Indija u novije vrijeme sve više pokazuje interes za geopolitičke igre na Kavkazu i jasno se pozicionirala kao strateški saveznik Armenije. Zašto to Indija čini i koji su geostrateški i geoekonomski interesi New Delhija na Kavkazu? Indija ne gleda blagonaklono na strateški savez između Republike Türkiye i Azerbejdžana, te je stoga odabrala Armeniju kao svog favorita u južnom Kavkazu. Indija je nedavno potpisala ugovor o snabdijevanju vlade Nikola Pashinyana u Jerevanu najnovijim naoružanjem iz Indije. 

Neki analitičari ovakav potez Indije smatraju doprinosom rasplamsavanju sukoba u ovom nestabilnom i opasnom dijelu svijeta, na razmeđu između Azije i Evrope. Zabrinutost analitičara još je veća tim prije što Indija na taj način pokušava promijeniti stratešku situaciju koja je u novije vrijeme  naklonjena Ankari i Bakuu, posebno nakon uspješno okončane intervencije Bakua u povratka okupiranih teritorija Nagorno Karabaha pod suverenitet Azerbejdžana i dijelova teritorije izvan ove oblasti koju je Armenija držala pod okupacijom tri decenije. Naravno, Rusija, kao najveća sila u regiji, koja ovo područje smatra svojom sferom utjecaja, nije dozvolila potpunu inkorporaciju Nagorno Karabaha pod kontrolu Bakua, pozicioniravši svoje mirovne snage na liniji razdvajanja armenskih i azerbejdžanskih snaga, dok se ne postigne konačno mirovno rješenje i problem sukoba Armenije i Azerbejdžana ne bude dugoročno riješen.

S obzirom na to da Evropska unija nastoji po svaku cijenu dugoročno osigurati alternativne izvore nafte i plina kako bi njene članice postale manje ovisne o energentima iz Rusije, stabilizacija prilika i konačno rješenje kavkaske krize itekako je bitno i za samu EU, i naravno za Türkiye i Azerbejdžan. Türkiye je zbog njenog geostrateškog položaja nemoguće zaobići, a za Azerbejdžan je posebno važno da svoje energente plasira na evropsko tržište. Za Kinu je također od velikog značaja da dođe do obustave sukoba i da se odvijanje transporta roba i energenata preko južnog Kavkaza i Türkiye može odvijati bez rizika. Usljed sankcija koje su SAD i evropske države uvele Rusiji zbog agresije na Ukrajinu, Peking po svaku cijenu želi što efikasnije uspostavljanje južnog koridora, koji predstavlja južni krak kineskog infrastrukturnog projekta Pojas i put, kako bi se izbjegle neugodnosti, blokade i opstrukcije njenih roba koje su ranije išle sjevernim koridorom preko Rusije ka Evropi. 

Indija, pak, kao vodeći rival Kine, preferira alternativni transportni koridor poznat kao Internacionalna transportna ruta sjever-jug (INSTC), koji također preferira Rusija. Ovaj koridor proteže se od Sankt Petersburga i Moskve, sjeverozapadnih ekonomskih centara u Rusiji, preko Azerbejdžana i Irana, do iranske južne luke Chabahar, u čiju je izgradnju Indija uložila 500 miliona dolara, ali čija je finalizacija odgođena zbog američkih sankcija protiv Irana.

Koristeći ovaj koridor, New Delhi, koji je odbio učešće u kineskom projektu Pojas i put, budući da ga smatra kineskim imperijalnim projektom koji je, između ostalog, uperen i protiv interesa Indije, preko luke Chabahar i preko Irana i koridora INSTC, pokušava bajpasirati Pakistan, kako bi ostvario trgovinske odnose sa zemljama Srednje Azije (stanovima) i dakako Afganistanom, koje smatra potencijalnim partnerima u budućnosti i kao nova tržišta za plasiranje svojih proizvoda, ali i kao izvor značajnih energenata i minerala za svoju rastuću ekonomiju. Indija će uskoro po broju stanovnika nadmašiti Kinu i stoga se pokušava nametnuti kao pandan Pekingu i kao alternativna proizvodna baza kojoj naruku ide politika velikih industrijskih sila Amerike, Japana i Evrope, koje se pokušavaju osloboditi ovisnosti o Kini kao glavnom izvoru proizvodnje i snabdijevanja.

Osim što se boje kineskog okruženja, posebno zbog strateškog saveza Pakistana i Kine, politički stratezi u New Delhiju također vjeruju da snažni strateški savez između Ankare i Bakua, te bliskost ovog dvojca s Islamabadom, predstavlja stanovit strateški izazov za Indiju u budućnosti, posebno kada je riječ o kulturološkoj i vjerskoj bliskosti Türkiye, Azerbejdžana i Pakistana kao snažnih igrača u Organizaciji za islamsku saradnju (OIC). Geopolitički planeri i stratezi u New Delhiju se pribojavaju da bi još veće približavanje ove tri zemlje i njihov utjecaj u Srednjoj Aziji mogao imati određene sigurnosne reperkusije, posebno u regiji Kašmira, gdje Indija provodi veliku represiju nad tamošnjim muslimanskim većinskim stanovništvom. 

