Nakon NATO država, afričke zemlje također kucaju na vrata Turske za saradnju kroz vojnu industriju. Sa turskim Bayraktar TB2 dronom, Turska se suočava sa velikim interesom iz afričkih zemalja. U Africi, model TB2 Bayraktar je veoma tražen nakon što je korišten tokom sukoba u Libiji i azerbejdžanskom regionu Nagorno-Karabah u oslobodilačkom ratu protiv Armenije.

Vojna prodaja Turske u 2002. bila je oko milijardu dolara, a godišnji izvoz iznosio je oko 248 miliona. Prema izvještaju Udruženja proizvođača vojne industrije u 2021. godini, prodaja turskog sektora odbrane i avio-svemirskog sektora dostigla je 10,1 milijardu dolara, a izvoz je iznosio 3,2 milijarde dolara, premašujući uvoz od 2,6 milijardi dolara.

Afrika je novo tržište za tursku namjensku industriju. Odbrambeni i svemirski izvoz u Afriku raste, sa 83 miliona dolara u 2020. na 288 miliona dolara u 2021. godini. Turske kompanije su prodale raznu opremu i oklopna vozila u 14 afričkih zemalja: Burkina Faso, Alžir, Čad, Maroko, Gana, Kenija, Mali, Mauritanija, Niger, Nigerija, Senegal, Somalija, Ruanda i Uganda.

S druge strane, potražnja NATO-a za turskim dronovima poticaj za afričke zemlje. Nakon razdora između NATO-a i Turske, Finska je započela suptilnu ofanzivu da pridobije Tursku za svoju NATO aplikaciju, najavljujući da bi mogla kupiti turske bespilotne letjelice i time oslabiti svoje stavove o prodaji oružja, kao i insistirajući da je stroga prema terorizmu.

Nakon ovog, zapadnoafrička država Togo naručila je pošiljku Bayraktar TB2 drona jer ga planira koristiti za nadgledanje svoje sjeverne granice i za podršku borbenim snagama.  

U Somaliji, turski vojnici godinama se bore protiv militanata Al-Shabaaba. Ipak, produžena politička kriza u Somaliji izazvala je strah među međunarodnim partnerima da će somalijska vojska biti upletena u lokalne sukobe.

Uporedo sa diplomatijom, Turska je uspostavila mrežu od 37 vojnih baza širom Afrike, u skladu s Erdoganovim ciljem da utrostruči godišnji obim trgovine s kontinentom na 75 milijardi dolara u narednim godinama. Ankara već ima vojnu bazu u Somaliji, a Maroko i Tunis su navodno primili prvu isporuku turskih borbenih dronova prošlog septembra.

Bez obzira na unutrašnje sukobe u afričkim zemljama, one moraju izgraditi svoje kapacitete ne samo za sigurnost ili zaštitu od međunarodne prijetnje, već i za tehnološku stabilnost odbrambene industrije.

Prema članku Eugene Gholz, politologa za upravljanje odbranom i tehnologiju i Harvey Sapolsky, bivši direktor sigurnosnih studija MIT-a, jedna od najvećih prijetnji bilo kojoj naciji je kako održavati sistem odbrambenih inovacija. Najveći izazov između američko-kineskog rata za moć je to što Sjedinjene Države zaostaju u tehnološkom razvoju, posebno u odnosu na Kinu. Stoga su prijetnje terorom, sve veće geopolitičko rivalstvo i rastuće zone sukoba i želja za osnaživanjem odbrambene industrije visokom tehnologijom diktirali veliko povećanje potrošnje na odbranu u Africi, nudeći, između ostalog, izvozne mogućnosti turskim proizvođačima.

Ukratko, političke i diplomatske tenzije sa zemljama NATO-a mogle bi uticati na novouspostavljenu snagu i sposobnost Turske da proširi svoja tržišta širom Afrike. Istovremeno, NATO solidarnost mora biti prioritet za Ankaru nakon više od 70 godina članstva u alijansi. Stoga je efikasnost Turske na afričkom kontinentu usko povezana sa njenim odnosima sa NATO-om.

(Izvor:middleeastmonitor.com)