U osmansko doba današnje ulice Maršala Tita i Mula Mustafe Bašeskije bile su sastavljene od više kraćih ulica. Ulica Gornja hiseta (s drugim nazivom Podmagribija) protezala se od Ulice kralja Tvrtka do Ali-pašine ulice. Gazilerski put (poznat i kao Musala) zaklapao je dionicu od Ali-pašine ulice do Velikog parka. Od Velikog parka do Dalmatinske ulice nosila je ime Žabljak, a u narodu se nazivala i Hadži-Idrisova mahala. Od zgrade Centralne banke do Bošnjačkog instituta imala je ime Ćemaluša. Od Bošnjačkog instituta do Gazi Husrev-begove ulice zvala se Za banjom, a bila je poznata i kao Sokak Gazi Husrev-begova hamama. Ostatak ulice do Baščaršije imenovan je kao Gornja varoš ili samo Varoš.
Dolaskom Austro-Ugarske sve navedene ulice od Ali-pašine do Baščaršije objedinjuju se pod imenom Ćemaluša. Početkom Prvog svjetskog rata, obilježavajući stradanje prestolonasljednika i njegove supruge, vlasti opet mijenjaju nazive ovih ulica. Formira se ulica Franje Ferdinanda koja uključuje Gornja Hiseta i dio tadašnje Ćemaluše do Kaptola. Dio od Kaptola do Katedrale dobija ime Vojvotkinje Sofije. Ostatak ulice nazvan je Potjorekova, po generalu “koji je kao tadašnji poglavar bio u pratnji Ferdinanda i Sofije”.
Stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenca spajaju se sve dionice u Ulicu prestolonasljednika Aleksandra, a potom u Ulicu kralja Aleksandra. Za vrijeme Drugog svjetskog rata dobila je ime Dra Ante Pavelića. Poslije oslobođenja vraćeno joj je ime Kralja Aleksandra. Na prvu godišnjicu oslobođenja Sarajeva, 6. aprila 1946. godine, dobiva ime Ulica Maršala Tita. Sredinom devedesetih dio ulice od Baščaršije do Vječne vatre preimenovan je u Ulicu Mula Mustafe Bašeskije.
(Napisano prema: Alija Bejtića, Ulice i trgovi Sarajeva, 1973)
