Uspon krajnje desnice u Francuskoj nije nedavni fenomen, ali trend se ubrzava i može imati vrlo ozbiljne posljedice za kontinent. Različiti su razlozi za ovo šta se događa u toj zemlji: masovna i slabo integrirana imigracija, kolonijalno naslijeđe, česti napadi organizacija sa islamističkim predznakom, fizička i kulturološka nesigurnost, osiromašenje i prekarizacija srednje i radničke klase te kriza tradicionalnih vladajućih stranaka.
U francuskom slučaju postoji još jedan faktor koji potiče prodor postulata ekstremne desnice. Mediji pod kontrolom Vincenta Bollorea (uz Le Journal du Dimanche, Cnews, Canal +, Radio Europe 1, Paris Match, Gala, Capital i druge) šalju poruke koje jačaju predrasude prema imigraciji i islamu, pogoršavaju osjećaj nesigurnosti i tjeskobe pred tobožnjom budućnošću u opasnosti tradicionalne, kršćanske Francuske.
Bollore, 71-godišnji biznismen bretonskog porijekla, tradicionalni katolik i blizak prijatelj bivšeg predsjednika Sarkozyja, u prošlosti je igrao na razne političke karte kako bi imao dobre kanale komunikacije i sačuvao svoje interese. Glavni cilj je promoviranje određenih vrijednosti, nacionalističkog, identitarnog i vrlo konzervativnog karaktera. Ta načela uveliko se poklapaju s onima koje brani desno krilo republikanaca (LR, neogaulistička desnica), Nacionalno pregrupiranje (RN, Marine Le Pen) i Reconquete, stranka koju je utemeljio Eric Zemmour.
Bollorea su poredili s Rupertom Murdochom. Zapravo, Cnews igra sličnu ulogu koju je Fox News igrao prije nekoliko godina u Sjedinjenim Državama u otvaranju puta Donaldu Trumpu ka vlasti. Prema Le Mondeu, koji je ideološki antipod Bollorea, ovaj je industrijalac “otac saveza između desnice i ekstremne desnice”. Prema njima, Cnews preuzima ulogu sličnu Fox Newsu u SAD-u u lansiranju Trumpa a sedmičnik Marianne napisao je da je "prava opasnost od projekta Vincenta Bollorea polarizacija koju nameće javnoj raspravi."
Cnews se snažno kladio na Zemmoura, ali eksperiment nije uspio. Pokazao se previše ksenofobičnim i reakcionarnim. Strategija je sada evoluirala. Magnat sa zanimanjem promatra slučaj Giorgie Meloni u Italiji, koja je na čelu koalicije desnice i ekstremne desnice, vrlo antiimigracijski nastrojena, iako u isto vrijeme europeistička i potpuno odana NATO-u.
Macron i Bollore su posljednjih godina imali težak odnos. Akumulacija poslovnog utjecaja na javno mnijenje nije se nimalo svidjela Jelisejskoj palači. Macronova najgora noćna mora je dođe u situaciju da mora prenijeti vlast na krajnju desnicu nakon što njegov drugi mandat završi 2027. goidne, baš kao što je Obama morao predati Bijelu kuću Trumpu 2017. godine.
Le Monde je otkrio tajni sastanak Macrona i Bollorea, sredinom septembra, organiziran radi suživota i izbjegavanja međusobne štete. Biznismen je trebao pomoć predsjednika u sporu s Evropskom komisijom u vezi sa eventualnom nezakonitosti kupovine grupe Lagardère. U zamjenu za to, Paris Match bi napravio vrlo ljubazan portret prve dame, Brigitte Macron, u svom broju od 16. novembra (naslovna i deset unutarnjih stranica sjajnih fotografija).
Vidjet ćemo koliko će trajati primirje. Evropski izbori u junu pokazat će snagu krajnje desnice koja je, prema anketama, u solidnoj prednosti. Bolloreovi mediji već rade punom parom u velikoj ideološkoj i kulturnoj borbi čiji cilj nadilazi konkretne izbore i teži trajnoj transformaciji političkog krajolika i dominantnih vrijednosti.
