastojanja Izraela da produbi svoju okupaciju i oslabi ulogu Palestinaca '48, potiskujući sve njihove veze s palestinskim ciljem. Prijedlog zakona koji je prošao u prvom čitanju zabranit će "vihorenje zastava neprijateljske države ili palestinskih vlasti" na svim institucijama koje finansira država, a ne samo na univerzitetima.
To bi ojačalo kontrolu Izraela u cijeloj zemlji i gurnulo institucije na autocenzuru kako bi očuvale izvore finasiranja iz budžeta iako, usred strukturalne diskriminacije i rasizma, palestinske kulturne organizacije u Izraelu primaju samo djelić raspoloživih sredstava.
Na kraju krajeva, bitka za zastavu se ne odnosi na zastavu per se, već na legitimno postojanje Palestinaca u njihovoj domovini - i njihovo pravo da koriste svoj politički glas.
(Ameer Makhoul je vodeći palestinski aktivista i pisac. On je bivši direktor Ittijaha, palestinske nevladine organizacije u Izraelu. Izrael ga je zatočio deset godina. Članak je objavio za Middle East Eye.)