Zbog niza faktora, od ekonomske i trgovinske politike, straha od Kine i Pakistana, te trilateralne vojne saradnje Türkiye, Azerbejdžana i Pakistana, Indija se pokušava nametnuti kao svojevrsni igrač u južnom Kavkazu. Zato je Indija odabrala kao svog favorita Jerevan, čiju vladu pokušava ojačati kao protutežu Türkiye i Azerbejdžanu. Naravno, Armenija je mala država sa slabom ekonomijom i vojskom, izolirana je budući da joj je granica s Türkiye i Azerbejdžanom zatvorena i ovisna je o Rusiji kao glavnom zaštitniku jer je Rusija garantor njene sigurnosti. Rusija, nuklearna sila u regiji, paradoksalna je činjenica, iako ima i svoju vojnu bazu u Armeniji i raspoređene mirovne snage na teritoriji koju su okupirale armenske snage u Azerbejdžanu (Nagorno Karabah) i potpisan sigurnosni sporazum s Armenijom kao članicom odbrambenog saveza zemalja (CSTO) kojim dominira Rusija, ipak je odbila vojno intervenirati u sukobu između Azerbejdžana i Armenije, iako je vlada u Jerevanu pokušala isprovocirati rusku intervenciju.

Neki analitičari smatraju da postoje određene sumnje da su neke zapadne službe pokušale navesti Jerevan da isprovocira sukob s Azerbejdžanom kako bi se Rusija uključila u rat na strani Armenije, čime bi Rusija bila uvučena u sukob u južnom Kavkazu. Međutim, Moskva je uspostavila bliske i konstruktivne odnose i s Bakuom i s Ankarom, čime je izazvala nezadovoljstvo Armenaca, kako Pashinyanove vlade, tako i opozicije, koja je ratnohuškački orijentirana, a koja ima podršku snažne i utjecajne armenske dijaspore u Francuskoj i Americi.

Naravno, najveća dijaspora Armenije jeste u Rusiji. Moskva stoga pokušava vješto balansirati svoju ugovornu odgovornost zaštite Armenije sa svojim drugim brojnim nacionalnim interesima na Kavkazu. Moskvi je stalo da ima dobre odnose s vladom Azerbejdžana zbog činjenice da od dobre volje Bakua ovisi transportni koridor sjever-jug (INSTC)preko Azerbejdžana do Irana i dalje. Ovaj prioritet danas je posebno važan za Moskvu, koja je, posebno nakon vojne intervencije u Ukrajini, uspostavila strateške odnose s Iranom i sa stanovišta Kremlja dovesti u pitanje transportnu rutu za Iran, bio bi neprihvatljiv rizik, opasniji od uzrokovanja nezadovoljstva u Jerevanu.

Moskva je također svjesna činjenice da postoji strategija Washingtona i njegovih evropskih saveznika da se Armenija što je moguće više udalji od Moskve kako bi se uspostavio izgubljeni američki i evropski utjecaj u južnom Kavkazu. Za Amerikance i Evropljane, bez snažnijeg utjecaja u ovoj regiji, nemoguće je projicirati bilo kakav ozbiljniji utjecaj u regiji Srednje Azije, gdje se danas održava nova velika strateška igra za kontrolu svijeta, a koja se vodi između Kine, koja ima najveći ekonomski utjecaj, Rusije, koja je vojno nadmoćna u srednjoj Aziji, SAD-a i Velike Britanije, koje pokušavaju povratiti staru slavu u regiji, i Irana, koji također nastoji proširiti svoj utjecaj i stratešku dubinu, a šansa za to se ukazala nakon povlačenja američkih trupa iz Afganistana. Uspostava angloameričkog utjecaja u Srednjoj Aziji, posebno nakon povlačenja američkih i zapadnih trupa iz Afganistana, prilično je težak zadatak.

Türkiye i Azerbejdžan stoga imaju velike šanse da se pozicioniraju kao ozbiljni igrači u Srednjoj Aziji ako uspiju stabilizirati područje Južnog Kavkaza i pacificirati ratobornu Armeniju. Uslijed značaja Türkiye i Azerbejdžana i želje Washingtona i Bruxellesa, ali i Londona, da se dodatno ekonomski oslabi Rusija, evropski dužnosnici u novije vrijeme pridaju posebnu pažnju pronalasku trajnog mirovnog rješenja za armensko-azerbejdžanski sukob koji još nije okončan a koji je uveliko naklonjen Azerbejdžanu, barem kad je u pitanju odnos snaga. Naravno, tome je najviše pomogao doprinos Ankare u domenu odbrane, u čemu su dronovi Bayraktar odigrali ključnu ulogu, kao i veliko naftno bogatstvo Bakua koje je pomoglo Azerbejdžanu da modernizira i obuči svoje oružane snage. 

Potezi Indije glede naoružavanja Armenije očigledno imaju za cilj jačanje protuteže Ankari i Bakuu, ali također jasno da postoji i određeni pristanak Moskve, koja tradicionalno ima odlične odnose s New Delhijem, posebno u domenu odbrambene industrije, obuke, vojne strategije, energenata, umjetnih gnojiva i pšenice. Indija je odbila povinovati se američkim pritiscima da uvede sankcije Rusiji, čime je pokazala svoju stratešku neovisnost, iako je protekle decenije sve bliža Washingtonu. Indija je s Armenijom 1995. potpisala sporazum o prijateljskim odnosima i saradnji. Prema izvještaju indijskog Economic Timesa, koji je objavljen krajem septembra 2022, Armenija je od Indije naručila pošiljku teškog naoružanja u vrijednosti 245 miliona dolara.

Radi se o raketama, granatama i municiji, a budući da je došlo do eskalacije sukoba između Jerevana i Bakua, očigledno je da Indija želi osposobiti Armeniju u njenim namjerama prema Azerbejdžanu. Prema spomenutom izvještaju, ovo je prvi put da je Indija nekoj stranoj državi prodala višecijevne raketne lansere koje koristi indijska vojska, kao i protutenkovske rakete. Pored toga, Armenija je od Indije tokom rata 2020. nabavila radare Swathi, koje su Armeniji pokušale prodati Rusija i Poljska. Ipak, ova sofisticirana oprema nije pomogla Armeniji da zadrži okupirani teritorij Azerbejdžana i pretrpjela je ozbiljan poraz, nakon čega su Türkiye i Rusija pomogle da dođe do uspostave mira. 

Indijski ministar vanjskih poslova Subramamiyam Jaishankar održao je sastanak s armenskim ministrom vanjskih poslova Araratom Mirzoyanom tokom 77. zasjedanja Generalne skupštine UN-a u New Yorku 2022. Tokom ovog sastanka  24. septembra armenski ministar ga je izvijestio o vojnoj situaciji na granicama dvije sukobljene zemlje. Nakon toga, potpisan je i vojni sporazum. Radi diversifikacije izvoza naoružanja, Indija slijedi novu paradigmu Made In India i njena vlada aktivno pomaže u osiguravanju međunarodnih vojnih narudžbi. Raketni bacači postavljeni su na kamione marke Tata. Svaka baterija ima šest lansera, 12 raketa i radar. Svaki od lansera može djelovati po različitim ciljevima jer ima vlastite kompjutere koji omogućuju da pojedinačne rakete funkcioniraju nezavisno.

Indija očekuje da bi se geostrateške prilike Južnog Kavkaza mogle promijeniti u korist njenih  interesa. Transregionalni vojni sporazum Armenije i Indije ima brojne geopolitičke i geostrateške reperkusije za regiju i šire. Novo vojno partnerstvo između dvije zemlje poziv je na buđenje za Azerbejdžan, Türkiye, pa čak i Pakistan, koji su uspostavili trilateralni sigurnosni dijalog, smatra pakistanski ekspert dr. Mehmood Ul Hassan Khan. Indijski raketni bacač Pinaka prva je vojna oprema koja je razvijena autohtono i koja se prodaje jednoj stranoj državi. Osim toga, očekuje se da će sporazum Armenije i Indije imati značajan geopolitički utjecaj na Armeniju, Azerbejdžan, Indiju i njene susjede, jer se na taj način Indija uključuje u sukob protiv Azerbejdžana, bliskog saveznika Türkiye i Pakistana.

Pakistan i Azerbejdžan sarađuju po pitanjima Kašmira i Karabaha na različitim regionalnim i međunarodnim forumima. Štaviše, Pakistan je učestvovao u združenoj vojnoj vježbi “tri brata“ tokom 2021. godine, čime je dodatno ojačan obim bilateralne i trilateralne vojne saradnje između pomenute tri muslimanske sile. Pakistan, Türkiye i Azerbejdžan potpisali su i zajedničku deklaraciju u Bakuu, u kojoj je naglašena potreba jačanja saradnje između tri zemlje, zasnovane na kulturnim i historijskim vezama, međusobnom poštovanju i povjerenju. Također je naglašena uloga Türkiye, Azerbejdžana i Pakistana u izgradnji mira, stabilnosti i razvoja u njihovim regijama.

Azerbejdžan, Pakistan i Türkiye održavaju bliske trilateralne odnose koji postaju sve važniji za sigurnosne, ekonomske i diplomatske interese triju zemalja. Geostrateški i vojni teatar Južnog Kavkaza odnedavno je postao još složeniji i kompliciraniji, budući da je Indija odlučila postati agresivnija u svojoj podršci Armeniji. S druge strane, u augustu 2022. Univerzitet nacionalne odbrane Azerbejdžana i Pakistanski nacionalni koledž za menadžment razmatrali su moguće oblik saradnje u oblasti vojnog obrazovanja i u cilju jačanja vojno-tehničke i vojno-obrazovne sfere. Baku je također zainteresiran za pakistanske borbene avione JF-17 kao jednu od opcija za jačanje svojih zračnih snaga.

Azerbejdžan, pak, zabrinut je zbog rastućeg vojnog partnerstva između Indije i Armenije, budući da New Delhi time također pokušava relegirati Türkiye, kao vodeću silu regije na margine, kao regionalnog i transregionalnog igrača, čiji status ozbiljne regionalne sile Indija želi ugroziti. S druge strane, simultano, Indija uspostavlja bliske strateške odnose s Grčkom, glavnim rivalom Türkiye u istočnom Mediteranu. Kreatori politike i vojni stratezi Pakistana također razmišljaju o stvaranju sveobuhvatne sigurnosne politike u regiji i planiraju dodatno ojačati vojnu saradnju s Azerbejdžanom. Analitičari vjeruju da bi na tom planu moglo doći do jačanja trilateralne saradnje na polju usavršavanja i proizvodnje dronova, tenkova, protivraketnih sistema i elektronskog ratovanja. Nakon promjene odnosa snaga na južnom Kavkazu u korist Ankare, Indija je postala zabrinuta da bi njena vizija povezivanja Evrope i Rusije sa svojim indijskim lukama kroz Međunarodni transportni koridor sjever-jug (INSTC) mogla biti ugrožena.

Iz perspektive New Delhija, povećanje turskog utjecaja u regiji posebno je problematično s obzirom na odlične veze najvećeg neprijatelja Indije Pakistana s Ankarom i zbog podrške Islamabada Bakuu tokom rata u Nagorno Karabahu 2020. Razlog za nelagodu Indije zbog kontinuirane nestabilnosti u regiji uglavnom je zbog straha da bi to moglo ugroziti sigurnost INSTC-a, gdje i Indija ohrabruje Armeniju da počne igrati jaču ulogu u povezivanju Perzijskog zaljeva s Crnim morem. Zabrinuta da bi potencijalna tursko-azerbejdžansko-pakistanska osovina mogla ugroziti njen veliki projekat povezivanja i postati odlučnija u drugim regijama kao što je Kašmir, Indija je uskočila da popuni prazninu koju je ostavila Rusija, preokupirana ratom u Ukrajini, kako bi osigurala svoje regionalne geopolitičke i geoekonomske interese putem naoružavanja Jerevana.

Štaviše, Izrael, zemlja koja je u velikoj mjeri uložila u indijske odbrambene kapacitete, također bi mogao opstruirati izvoz oružja iz Indije Armeniji. Geopolitički razlozi, dakle, ključni su za rastuće prisustvo Indije u regiji. Türkiye i Azerbejdžan konzistentno su podržavali Pakistan protiv Indije po pitanju Kašmira, a zauzvrat, Pakistan je u potpunosti podržavao Azerbejdžan u njegovom ratu s Armenijom oko Nagorno-Karabaha.

Indija je također zabrinuta da bi Pakistan mogao uključiti Kinu u ovu osovinu i tim potkopati nacionalnu sigurnost Indije. Stoga, stratezi u New Delhiju vjeruju da je u interesu Indije da Armenija ne bude u potpunosti poražena zbog vakuuma moći na južnom Kavkazu uzrokovanog ruskom preokupacijom u Ukrajini. Štaviše, naoružavanjem Armenije Indija može iskoristiti tu zemlju kao silu odvraćanja od tursko-azerbejdžansko-pakistanske osovine u nastajanju.

Osim Afganistana, Armenija za Indiju predstavlja protutežu protiv aktivnosti Islamabada za koje se smatra da predstavljaju prijetnju sigurnosnim interesima Indije. Jačanjem veza s New Delhijem, Armenija želi postati strateški značajan partner Indiji radi uspostavljanja komercijalnih i odbrambenih čvorišta za zajedničku armensko-iransko-indijsku robu koja će se izvoziti u Rusiju i Evropu. Armenija, koja je čvrsto uronjena u rusku sferu utjecaja, poslužit će kao dodatna prednost za Indiju, jer bi to partnerstvo moglo dodatno ojačati indijski ekonomski koridor sjever-jug na južnom Kavkazu.